Sljedeći austrijski kancelar mogao bi se zvati Herbert Kickl. FPÖ već duže vrijeme predvodi istraživanja javnog mnijenja, a prema podacima koje u svojoj kolumni u austrijskom dnevnom listu „Der Standard“ navodi Hans Rauscher, stranku bi trenutno biralo oko 38 posto birača. Time pitanje šta FPÖ predstavlja više nije samo pitanje za politologe i protivnike krajnje desnice. Ako stranka jednog dana preuzme austrijsku vladu, njene ideje, ljudi i politički ciljevi mogli bi postati državna politika.
Upravo zato Rauscher u kolumni „Einige unangenehme Wahrheiten zur FPÖ“, objavljenoj 28. augusta 2026. u „Standardu“, upozorava da je vrijeme da se ozbiljno pogleda šta se posljednjih godina dogodilo s FPÖ-om. Njegova ocjena je nedvosmislena: stranka koja je oduvijek stajala veoma desno pod Herbertom Kicklom dodatno se i značajno radikalizirala i danas, kako piše, sadrži „bitne elemente desnog ekstremizma“.
Gdje prestaje FPÖ, a počinju pronacistički ekstremisti?
To je ozbiljna tvrdnja. Ali najnovija istraživanja „Standarda“ otvaraju pitanje koje ide i korak dalje: koliko je još uopšte moguće povući jasnu granicu između dijelova FPÖ-a, posebno njene omladinske organizacije Freiheitliche Jugend (FJ), i austrijskog Identitarnog pokreta? Novinari „Standarda“ mjesecima su razgovarali s mladim ljudima koji su bili dio tog miljea. Redakciji su, prema navodima lista, dostavljeni interni razgovori, fotografije, snimci i drugi materijali, a novinari su ih upoređivali s javnim i internim izvještajima državnih institucija. Rezultat je slika mnogo dublje povezanosti nego što bi se moglo zaključiti iz službenog odnosa FPÖ-a prema Identitarcima.
„Aktion 451“ i nova generacija desnice
U centru priče nalazi se i „Aktion 451“, organizacija koju je 2023. pokrenuo jedan od najpoznatijih evropskih Identitaraca Martin Sellner i koja je prvenstveno usmjerena prema studentima. U čitalačkim krugovima mladi se upoznaju s teorijama ekstremne desnice. Međutim, prema istraživanju „Standarda“, tu priča ne završava. Iz tog okruženja ljudi su dolazili do poslova povezanih s FPÖ-om, pa čak i do radnih mjesta u austrijskom parlamentu.
Posebno je važna Freiheitliche Jugend, službena omladinska organizacija FPÖ-a. Veze između njenih funkcionera i Identitaraca nisu potpuno nova tema. Već je austrijski Verfassungsschutz u svom izvještaju za 2023. godinu zabilježio da su u aktivnostima „Aktion 451“ učestvovali poznati aktivisti Identitarnog pokreta, funkcioneri Freiheitliche Jugend i članovi ekstremno desnih njemačko-nacionalnih studentskih udruženja.
„Ne oblačite odjeću FJ-a“
Najnovija istraživanja, međutim, pokazuju koliko te veze mogu biti konkretne. U jednom internom razgovoru iz jula 2024. Jan Staudigl, bečki sekretar Freiheitliche Jugend, pred demonstracije Identitaraca učesnicima je poručio da ne oblače odjeću s oznakama FJ-a. „Objašnjenje po potrebi na licu mjesta“, stajalo je u poruci. Drugim riječima, problem više nije samo to što se pojedini članovi dvije organizacije međusobno poznaju ili pojavljuju na istim događajima. Pitanje je postoji li između njih organizirana politička i kadrovska veza.
Mjerenje lobanja i „arijevskih kostiju“
Ono što je „Standard“ pronašao unutar tog miljea mnogo je ozbiljnije od uobičajenog desničarskog populizma. Prema izjavama insajdera i materijalima do kojih su došli novinari, u okruženju Identitaraca i „Aktion 451“ pojavljuju se ideje koje direktno podsjećaju na nacističku rasnu teoriju. U postupku koji se interno navodno nazivao „RFJ-Untersuchung“ mjerene su fizičke karakteristike i bočni profil lobanje, pri čemu se govorilo i o takozvanom „Arierknochen“, odnosno „arijevskoj kosti“ na potiljku – pojmu izvedenom iz nacističke rasne teorije. „Standard“ navodi da o tome ne postoje samo svjedočenja insajdera nego i materijali koji njihove tvrdnje potkrepljuju.
