Nasilje nad ženama u 21. vijeku: Od fizičkih napada do digitalnog poniženja

Nasilje nad ženama već dugo nije ograničeno samo na fizički prostor. U savremenom društvu ono poprima nove oblike, od direktnih fizičkih napada do suptilnijih, ali jednako razarajućih formi poput digitalnog nasilja, manipulacije identitetom i zloupotrebe tehnologije. U tom kontekstu, slučajevi koji su posljednjih sedmica dospjeli u javnost u Austriji i Njemačkoj ponovo otvaraju pitanje koliko su žene zaista zaštićene, ne samo zakonski, već i društveno.

U Austriji, istraga protiv poznatog muzičara Christophera Seilera zbog navodnog fizičkog napada na ženu izazvala je snažne reakcije javnosti i industrije. Iako je još u ranoj fazi, slučaj je brzo postao simbol šireg problema – odnosa društva prema optužbama za nasilje kada su u pitanju poznate ličnosti. Dok se naglašava pretpostavka nevinosti, reakcije javnosti, fanova i kolega otvaraju pitanje dvostrukih standarda i spremnosti društva da se suoči s optužbama za nasilje.

S druge strane, slučaj njemačke glumice Collien Fernandes ukazuje na potpuno drugačiji, ali jednako uznemirujući oblik nasilja, digitalno nasilje putem deepfake tehnologije. Optužbe uključuju kreiranje lažnih profila, širenje pornografskog sadržaja i zloupotrebu identiteta bez pristanka. Ovaj slučaj pokazuje koliko pravni sistemi zaostaju za tehnološkim razvojem i koliko su žrtve često prepuštene same sebi.

Ova dva slučaja, iako različita po formi, povezuje ista suština: zloupotreba moći, nedostatak adekvatne zaštite i sistem koji još uvijek ne odgovara dovoljno brzo i efikasno na nove oblike nasilja nad ženama.

Slučaj Christophera Seilera i optužbe za nasilje

Državno tužilaštvo u Beču pokrenulo je istragu protiv austrijskog muzičara Christophera Seilera nakon prijave za navodni napad na ženu, prenosi Der Standard. Portparolka tužilaštva Nina Bussek navela je da je istraga u toku, ali da zbog njene povjerljive prirode neće biti iznošeni detalji.

Prema navodima medija, incident se dogodio 7. marta u automobilu nakon snimanja, a optužnica za napad je već podnesena. U slučaj je uključena žena koja se opisuje kao “kćerka istaknute osobe sa umjetničke scene”, a obje strane su već ispitane.

Reakcija benda i povlačenje iz javnosti

Ubrzo nakon što je slučaj dospio u javnost, bend Seiler und Speer potvrdio je saradnju s nadležnim institucijama i naglasio da je riječ o privatnom događaju koji sada treba razjasniti kroz zvanični postupak, prenosi Der Standard.

Menadžment je potom saopštio da će se Seiler povući iz javnog života i započeti profesionalno nadziranu višesedmičnu terapiju, dok će pravni postupak teći paralelno. Planirani nastupi su odgođeni, a najavljeni muzički projekti stavljeni na čekanje. Menadžer Fritz Strba izjavio je da je prioritet zaštita žrtve i poštivanje njenih prava, pozivajući javnost i medije na odgovornost i suzdržanost, prenosi Der Standard.

Sam Seiler se oglasio putem društvenih mreža, ističući da “nije savršena osoba” i da se, kao i mnogi, bori sa ličnim problemima. Naglasio je da je odgojen da preuzme odgovornost za svoje postupke i da će se ponovo obratiti javnosti nakon završetka istrage.

Kritike javnosti i podrška fanova

 Njegove izjave izazvale su oštre reakcije kolega iz industrije. Članice benda Poxrucker Sisters poručile su da javno izvinjenje nakon nasilja nije herojski čin, već minimum koji se očekuje, dodajući da “ne zaslužuje aplauz ili naklon”. “Prave heroine su žene koje se još uvijek usude prijaviti napade, uprkos prijetnji klevetom, uprkos online reakcijama, što se trenutno ponovno pokazuje. Za njega je to borba s demonima; za žene je to seksistička stvarnost“, napisale su članice benda Poxrucker Sisters na svom Instagram nalogu.

