Srbija je 25. oktobra 2026. doživjela jedan od najznačajnijih političkih preokreta u svojoj novijoj historiji. Na prijevremenim parlamentarnim izborima građanski pokret koji su predvodili studenti osvojio je apsolutnu većinu s oko 53 posto glasova. Politički savez dugogodišnjeg vladara Aleksandra Vučića dobio je, s druge strane, samo oko 39 posto. Izlaznost je bila oko 69 posto, što je najviši nivo od raspada Jugoslavije.
Time je okončana 14-godišnja dominacija Srpske napredne stranke (SNS), koja je od 2012. oblikovala politiku zemlje. Vučić, najprije premijer, a kasnije predsjednik države, godinama je važio za najmoćnijeg političara Srbije. Iako je zemlja formalno parlamentarna demokratija, kritičari su mu zamjerali da je državne institucije sve više stavljao pod stranačku kontrolu. Posebno su redovno kritikovani nezavisnost pravosuđa, sloboda medija i odnos prema političkim protivnicima.
Da će upravo studentski pokret okončati njegovu političku prevlast, prije samo nekoliko godina bilo je teško zamislivo.
Tragedija kao početna tačka
Priča o ovom političkom preokretu počinje 1. novembra 2024. u Novom Sadu, drugom po veličini gradu Srbije. Tog dana srušila se nadstrešnica nedavno renovirane glavne željezničke stanice. Ukupno 16 ljudi izgubilo je život u nesreći.
Ono što je isprva izgledalo kao tragična građevinska nesreća brzo se pretvorilo u političku krizu na nivou cijele zemlje. Renoviranje stanice bilo je dio velikog infrastrukturnog projekta u kojem su učestvovale i kineske kompanije. Pitanje kako je, uprkos velikim investicijama i državnom nadzoru, moglo doći do tako teške nesreće stavilo je u centar pažnje moguću korupciju, manjkave kontrole i političku odgovornost.
Studenti su počeli tražiti javno razjašnjenje i objavljivanje relevantnih dokumenata. Zahtijevali su da se ispitaju ne samo neposredno odgovorni, nego i moguće političke veze.
Iz pojedinačnih protestnih akcija razvio se pokret na nivou cijele zemlje. Univerziteti su blokirani, organizovani su javni događaji i sve veće demonstracije. Povremeno su se na ulicama okupljale stotine hiljada ljudi.
Posebno je bio zanimljiv oblik organizacije. Za razliku od klasičnih opozicionih stranaka, studentski pokret oslanjao se na direktno-demokratske skupštine, takozvane plenume, na kojima su se odluke donosile zajednički. Tako je nastao pokret koji se svjesno odrekao tradicionalnih stranačkih hijerarhija i mogao mobilisati ljude najrazličitijih političkih uvjerenja.
Tokom protesta zahtjevima su se pridružili nastavnici, profesori, poljoprivrednici, zanatlije i brojne druge društvene grupe. Od prvobitnog zahtjeva da se razjasni odgovornost za nesreću u Novom Sadu nastao je širok pokret protiv korupcije i političke zloupotrebe moći.
Kako su protesti postali politička alternativa
Tradicionalna opozicija godinama nije uspijevala ozbiljno ugroziti političku dominaciju SNS-a. Bila je rascjepkana, iznutra posvađana i mnoge građane nije mogla uvjeriti da predstavlja vjerodostojnu alternativu vlasti.
Studentskom pokretu je, nasuprot tome, uspjelo nešto novo. U prvi plan nije stavljao pojedinačne stranačke programe ili političke ličnosti, nego zajedničke zahtjeve za vladavinom prava, nezavisnim institucijama i političkom odgovornošću.
Kada su konačno raspisani prijevremeni parlamentarni izbori za 25. oktobar 2026, pokret je odlučio da izađe sa vlastitom listom.
Ova takozvana studentska lista nije se, međutim, sastojala isključivo od studenata. Oni su prije svega birali kandidatkinje i kandidate, među njima naučnike, ljekare i druge stručnjake bez klasične stranačke karijere. Cilj je bio stvoriti političku alternativu koja ne zavisi od dosadašnjih struktura moći.
Nosilac liste postao je ljekar i univerzitetski profesor Ilija Srdanović. Više manjih opozicionih stranaka odustalo je od vlastitih kandidatura ili je podržalo novi savez.
Strategija se pokazala uspješnom. Više od polovine birača odlučilo se za studentsku listu. Ona je time osigurala apsolutnu većinu u srpskom parlamentu sa 250 mjesta.
Izborna noć puna protivrječnosti
Koliko je rezultat na kraju bio jasan, toliko je neobično protekla izborna večer.
Već tokom glasanja u Beogradu su se mogle vidjeti veće policijske jedinice. Izvještaji o dodatnim snagama žandarmerije, blokadama ulica i sigurnosnim mjerama izazivali su nemir. S obzirom na napetu političku situaciju, mnogi su se bojali da bi nakon objave rezultata moglo doći do sukoba.