Još su uznemirujuće izjave koje je list zabilježio iz tog okruženja. Jedan važan aktivista, prema istraživanju, upoređivao se s Reinhardom Heydrichom, jednim od glavnih organizatora Holokausta. Jedna osoba koja je poznavala ideologiju dijela tog kruga opisala ju je riječima da tamo Holokaust ne negiraju, nego ga neki smatraju pozitivnim događajem koji bi trebalo ponoviti. Riječ je o ekstremnim izjavama pojedinaca, koje se ne mogu automatski pripisati cijeloj FPÖ ili svim članovima njene omladine. Politički problem nastaje na drugom mjestu: ljudi iz tog miljea pojavljuju se istovremeno u strukturama Identitaraca, Freiheitliche Jugend i, u nekim slučajevima, u neposrednom okruženju FPÖ-a.
Od Identitaraca do poslova u parlamentu
U internim Telegram razgovorima „Aktion 451“, prema istraživanju „Standarda“, pojavljivali su se čak i oglasi za posao u FPÖ-u. Laurenz Barth, finansijski referent Freiheitliche Jugend i zamjenik predsjednika bečkog okruga Brigittenau, 2024. je u jednom od tih razgovora objavio da će nakon izbora biti slobodnih radnih mjesta u omladinskoj organizaciji odnosno stranci. Zainteresirani su se mogli javiti za poslove u medijima i odnosima s javnošću, kao stručni saradnici ili u sekretarijatu. Poruku je, prema „Standardu“, vidjelo oko 200 simpatizera organizacije koju prati austrijski Verfassungsschutz.
Nakon izbora 2024. nekoliko osoba iz identitarnog miljea zaista je dobilo poslove u parlamentu. Verfassungsschutz je, prema navodima „Standarda“, upozorio na najmanje četiri bivša vodeća kadra Identitarnog pokreta koji su radili u parlamentu. Zajedničko istraživanje „Standarda“ i ORF-ovog „Reporta“ kasnije je pokazalo da se dvocifren broj parlamentarnih saradnika FPÖ-a pojavljuje u dokumentima i zapažanjima Verfassungsschutza. Time priča dobiva sasvim drugu političku dimenziju. Više se ne radi samo o tome da mladi funkcioner FPÖ-a ode na demonstracije Identitaraca ili da privatno poznaje nekoga iz ekstremno desnog miljea. Pitanje postaje postoji li put kojim ljudi iz tog okruženja ulaze u strukture jedne od najjačih austrijskih stranaka i na kraju u sam parlament.
„Sve bi bilo bolje bez stranaca“
Jedan od ljudi koji pokazuje koliko se ti svjetovi mogu približiti bio je student Gernot Schmidt, kojeg „Standard“ opisuje kao dugogodišnju važnu osobu u Identitarnom pokretu. Schmidt je učestvovao u organizaciji demonstracija Identitaraca, a kasnije je radio u parlamentu. Posebno su zanimljive njegove izjave s jednog predavanja u identitarnim prostorijama u ljeto 2024. Prema transkriptu koji prenosi „Standard“, govorio je da je FPÖ „najbolja desna stranka u Evropi“, ali da je još uvijek previše zaokupljena različitim temama.
Prema njegovom mišljenju, stranka bi praktično svu svoju komunikaciju trebala usmjeriti na migraciju. Njegove izjave zatim postaju još radikalnije. Doseljavanje je opisivao kao najveću nepravdu modernog doba, žalio se što Beč mora dijeliti s „tim ljudima“ i tvrdio da bi „sve“ bilo bolje bez stranaca. Beč je nazivao „Rattenloch“ – „pacovskom rupom“ – koju, kako je govorio, ne bi trebalo ostaviti budućim generacijama.
Schmidt je istovremeno govorio i o odnosu Identitaraca prema FPÖ-u. Demonstracije su, prema njegovim riječima, ranije imale nezvaničnu podršku stranke, dok bi otvorena podrška tokom predizborne kampanje stvarala probleme.
Iz FPÖ-a se, tvrdio je, moglo čuti da sada zajedno raste ono „što pripada zajedno“ – stranka i njeno političko okruženje. Upravo tako Identitarci vide podjelu uloga: njihov zadatak je pomjerati društvenu debatu što dalje udesno, dok FPÖ taj pomak pretvara u glasove i političku moć.