Pjevačica Ina Regen na istoj društvenoj mreži objavila je da se ovakvi slučajevi ne mogu svoditi na lične borbe pojedinca, već da pokazuju širi društveni problem, posebno u načinu na koji se različito tretiraju muškarci i žene u industriji, prenosi Der Standard. Objavu su podržali brojni muzičari, uključujući Revelle, Tinu Naderer, Birgit Denk, Conchitu Wurst i Juliana Le Playa.

Anna Buchegger naglasila je u emisiji ZiB 2 da odgovornost ne mogu snositi “demoni”, već isključivo pojedinac, ukazujući i na postojanje patrijarhalnih struktura u industriji i društvu. Naglasila je da se zloupotreba moći i ugnjetavanje moraju jasno imenovati i osuditi.

Austrijska radiotelevizija ORF uklonila je sve pjesme i sadržaje povezane s Christopherom Seilerom iz svog programa, dok je streaming platforma Joyn otkazala novu sezonu serije “Horvathslos” u kojoj učestvuje.

Uprkos kritikama, značajan broj fanova javno je stao u odbranu muzičara. U komentarima na društvenim mrežama mnogi relativizuju optužbe, a zabilježen je i porast broja njegovih pratilaca. Stručnjaci upozoravaju da se u ovakvim slučajevima žrtve često predstavljaju kao krivci, što dodatno otežava njihovu poziciju i obeshrabruje prijavljivanje nasilja.

Slučaj Collien Fernandes i digitalno nasilje 

Slučaj njemačke glumice Collien Fernandes otvorio je jednu od najosjetljivijih tema savremenog društva, digitalno seksualno nasilje i zloupotrebu umjetne inteligencije. Fernandes je godinama bila meta tzv. deepfake sadržaja, odnosno lažnih pornografskih slika i videozapisa kreiranih tako da izgledaju kao da prikazuju nju, iako ona nikada nije učestvovala u takvim sadržajima, prenosi Der Standard. Uprkos brojnim pokušajima da ukloni sadržaj, često bezuspješno, Fernandes je javno govorila o osjećaju nemoći koji dijeli s mnogim drugim žrtvama. 

Situacija je eskalirala kada je Fernandes podnijela prijavu protiv svog bivšeg supruga Christiana Ulmena, optužujući ga za kreiranje lažnih profila i distribuciju seksualizovanog sadržaja pod njenim identitetom, prenosi NDR. Ovaj njemački medij navodi da optužbe uključuju i vođenje online komunikacije s muškarcima pod njenim identitetom, kao i širenje pornografskih materijala. 

Švajcarski list Tages-Anzeiger dodatno navodi da je Fernandes izjavila kako joj je bivši suprug navodno priznao da stoji iza lažnih profila, dok njegov pravni tim osporava takve tvrdnje i govori o jednostranom prikazu slučaja. Ulmenov advokat, Christian Schertz, u izjavi je naveo da njegov klijent nikada nije producirao niti distribuisao lažne videozapise Fernandes. Međutim, u izjavi ne poriče tvrdnju o lažnim profilima. 

Istrage u više država i pravna kompleksnost 

Istrage u slučaju Fernandes se vode u Njemačkoj i Španiji, a slučaj je i ranije bio predmet postupaka protiv nepoznatih osoba, koji su privremeno obustavljeni zbog nedostatka dokaza. Nakon što je slučaj ponovo dospio u fokus javnosti, kada je Fernandes krajem 2025. podnijela prijavu direktno protiv bivšeg supruga, državno tužilaštvo u Itzehoeu ponovo je otvorilo istragu. 

