Svake godine u Austriji se rađaju hiljade djece koja od prvog dana života žive u zemlji čije državljanstvo nemaju. Njihov dom je Austrija, tu odrastaju, pohađaju vrtiće i škole, govore njemački jezik i stvaraju prijateljstva. Mnogi nikada nisu živjeli u nekoj drugoj državi. Ipak, prema austrijskom zakonu, sama činjenica da su rođeni u Austriji nije dovoljna da postanu austrijski državljani.
Razlog je takozvani princip porijekla. U Austriji se državljanstvo prvenstveno nasljeđuje od roditelja, a ne stiče na osnovu mjesta rođenja. Ako nijedan roditelj nema austrijsko državljanstvo, dijete ga u pravilu neće automatski dobiti, čak ni ako su oba roditelja rođena u Austriji ili već decenijama žive i rade u zemlji. S druge strane, dijete austrijskih državljana može dobiti austrijsko državljanstvo i kada je rođeno u inostranstvu.
Prema podacima koje navode pokretači nove građanske inicijative, svakog dana u Austriji se rodi oko 50 djece koja ne dobijaju austrijsko državljanstvo. To znači približno 18.000 djece godišnje, odnosno svako četvrto novorođenče. Njihovo mjesto rođenja, odrastanja i budućeg života često je Austrija, ali u pravnom smislu ostaju državljani neke druge zemlje. Upravo zbog toga pokrenuta je inicijativa pod nazivom „Ein Pass, der passt!“, što bi se moglo prevesti kao „Pasoš koji pripada“. Njeni inicijatori, politolozi Rainer Bauböck i Gerd Valchars te aktivistkinja Olga Kosanović, zahtijevaju da se austrijsko zakonodavstvo promijeni i uvede mogućnost automatskog sticanja državljanstva rođenjem na teritoriji Austrije, pod određenim uslovima.
Zahtjev nije da svako dijete rođeno u Austriji bezuslovno dobije austrijski pasoš. Predlaže se da pravo na državljanstvo od rođenja imaju djeca čiji roditelji već više godina zakonito žive u Austriji. Time bi se priznala veza između djeteta i države u kojoj je rođeno, dok bi dugotrajan zakonit boravak roditelja predstavljao osnovni uslov. Takav sistem poznat je kao uslovni princip mjesta rođenja, odnosno Geburtslandprinzip. On već postoji u nekim evropskim državama, među kojima je i Njemačka. U toj zemlji dijete stranih državljana može automatski dobiti njemačko državljanstvo ako je rođeno u Njemačkoj i ako najmanje jedan roditelj ispunjava propisane uslove, uključujući pet godina zakonitog boravka i trajno pravo boravka.
Zašto je pokrenuta inicijativa?
Pokretači peticije smatraju da sadašnji austrijski sistem stvara sve veći raskorak između stanovništva koje stvarno živi u zemlji i stanovništva koje ima puna građanska i politička prava. Prema njihovim navodima, približno petina ljudi koji žive u Austriji nema austrijsko državljanstvo i zbog toga ne može učestvovati na nacionalnim izborima.
Problem se ne odnosi samo na odrasle osobe koje su se doselile u Austriju. On se prenosi i na naredne generacije. Djeca koja su rođena i odrasla u Austriji mogu godinama ostati bez njenog državljanstva. Kada postanu punoljetna, nemaju pravo glasa na izborima za austrijski parlament, iako su cijeli život provela u zemlji i odluke austrijskih političara neposredno utiču na njihovu budućnost.
Postojeći zakon omogućava osobama rođenim u Austriji da, pod određenim uslovima, zatraže državljanstvo nakon šest godina zakonitog i neprekidnog boravka. Međutim, to nije automatsko pravo samo na osnovu rođenja. Potrebno je podnijeti zahtjev i ispuniti dodatne zakonske uslove, među kojima su osiguran životni standard i druge pretpostavke za naturalizaciju. Upravo te uslove mnoge porodice teško mogu ispuniti.
Inicijatori smatraju da bi automatsko državljanstvo pri rođenju, uz propisane uslove za roditelje, istovremeno riješilo nekoliko problema. Djeca bi od početka života imala jasnu pravnu pripadnost Austriji, porodice ne bi morale prolaziti kroz dugotrajne i skupe postupke naturalizacije, a državna administracija bila bi rasterećena dijela zahtjeva za državljanstvo.