Parola Hitlerjugenda i „germanski preci“
Granice se dodatno zamagljuju kada se pogledaju biografije pojedinih ljudi koji su se kretali između tih organizacija. Schmidt je, primjerice, govoreći o svom pokretu koristio formulaciju „Jugend von Jugend geführt“ – „mladi koje vode mladi“. „Standard“ upozorava da je riječ o paroli Hitlerjugenda.
Drugi primjer je Andreas Hinteregger, nekadašnji funkcioner Freiheitliche Jugend u Gornjoj Austriji, koji je također radio u parlamentarnom okruženju FPÖ-a i zajedno s Martinom Sellnerom učestvovao u izgradnji „Aktion 451“. U jednom podcastu akademike je nazivao „vrhom koplja desnog tabora“ i njihovu navodnu predodređenost za tu ulogu povezivao, između ostalog, s nasljednošću inteligencije i genetskim osobinama. U junu 2026. govorio je i na proslavi ljetnog solsticija o „germanskim precima“. „Standard“ navodi i primjer Fabiana R., nekada važnog kadra Identitaraca koji je kasnije radio kod vodećeg funkcionera Freiheitliche Jugend. Fotografije iz 2016. prikazuju ga tokom sukoba s antifašistima sa palicom u ruci. Tu je i promotivni video Freiheitliche Jugend iz 2023. godine snimljen na bečkom Heldenplatzu. Kamera se u jednom trenutku okreće prema balkonu s kojeg je Adolf Hitler 1938. proglasio „Anschluss“ Austrije nacističkoj Njemačkoj.
Svaki od tih slučajeva mogao bi se posmatrati pojedinačno. Kada se, međutim, stave jedan pored drugog – zajednički događaji, isti ljudi, interna komunikacija, poslovi u stranci i parlamentu, nacističke reference i ekstremističke izjave – postaje jasnije zašto najnovija otkrića izazivaju toliko pažnje u Austriji.
„Ekstremna desnica se aktivno promovira“
Posebno važnu ulogu u istraživanju ima Maximilian Weinzierl. Nekadašnji lični saradnik bivšeg vicekancelara Heinz-Christiana Strachea postao je 2021. šef bečke Freiheitliche Jugend, a dvije godine kasnije i njen savezni predsjednik. Danas je zastupnik FPÖ-a u austrijskom parlamentu i predsjednik stranke u bečkom okrugu Brigittenau. Jedan bivši funkcioner omladinske organizacije opisao je „Standardu“ ono što se oko Weinzierla događa kao „sistem Weinzierl“. Prema njegovim riječima, ekstremna desnica se ne samo tolerira nego se njeni ljudi „aktivno promoviraju i dovode na pozicije“. Isti izvor smatra da takva kadrovska politika služi i učvršćivanju moći Herberta Kickla unutar FPÖ-a. To su tvrdnje bivših pripadnika organizacije, a Weinzierl ih odlučno odbacuje. Na pitanja „Standarda“ reagirao je tvrdnjom da se protiv Freiheitliche Jugend vodi politička kampanja pod novinarskim zaglavljem. Negirao je da poznaje navodno mjerenje „arijevskih kostiju“, odbacio tvrdnje da je novac FJ-a odlazio prema „Aktion 451“ ili Identitarcima te najavio mogućnost pravnih koraka. FPÖ je na opširan katalog pitanja „Standarda“ odgovorila da se ona ne odnose na samu stranku niti parlamentarni klub FPÖ-a, nego na Freiheitliche Jugend Wien, te da stranka nema odgovarajuće informacije. Novinare su uputili da pitanja pošalju omladinskoj organizaciji.
Radikalizacija nije ograničena samo na Beč
Slični sukobi pojavili su se i unutar Freiheitliche Jugend u Koruškoj. Nakon što je Viktor Erdesz početkom 2026. preuzeo vodstvo pokrajinske organizacije, više članova napustilo je FJ, a neki i FPÖ. Jedan dugogodišnji bivši član stranke rekao je „Standardu“ da su radikalni desničari preuzeli organizaciju. Erdesz je bio član studentskog udruženja Olympia, koje se godinama povezuje s krajnje desnim miljeom, a 2020. je za jednu manifestaciju koristio fotografiju vojnika Wehrmachta.
