Iako razvod ne mora nužno značiti finansijsku katastrofu, činjenica je da nakon razvoda oba supružnika najčešće raspolažu s manje sredstava nego prije. Razlog nije samo podjela imovine, već i ukupni troškovi i promjena životnih okolnosti.
Odvojena imovina tokom braka, ali ne i nakon razvoda
Tokom braka u Austriji važi princip odvojene imovine: svaki supružnik ostaje vlasnik svoje imovine i slobodno njome raspolaže. Međutim, u trenutku razvoda na snagu stupa princip zajedničke imovine, prema kojem se dijeli sve što je zajednički stečeno tokom braka. Upravo ovdje nastaje većina nesporazuma.
Mnogi vjeruju da se dijeli samo ono što je formalno na oba imena, ali to nije tačno. U slučaju razvoda nije presudno ko je novac zaradio, ko je štedio niti na čije je ime imovina upisana – važno je kada je stečena.
U slučaju razvoda nije presudno ko je novac zaradio, nego kada je imovina stečena.
Šta se smatra zajedničkom imovinom?
Zajedničkom imovinom smatra se sve što su supružnici stekli ili uštedjeli tokom braka, kao i imovina u čijem su sticanju zajedno učestvovali. Zakon razlikuje bračnu upotrebnu imovinu (stvari koje su služile zajedničkom životu, npr. bračni stan, namještaj, kućanski aparati) i bračnu ušteđevinu (novac, ulaganja i štednja nastali tokom braka).
Česta zabluda javlja se kod parova u kojima je jedan supružnik bio jedini hranilac porodice. Sudovi u pravilu polaze od toga da su doprinosi supružnika jednaki, čak i ako je jedan partner radio, a drugi vodio domaćinstvo ili brinuo o djeci. Zato se imovina najčešće dijeli u omjeru 50:50, osim ako postoje izuzetne okolnosti koje opravdavaju drugačiju raspodjelu.
U obzir se uzimaju i zajednički dugovi, poput kredita za stan ili kuću.
Šta se ne dijeli prilikom razvoda?
Imovina unesena u brak ne podliježe podjeli. To su stvari koje su supružnici imali prije braka, poput kuće ili ušteđevine. Isto važi za novac ili predmete koje je jedan supružnik tokom braka naslijedio ili dobio na poklon od treće osobe. Ne dijele se ni predmeti za ličnu upotrebu ili profesionalnu djelatnost jednog partnera, kao ni preduzeće i ono što mu pripada.
Šta ako se supružnici ne mogu dogovoriti?
Ako dogovor nije moguć, o podjeli imovine odlučuje sud. Sudski postupak podjele može započeti tek nakon pravosnažnog razvoda i mora se pokrenuti najkasnije godinu dana od dana kada je razvod postao pravosnažan.
Sud tada imovinu i dugove dijeli po principu pravičnosti, uzimajući u obzir konkretne okolnosti oba supružnika. Po potrebi se angažuju vještaci kako bi se utvrdila vrijednost imovine. Konačnu odluku donosi sud, a protiv nje je moguća žalba.