Austrijski građanski zakonik (ABGB) jasno kaže: životinje nisu stvari. Ipak, u nekim pravnim oblastima za njih još ne postoje posebna pravila – na primjer, kod razvoda. Zato se psi i mačke u postupku podjele nakon razvoda često tretiraju kao stvari.
Razvod i podjela: princip pravičnosti
Prilikom razvoda dijeli se sve što su supružnici koristili tokom braka. To uključuje ne samo namještaj ili automobil, nego i ljubimce koje su zajedno nabavili.
Ne dijele se životinje koje je neko imao prije braka ili one koje služe isključivo za ličnu upotrebu, poput pasa vodiča ili terapijskih pasa.
Ko će zadržati životinju, sud odlučuje po principu pravičnosti. Presudno je ko ima bližu emocionalnu vezu sa životinjom i ko se pretežno brinuo o njenoj ishrani, njezi i svakodnevici, objašnjavaju advokati Levente B. Bräuer-Nagy i Alina Prochaska za „Der Standard“.
Primjer iz prakse
O ovom pitanju 2022. godine izjasnio se Vrhovni sud Austrije (OGH). Razvedeni muškarac želio je zadržati mačka nabavljenog tokom braka, jer je smatrao da se on više brinuo o njemu i da je izgradio bližu vezu. Bivša supruga tvrdila je da se gotovo sama brinula o mačku i da je s njim izgradila posebnu, blisku vezu.
OGH je naglasio: iako životinje pravno nisu stvari, u postupku podjele tretiraju se kao takve. Presudno nije ko je kupio životinju, nego – po principu pravičnosti – ko se o njoj stvarno više brinuo, njegovao je i posvećivao joj pažnju.
Presudno nije ko je kupio životinju, nego ko se o njoj stvarno brinuo.
Da bi donio odluku, sud prikuplja dokaze: saslušava strane i moguće svjedoke, provjerava ko je životinju redovno hranio, njegovao ili vodio veterinaru, a može koristiti i fotografije, poruke ili veterinarske dokumente. Tako nastaje što preciznija slika o tome ko se u svakodnevnom životu stvarno brinuo i kakva je bila veza između čovjeka i životinje. Dokazi o vlasništvu ili cijeni nisu presudni. Samo iz razloga zaštite životinja sud može odstupiti od kriterija emocionalne veze.
U konkretnom slučaju OGH još nije donio konačnu odluku: djelimično je ukinuo presudu apelacionog suda i vratio predmet prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje. U prvom stepenu mačak je bio dodijeljen muškarcu, ali to je bila privremena odluka, podsjeća „Der Standard“.
Time je OGH postavio važan pravni princip: nije riječ o vlasničkim papirima ili cijeni, nego o osjećajima i odgovornosti – pravnom priznanju onoga što vlasnici životinja odavno znaju.
Kakva je situacija kod nevjenčanih parova?
Kod nevjenčanih parova situacija je drugačija. Ne postoje zakonska pravila podjele kao kod bračnih partnera, nego je presudno ko je pravni vlasnik životinje. Ko je kupio psa ili dobio mačku na poklon, ostaje vlasnik i nakon prekida veze. Ako je životinja kupljena zajedno, u praksi se gleda ko je kao vlasnik upisan u kupoprodajnom ugovoru ili knjižici vakcinacije.
Rastanak je i sam po sebi težak, a posebno kada je u pitanju voljeni ljubimac. Kod bračnih parova princip pravičnosti omogućava određenu fer procjenu, dok kod nevjenčanih parova strogo važi pravo vlasništva. U praksi to znači: što je jasnije unaprijed dogovoreno kome ljubimac pripada i ko će se brinuti o njemu ako dođe do problema, to je manje sukoba na kraju.