Šta je prekovremeni rad (Überstunden)?
Prekovremeni rad znači da radite više od zakonski propisanih 40 sati sedmično. Poslodavac vam ne može narediti neograničen broj prekovremenih sati – dozvoljeno je najviše 20 prekovremenih sati sedmično. Ukupno radno vrijeme, uključujući prekovremene sate, ne smije prelaziti 12 sati dnevno i 60 sati sedmično, a prosječno radno vrijeme tokom 17 sedmica ne smije biti veće od 48 sati sedmično. Zakon o radnom vremenu u određenim slučajevima dopušta izuzetke. Ako niste sigurni odnose li se na vas, obratite se radničkom vijeću, sindikatu ili Radničkoj komori.
Smijete li odbiti prekovremeni rad?
Prekovremeni rad možete odbiti ako imate opravdane lične razloge, na primjer ako morate pokupiti dijete iz vrtića i nemate drugu mogućnost. Ako ste u jednoj sedmici već radili 50 sati ili 10 sati u danu, imate pravo odbiti dodatne prekovremene sate bez objašnjenja. Zbog toga ne smijete biti diskriminisani – ako dobijete otkaz iz tog razloga, možete ga osporiti na sudu u roku od dvije sedmice.
Ako ste već radili 10 sati u danu ili 50 sati u sedmici, smijete odbiti dodatne sate bez objašnjenja.
Šta vam pripada za prekovremeni rad?
Za svaki prekovremeni sat imate pravo na dodatak od 50 posto na redovnu satnicu. Kolektivni ugovori mogu predvidjeti i veći dodatak, na primjer za prekovremeni rad nedjeljom ili praznikom.
Prekovremeni rad se u pravilu plaća, ali se s poslodavcem možete dogovoriti da umjesto novca dobijete slobodno vrijeme. U tom slučaju i dodatak se uračunava u slobodne sate – jedan prekovremeni sat s dodatkom od 50 posto znači 1,5 sat slobodnog vremena. Moguće je i kombinovati: dio sati nadoknaditi slobodnim vremenom, a ostatak isplatiti uz pripadajući dodatak.
Mnogi ugovori predviđaju rokove za potraživanje. To znači da platu ili naknadu za dodatne i prekovremene sate morate pismeno zatražiti od poslodavca u predviđenom roku. Ako to ne učinite na vrijeme, gubite pravo na isplatu za te sate. Zato je najbolje zahtjev poslati preporučenom poštom, kako biste imali dokaz.
Ko vodi evidenciju radnih sati?
Poslodavac je dužan voditi evidenciju vašeg radnog vremena. Ako to zatražite, mora vam je jednom mjesečno besplatno dostaviti. Preporučuje se da i taj zahtjev pošaljete preporučenom poštom.
Šta je nepuno radno vrijeme (Teilzeit)?
Ako je vaše uobičajeno sedmično radno vrijeme kraće od standardnog u vašoj branši – na primjer 35, 17 ili 5 sati sedmično – radite nepuno radno vrijeme. Kao zaposleni s nepunim radnim vremenom imate ista prava i obaveze kao zaposleni s punim radnim vremenom. Ako želite promijeniti radno vrijeme, na primjer smanjiti ga s 30 na 25 sati sedmično, morate se o tome pismeno dogovoriti s poslodavcem. Poslodavac vas mora obavijestiti i kada oglašava radna mjesta s dužim radnim vremenom.
Šta je marginalno zaposlenje (geringfügige Beschäftigung)?
Marginalno zaposlenje postoji kada vaš mjesečni prihod ne prelazi određenu granicu. Ta granica se mijenja svake godine i u 2025. iznosila je 551,10 eura.
Prema radnom pravu, marginalno zaposlenje smatra se oblikom nepunog radnog vremena, pa zaposleni imaju ista prava i obaveze kao i ostali s nepunim radnim vremenom: naknadu plate u slučaju bolesti, pet ili šest sedmica plaćenog godišnjeg odmora po radnoj godini, odsustvo za njegu, otpremninu i slično. Razlika postoji kod socijalnog osiguranja: kod marginalnog zaposlenja niste obuhvaćeni punim socijalnim osiguranjem, nego samo osiguranjem od nezgode. Za zdravstveno i penziono osiguranje možete se samoosigurati prijavom kod Austrijske zdravstvene kase (ÖGK).