Posebno su bili upečatljivi prvi objavljeni rezultati.
Oko 21.22 sat državna izborna komisija najprije je objavila jasno vodstvo vladajućeg saveza. Prema tim podacima, lista „Aleksandar Vučić – Srbija ujedinjena“ dobila je 54,69 posto glasova, dok je studentska lista imala samo 36,04 posto.
Međutim, ove brojke zasnivale su se na rezultatima sa samo 203 od ukupno 8.392 biračka mjesta. Time je bilo obuhvaćeno manje od tri posto svih biračkih mjesta. Mali i nereprezentativni uzorak isprva je davao potpuno drugačiju sliku od stvarnog izbornog rezultata.
Dok su mediji bliski vlasti širili ove brojke, samo nekoliko minuta kasnije uslijedio je iznenađujući preokret.
Oko 21.30 sat Aleksandar Vučić izašao je pred novinare i priznao poraz. Prema informacijama njegovog izbornog štaba, studentska lista će osvojiti između 135 i 140 od ukupno 250 poslaničkih mjesta. Njegov savez dobio bi još samo oko 105 mandata.
Tako je nastala neobična situacija: dok su prvi javno predstavljeni djelimični rezultati još upućivali na jasnu pobjedu vladajućeg tabora, njegov politički lider već je izjavio da je izbore izgubio.
Ubrzo nakon toga nezavisni posmatrači izbora potvrdili su jasnu prednost studentske liste. Velika većina birača odlučila se protiv dosadašnje vladajuće stranke.
U Beogradu, Novom Sadu, Nišu i brojnim drugim gradovima hiljade ljudi izašle su na ulice da proslave izbornu pobjedu. Posebno su emotivni bili prizori iz Novog Sada, grada u kojem je protestni pokret krenuo nakon nesreće na stanici.
Je li Vučić htio silom zadržati vlast?
Nekoliko dana nakon izbora članak britanskog lista The Times izazvao je novo uzbuđenje. Pozivajući se na političke i sigurnosne izvore, list je pisao da je Vučić možda razmatrao da ne prizna izborni rezultat i da smjenu vlasti po potrebi spriječi silom.
Posebno teške optužbe iznio je Spasoje Vulević, bivši komandant jedne srpske antiterorističke jedinice. Prema njegovim riječima, na dan izbora u centar Beograda dovedeno je oko 4.000 policajaca i dodatno oko 3.000 batinaša bliskih vlasti.
Vulević je britanskom listu izjavio da je uvjeren da su te snage bile spremne za slučaj da Vučić ne prihvati nepovoljan izborni rezultat.
Političar Sandro Gozi, predsjednik Evropske demokratske stranke i zastupnik u Evropskom parlamentu, također je govorio o zabrinjavajućim informacijama iz diplomatskih krugova. One su upućivale na mogućnost nasilne eskalacije.
I Radomir Saičić, jedan od vodećih predstavnika studentske liste, tvrdio je da je postojao plan da se tijesan izborni rezultat ospori uz upotrebu sile.
Prema ovom tumačenju, sporni rezultat je možda trebao izazvati nove proteste. Nemiri koji bi iz toga nastali mogli su potom poslužiti kao opravdanje da se izbori proglase nevažećim.
Među izvještajima bili su i opisi grupa muškaraca u crnom koji su se kretali prema Pionirskom parku u centru Beograda. Tamo se nalazio šatorski kamp blizak vlasti, koji je tokom protestnog pokreta više puta bio u centru političkih sukoba.
Ipak, riječ je o teškim optužbama koje dosad nisu nezavisno potvrđene. Konkretna naredba za nasilno preuzimanje vlasti nije dokazana. Jednako tako nije sigurno da li je i, ako jeste, ko je Vučića mogao odvratiti od takvog postupka.
Između ostalog spekulisalo se o mogućim intervencijama predstavnika evropskih vlada.
Sam Vučić izričito je odbacio optužbe. Izjavio je da je svoj poraz prepoznao nakon analize reprezentativnih projekcija i odmah ga priznao. Policijsko prisustvo bilo je, kako je rekao, potrebno iz sigurnosnih razloga. I srpsko ministarstvo unutrašnjih poslova pozvalo se na mjere za očuvanje javnog reda.
Bez obzira na to, jasnoća izbornog rezultata mogla je odigrati odlučujuću ulogu. Prednost studentske liste bila je tolika da bi osporavanje bilo politički teško opravdati.
Šta izborna pobjeda znači za Srbiju?
Izbornom pobjedom završava se politička prevlast SNS-a, ali strukturni problemi zemlje time ne nestaju.
Studentski pokret preuzima odgovornost za državu čije su institucije, prema mišljenju brojnih kritičara, godinama bile snažno obilježene stranačkim interesima.
Među najvažnije izazove spadaju jačanje nezavisnog pravosuđa, borba protiv korupcije, osiguravanje slobode medija i reforma javne uprave.
Ključno pitanje bit će kako postupiti s mogućim kršenjima zakona i slučajevima korupcije iz prošlosti. Pokret ima zadatak da razjasni odgovornosti, a da pritom sam ne prekrši principe pravne države.