Osim pravnih i administrativnih pitanja, inicijativa otvara i mnogo širu društvenu raspravu: može li se od djece koja su rođena i odrasla u Austriji zahtijevati da se prvo integrišu u društvo kojem već pripadaju?
Više od 20.000 potpisa za promjenu zakona
Peticija je pokrenuta u oktobru 2026. godine na platformi mein #aufstehn, a upućena je austrijskoj saveznoj vladi i vladajućim strankama. Već 20. oktobra predstavljena je javnosti, a 29. oktobra prešla je granicu od 20.000 potpisa. Na stranici peticije 31. oktobra prikazano je više od 22.000 potpisa. Inicijativu podržavaju brojne osobe iz nauke, kulture, politike i civilnog društva, među njima bivši austrijski kancelar Franz Vranitzky, nekadašnji evropski komesar Franz Fischler, književnica i dobitnica Nobelove nagrade Elfriede Jelinek, bivša ministrica pravde Alma Zadić i mnogi drugi.
Posebnu pažnju izazvala je reakcija austrijskog predsjednika Alexandera Van der Bellena. Tokom televizijskog priloga emitovanog 26. oktobra, povodom austrijskog državnog praznika, jedna djevojčica upitala ga je zašto djeca koja su rođena u Austriji ne dobijaju automatski austrijsko državljanstvo. Predsjednik je odgovorio da bi i sam podržao takvu ideju, ali da je sadašnji zakon drugačiji. Njegova izjava nije najava promjene zakona, ali predstavlja važnu javnu podršku raspravi o reformi.
Da bi prijedlog postao stvarnost, potrebna je politička odluka i promjena austrijskog Zakona o državljanstvu. Sama peticija nema snagu zakona, ali njeni pokretači žele pokazati da u društvu postoji podrška za drugačije uređenje državljanstva. U središtu rasprave nalazi se jednostavno, ali važno pitanje: treba li državljanstvo zavisiti gotovo isključivo od državljanstva roditelja ili država treba priznati i činjenicu da je neko u njoj rođen, odrastao i da je upravo ona njegov dom? Za hiljade djece koja se svake godine rađaju u Austriji odgovor na to pitanje mogao bi imati dugoročne posljedice, od pravne sigurnosti i osjećaja pripadnosti do mogućnosti da jednog dana ravnopravno učestvuju u demokratskom odlučivanju.
Političke reakcije: između podrške i oštrog protivljenja
Inicijativa za lakše sticanje austrijskog državljanstva izazvala je brojne reakcije u austrijskoj politici. Dok predstavnici Zelenih podržavaju reformu, vladajuća Austrijska narodna stranka (ÖVP) odlučno odbacuje mogućnost ublažavanja postojećih pravila. Rasprava je posebno intenzivirana nakon izjave predsjednika Alexandera Van der Bellena, a krajem oktobra postala je jedna od tema televizijskih debata i medijskih izvještaja.
Ministrica za integraciju Claudia Bauer iz ÖVP-a smatra da nema razloga za promjenu zakona. U razgovoru za dnevni list Heute naglasila je da u Austriji već postoje jasna pravila za sticanje državljanstva i da ih ne treba ublažavati. Prema njenom mišljenju, osobe koje žele postati austrijski državljani moraju govoriti njemački jezik, biti finansijski samostalne, poštovati austrijske vrijednosti i ne smiju biti krivično osuđivane.
Posebno je pažnju izazvala njena izjava o djeci koja su rođena i odrasla u Austriji. Bauer smatra da samo mjesto rođenja nije dovoljno jer na odrastanje djece snažno utiču roditelji i porodično okruženje. Vrijednosti koje se prenose unutar porodice, prema njenim riječima, nisu nužno u skladu s austrijskim vrijednostima. Ministrica je upozorila i da bi liberalizacija državljanstva mogla imati snažan privlačni efekat na doseljavanje u Austriju, takozvanu Magnetwirkung. Zato se protivi popuštanju postojećih uslova. Sličan stav zastupa i generalni sekretar ÖVP-a Markus Gstöttner, koji je 28. oktobra učestvovao u televizijskoj debati u emisiji ZiB 2 na ORF-u. Njegova sagovornica bila je jedna od pokretačica inicijative, rediteljica Olga Kosanović, dok je razgovor vodio novinar Armin Wolf.