Erdesz je u međuvremenu isključen iz FPÖ-a, ali je ostao na čelu koruške FJ. Upravo njegov slučaj pokazuje i unutrašnji rizik približavanja radikalnoj desnici: granica između političkog podmlatka FPÖ-a i ekstremnijeg okruženja može postati problem i za samu stranku. Veze s Identitarcima „Standard“ opisuje i u drugim pokrajinskim organizacijama. Šef FJ-a u Gornjoj Austriji Silvio Hemmelmayr govorio je na demonstracijama Identitaraca 2023. o ostvarenom „Schulterschlussu“, odnosno zbijanju redova, kao početku „nečega veoma velikog“. Manuel Litzke, šef FJ-a u Vorarlbergu i zastupnik u Nacionalnom vijeću, angažirao je kao saradnika Gerwina Kowarika, kojeg „Standard“ opisuje kao aktivistu Identitaraca i „Aktion 451“.
Reakcije: „Moraju se upaliti svi alarmi“
Objavljivanje istraživanja izazvalo je reakcije gotovo cijelog političkog spektra. Vicekancelar i predsjednik SPÖ-a Andreas Babler poručio je da između FPÖ-a i Identitaraca očigledno „jedva stane list papira“. Posebno je upozorio na navode o mjerenju lobanja prema navodnim rasnim karakteristikama i zatražio od Herberta Kickla da prekine sve personalne, organizacijske i sadržajne veze omladine FPÖ-a s ekstremno desnim grupama.
Oštre reakcije stigle su i iz ÖVP-a, NEOS-a i Zelenih. ÖVP-ov Ernst Gödl poručio je da Herbert Kickl kao predsjednik stranke snosi političku odgovornost te FPÖ pod njegovim vodstvom nazvao „sigurnosnim rizikom za Republiku“. NEOS je zatražio potpuno razjašnjenje kontakata FPÖ-a i Identitarnog pokreta, posebno njihovog ulaska u parlament, dok su Zeleni zatražili provjeru državnih subvencija Freiheitliche Jugend.
To pitanje nije nevažno: FJ kao službena omladinska organizacija političke stranke prima javni novac. Prema podacima koje navodi „Standard“, različite državne subvencije Freiheitliche Jugend samo su 2025. iznosile gotovo 400.000 eura. Nakon objavljivanja istraživanja nadležno ministarstvo najavilo je provjeru finansiranja i mogućeg kršenja uslova pod kojima se taj novac dodjeljuje.
Slučaj Leo Lugner
Gotovo istovremeno otvorena je još jedna neugodna priča za FPÖ. „Standard“ je otkrio da se protiv bečkog političara FPÖ-a Lea Lugnera četiri godine vodila istraga zbog sumnje na nacističku reaktivaciju (NS-Wiederbetätigung). Lugner je priznao da je u privatnim razgovorima dao „nepromišljene izjave koje nikada nisu smjele biti izrečene“ i prihvatio ponudu tužilaštva za diverziju. Nakon 160 sati društveno korisnog rada postupak će biti završen bez podizanja optužnice.
Šta je tačno pisalo u spornim porukama vjerovatno neće biti u potpunosti poznato. Lugner je spomenuo aluziju na „Eiernockerl“ 20. aprila, Hitlerov rođendan, dok detalji ostalih poruka zbog kojih se vodila istraga nisu objavljeni. Lugner istovremeno naglašava da oštro osuđuje ideologiju i zločine nacističkog režima.
FPÖ je jača nego ikada
Sve ove priče dobivaju sasvim drugačiju težinu zbog jedne činjenice: ne govorimo o političkoj grupi na margini austrijskog društva. Govorimo o stranci koja prema istraživanjima javnog mnijenja može računati na podršku ogromnog dijela biračkog tijela i koja ima realnu mogućnost da predvodi buduću austrijsku vladu. Upravo tu Hans Rauscher vidi najveću opasnost. U svojoj kolumni u „Standardu“ navodi dva moguća scenarija ako FPÖ dođe na vlast: stranka bi, kao u ranijim vladama u kojima je učestvovala kao mlađi partner, mogla relativno brzo propasti zbog vlastitih problema i nesposobnosti. Druga mogućnost, upozorava Rauscher, mnogo je ozbiljnija: da FPÖ uspije trajno promijeniti austrijski politički sistem u autoritarnom smjeru.
Može se raspravljati o tome koliko je takav scenario vjerovatan i koliko su Rauscherove procjene alarmantne. Ali nakon najnovijih otkrića teško je tvrditi da pitanja o radikalizaciji FPÖ-a, njenom odnosu prema Identitarcima i ljudima koji iz tog miljea ulaze u državne institucije nisu legitimna.
Jer FPÖ više nije protestna stranka s političke margine. Ona je danas jedna od najjačih političkih snaga Austrije – i upravo zato je važno pažljivo pogledati ko se i šta nalazi iza vrata stranke koja želi preuzeti vlast.