Tome se dodaje da uspješan protestni pokret ne znači automatski i funkcionalnu vladu. Odluke koje su na demonstracijama imale veliku podršku sada se moraju pretočiti u konkretne zakone, budžete i državne mjere.
Otvorena su i kadrovska pitanja. Studentska lista osvojila je parlamentarnu većinu, ali popunjavanje važnih vladinih funkcija i dugoročni politički pravac tek treba odrediti.
U vanjskoj politici čeka posebno složen zadatak. Srbija je od 2012. kandidat za članstvo u EU, ali istovremeno održava bliske političke i ekonomske veze s Rusijom i Kinom. I pitanje Kosova, čiju nezavisnost Beograd ne priznaje, ostaje centralna tačka sukoba.
Studentski pokret se tokom kampanje svjesno fokusirao na unutrašnjopolitičke reforme. Kod vanjskopolitički spornih tema djelimično je izbjegavao jasna opredjeljenja kako ne bi ugrozio svoju široku društvenu podršku.
Kao vladajuća većina, međutim, ovim pitanjima neće moći trajno izbjegavati.
Izborna pobjeda ne okončava političku podjelu
Uprkos jasnom porazu, Vučićev dosadašnji vladajući tabor ostaje značajna politička snaga. Oko 39 posto glasova pripalo je njegovom savezu.
Pri tome ipak treba uzeti u obzir da je proteklih godina više puta bilo optužbi o političkom pritisku na zaposlene u javnom sektoru, zastrašivanju birača i organizovanoj mobilizaciji u korist vladajuće stranke.
I u vezi s posljednjim izborima iznesene su slične optužbe. Zato se samo iz udjela glasova ne može zaključiti koliko je stvarno dobrovoljna politička podrška dosadašnjim vlastodršcima.
Istovremeno bi bilo pogrešno sve birače SNS-a smatrati isključivo žrtvama političkog pritiska. Značajan dio stanovništva podržava nacionalno-konzervativnu politiku dosadašnjeg vladajućeg tabora iz vlastitog uvjerenja.
Nova većina zato mora ne samo ispuniti očekivanja svojih pristalica, nego i zadobiti povjerenje onih koji za nju nisu glasali.
Veliko interesovanje i u Austriji
Politički preokret pažljivo se pratio i u Austriji. Ovdje živi jedna od najvećih srpskih zajednica izvan Srbije, a razvoj događaja u zemlji porijekla i dalje je za mnoge porodice veoma važan.
Za parlamentarne izbore u cijeloj Austriji registrovalo se 10.484 državljana Srbije, od toga oko 7.000 u Beču. Time je Austrija po broju registrovanih birača u inostranstvu bila treća u svijetu, iza Njemačke i Bosne i Hercegovine.
Ispred četiri bečka biračka mjesta na dan izbora stvorili su se dugi redovi. Ljudi su ponegdje morali čekati tri do četiri sata da bi glasali. Snažan odziv pokazao je koliko je politički razvoj u Srbiji mobilisao i stanovništvo koje živi u inostranstvu.
Rezultatom izbora intenzivno su se bavili i austrijski politikolozi.
Florian Bieber, profesor historije i politike Jugoistočne Evrope na Univerzitetu u Grazu, ocijenio je jasnoću izborne pobjede kao iznenađujuću. Prema njegovoj procjeni, upravo velika razlika između dva tabora mogla bi objasniti zašto je Vučić tako brzo priznao poraz.
Politikolog Vedran Džihić iz Austrijskog instituta za međunarodnu politiku u Beču istakao je da je studentski pokret stvorio novu političku dinamiku, obilježenu optimizmom, zajedništvom i nadom. Istovremeno je upozorio da se predstojeći izazovi ne smiju potcijeniti. Pobijediti na izborima mnogo je lakše nego upravljati zemljom.
Pobijediti na izborima mnogo je lakše nego upravljati zemljom.
Prava promjena tek počinje
Gotovo dvije godine nakon smrtonosne nesreće u Novom Sadu Srbija stoji pred političkim novim početkom. Pokret koji je prvobitno tražio razjašnjenje smrti 16 ljudi postigao je smjenu vlasti koju su mnogi posmatrači dugo smatrali gotovo nemogućom.
Studenti su pokazali da društveni protest i u teškim političkim uslovima može donijeti promjene. Mobilisali su ljude različitih generacija i političkih uvjerenja i na kraju osvojili parlamentarnu većinu.
Ipak, pravi uspjeh ovog pokreta neće se mjeriti samo izbornom pobjedom.
Presudno će biti hoće li uspjeti stvoriti nezavisne institucije, provesti političku odgovornost i trajno ojačati demokratska pravila. Jer smjena vlade još ne znači automatski kraj onih struktura protiv kojih su ljudi godinama protestovali.
Srbija je izglasala smjenu dosadašnjeg političkog vodstva. Hoće li time početi i temeljna promjena političke kulture, pokazat će tek naredne godine.