Gstöttner je branio austrijski princip nasljeđivanja državljanstva i postojeće zakonske uslove, koje smatra pravednim. Prema njegovom stavu, državljanstvo treba biti povezano s uspješnom integracijom, poznavanjem jezika i finansijskom samostalnošću. Priznao je da pojedinačni slučajevi mogu biti teški, posebno kada osoba ne ispuni neki formalni uslov zbog nekoliko dana razlike, ali je naglasio da pravni sistem omogućava žalbe i pokretanje novih postupaka. Tokom razgovora otvoreno je i pitanje troškova naturalizacije. Voditelj Armin Wolf naveo je primjer četveročlane porodice u Beču za koju postupak sticanja državljanstva može koštati oko 4.500 eura. Gstöttner je odgovorio da su takvi troškovi povezani s administrativnim postupkom i da se razlikuju među austrijskim saveznim pokrajinama. Nije prihvatio ni kritiku uslova koji se odnose na prihode, smatrajući da je finansijska samostalnost važan preduslov za sticanje državljanstva.
„Noch lange keine Lipizzaner“ – Olga Kosanović: rođena u Austriji, ali još uvijek bez državljanstva
Lični primjer rediteljice Olge Kosanović pokazuje koliko postupak sticanja državljanstva može biti komplikovan čak i za ljude koji su cijeli život proveli u Austriji. Kosanović je rođena u Austriji, tu je odrasla, školovala se, zasnovala porodicu i izgradila profesionalnu karijeru. Uprkos tome, još uvijek nema austrijsko državljanstvo.
Ovom problematikom bavila se i u dokumentarnom filmu Noch lange keine Lipizzaner, objavljenom 2025. godine, u kojem istražuje austrijski sistem naturalizacije i prepreke s kojima se suočavaju ljudi bez austrijskog pasoša.
U televizijskoj debati objasnila je da njen vlastiti postupak još uvijek nije završen. Jednu od prepreka predstavljaju periodi boravka u inostranstvu, dok se trenutno čeka i rješavanje administrativnih pitanja u Srbiji. Kosanović smatra da je austrijsko zakonodavstvo previše složeno, da ga mnogi građani teško razumiju i da postojeći sistem stvara prepreke umjesto da olakšava integraciju. U razgovoru je ukazala i na razliku između ljudi koji državljanstvo automatski nasljeđuju od roditelja i onih koji za isto pravo moraju dokazivati prihode, ispunjavati brojne uslove i plaćati visoke naknade. Navela je i svoj porodični primjer: njen sin ima austrijsko državljanstvo, dok ga ona, uprkos tome što je rođena i odrasla u Austriji, nema. Takvu situaciju smatra teško razumljivom i upozorava da dugoročno isključivanje velikog broja stanovnika iz političkog odlučivanja može predstavljati problem za demokratiju.
Zeleni traže reformu, ÖVP želi zadržati stroga pravila
Bivša ministrica pravde i potpredsjednica Zelenih Alma Zadić podržala je inicijativu „Ein Pass, der passt!“. Prema njenom mišljenju, sadašnji austrijski zakon o državljanstvu ne odgovara savremenom društvu i činjenici da sve više ljudi odrasta, radi i živi u zemlji bez austrijskog pasoša. Zadić smatra da državljanstvo ima važnu ulogu u povezivanju društva i da bi upravo zato zakon trebao omogućiti većem broju ljudi koji Austriju smatraju svojom domovinom da postanu njeni punopravni građani. Kritikuje i visoke troškove naturalizacije, koji mogu predstavljati ozbiljnu prepreku porodicama.
Raspravu smatra važnom i direktor Instituta za napredne studije (IHS) Holger Bonin, koji je pozdravio otvaranje pitanja državljanstva. Istovremeno, iz ÖVP-a poručuju da državljanstvo mora ostati povezano sa strogim kriterijima i da se postojeći sistem ne smije mijenjati samo zbog činjenice da je neko rođen na austrijskoj teritoriji.
Za sada nema naznaka da će inicijativa uskoro dovesti do promjene zakona. O tome bi morao odlučivati austrijski parlament, a među političkim strankama ne postoji saglasnost o uvođenju uslovnog principa državljanstva po mjestu rođenja. Ipak, rasprava je ponovo otvorila pitanje koje se tiče stotina hiljada stanovnika Austrije. Prema podacima navedenim u izvještaju lista Der Standard, gotovo 300.000 ljudi rođeno je u Austriji, ali nema austrijsko državljanstvo. Njihov položaj pokazuje da pitanje državljanstva nije samo tema migracione politike, nego i rasprava o tome kako se u savremenoj Austriji definišu pripadnost, integracija i građanska prava.
Kako je to uređeno u drugim evropskim državama?
Dok Austrija raspravlja o mogućoj reformi državljanstva, brojne evropske države već godinama primjenjuju različite modele prema kojima djeca stranih državljana mogu dobiti državljanstvo zemlje u kojoj su rođena. Ipak, ni u jednoj državi Evropske unije ne postoji potpuno bezuslovno pravo na državljanstvo samo na osnovu mjesta rođenja, kakvo je tradicionalno poznato u pojedinim državama američkog kontinenta.
Prema analizi Evropskog parlamenta iz februara 2025. godine, pet članica Evropske unije imalo je sistem uslovnog sticanja državljanstva po mjestu rođenja: Njemačka, Belgija, Irska, Grčka i Portugal. U tim državama djeca stranih državljana mogu dobiti državljanstvo već pri rođenju, ali samo ako njihovi roditelji ispunjavaju određene uslove, najčešće povezane s dužinom boravka. U drugim zemljama, poput Francuske, državljanstvo se može automatski steći kasnije, tokom odrastanja ili punoljetstvom.
Njemačka: Dijete rođeno u Njemačkoj automatski dobija njemačko državljanstvo ako najmanje jedan roditelj zakonito živi u zemlji najmanje pet godina i ima trajno pravo boravka. Ova pravila važe od juna 2024. godine. Djeca mogu zadržati i državljanstvo svojih roditelja.
Francuska: Dijete stranih državljana rođeno u Francuskoj može automatski dobiti francusko državljanstvo s 18 godina ako tada živi u Francuskoj i ako je od jedanaeste godine najmanje pet godina boravilo u zemlji. Pod određenim uslovima državljanstvo se može steći već s 13 ili 16 godina.
Irska: Dijete rođeno u Irskoj može dobiti irsko državljanstvo od rođenja ako je najmanje jedan roditelj zakonito boravio u zemlji najmanje tri od četiri godine prije rođenja djeteta, uz određena ograničenja u pogledu vrste boravka. Do 2005. godine pravila su bila znatno liberalnija.
Portugal: Nakon izmjena zakona iz maja 2026. godine, za sticanje državljanstva po rođenju prema ovom osnovu potrebno je da najmanje jedan roditelj ima pet godina zakonitog boravka u Portugalu. Za sticanje državljanstva potrebna je i odgovarajuća izjava.
Belgija: Dijete rođeno u Belgiji može dobiti belgijsko državljanstvo ako su ispunjeni posebni uslovi koji se odnose na mjesto rođenja roditelja ili njihov dugotrajan boravak. Jedna od mogućnosti predviđa da roditelji najmanje deset godina žive u Belgiji, uz dodatne zakonske uslove.
Grčka: Dijete rođeno u Grčkoj može steći grčko državljanstvo ako roditelji ispunjavaju uslove dugotrajnog zakonitog boravka, u određenim slučajevima najmanje pet godina. Važnu ulogu ima i školovanje djeteta u Grčkoj. Državljanstvo se ne dodjeljuje bezuslovno svakom djetetu po rođenju.
Španija: Dijete rođeno u Španiji u pravilu dobija špansko državljanstvo ako je najmanje jedan roditelj takođe rođen u Španiji, uz zakonske izuzetke. Djeca koja nemaju to pravo mogu zatražiti državljanstvo nakon jedne godine zakonitog boravka, uz ispunjavanje ostalih uslova.
Italija: Djeca stranih državljana rođena u Italiji u pravilu ne dobijaju automatski italijansko državljanstvo. Međutim, ako su od rođenja do punoljetstva neprekidno zakonito živjela u Italiji, mogu ga steći posebnom izjavom nakon navršenih 18 godina, u zakonski propisanom roku.