Jedan od ključnih problema jeste činjenica da zakonodavstvo ne prepoznaje jasno digitalno seksualno nasilje. Pojam “virtualnog silovanja”, koji Fernandes koristi, nema pravno uporište jer zakon zahtijeva fizički kontakt, prenosi NDR. Takođe, postojeći zakoni o zaštiti privatnosti često se ne mogu primijeniti jer sadržaji nisu stvarni, već generisani pomoću umjetne inteligencije. 

Kako funkcioniše deepfake i zašto je opasan 

Deepfake tehnologija omogućava kreiranje uvjerljivih lažnih sadržaja korištenjem lica stvarnih osoba. Takvi sadržaji danas se mogu generisati relativno lako putem dostupnih aplikacija i alata. Prema podacima, ogromna većina deepfake materijala na internetu ima pornografski sadržaj i primarno targetira žene, s ciljem njihove degradacije i poniženja. 

Stručnjaci upozoravaju da digitalno nasilje ima jednako ozbiljne posljedice kao i fizičko. “Psiha ne razlikuje digitalno od stvarnog nasilja”, izjavila je Anna-Lena von Hodenberg iz organizacije Hate Aid za Der Standard. Žrtve trpe zbog činjenice da takav sadržaj može vidjeti bilo ko, porodica, kolege ili poslodavci, što dodatno pojačava osjećaj izloženosti i poniženja. 

Političke reakcije i najave strožih zakona 

Slučaj je pokrenuo političke reakcije širom Evrope. Njemačka ministrica pravosuđa Stefanie Hubig najavila je zakon protiv digitalnog seksualnog nasilja, kojim bi se kriminalizovalo stvaranje i distribuisanje seksualizovanih deepfakeova, prenosi Tages-Anzeiger.

Slične inicijative dolaze i iz Austrije, gdje se radi na definisanju posebnog krivičnog djela koje bi sankcionisalo ovakve oblike zloupotrebe. Austrijska ministrica pravosuđa Anna Sporrer izjavila je da jasno vidi potrebu za djelovanjem. „Moramo preduzeti odlučne mjere protiv deepfakeova i digitalnog nasilja“, rekla je Sporrer za Der Standard. 

Na nivou Evropske unije već je usvojena direktiva koja obavezuje države članice da do 2027. godine uvedu strože zakone protiv digitalnog nasilja. 

Koliko Gisèle Pelicot postoji u Austriji 

Slučaj Gisèle Pelicot, koji je potresao Francusku i širu evropsku javnost, otvorio je pitanje koje se sada sve češće postavlja i u Austriji: koliko zapravo postoji sličnih slučajeva koji nikada ne dospiju u javnost. Godinama je njen bivši suprug sistematski drogirao, silovao i nudio drugim muškarcima da je zlostavljaju, a sve je to dokumentovao. Ono što je ovaj slučaj učinilo izuzetnim jeste odluka žrtve da se odrekne anonimnosti i insistira na javnom suđenju, čime je razotkriven čitav lanac počinilaca. Međutim, kako piše austrijski medij Moment, upravo ta vidljivost je izuzetak, ne pravilo. 

Pitanje koje se sada postavlja jeste: koliko žena u Austriji prolazi kroz slične oblike nasilja, a da toga uopšte nisu svjesne? Institucije nemaju jasan odgovor. Ministarstvo pravosuđa navodi da statistike bilježe krivična djela poput silovanja, ali ne i okolnosti u kojima su počinjena, zbog čega se ovakvi specifični oblici nasilja ne mogu sistematski pratiti. Savezna kancelarija kriminalističke policije čak navodi da je slučaj iz Donje Austrije prvi poznati takve vrste u zemlji, ali uz ograđivanje da se to odnosi samo na dostupne podatke. 

Stručnjaci upozoravaju da odsustvo podataka ne znači odsustvo problema. Naprotiv, riječ je o obliku nasilja koji po svojoj prirodi ostaje skriven. Žrtve često godinama ne znaju šta im se dešava, jer se zločini odvijaju dok su pod uticajem sedativa ili drugih supstanci. 

Godinama bez saznanja: kako je otkriven slučaj iz Donje Austrije 

Jedan od rijetkih dokumentovanih slučajeva u Austriji pokazuje koliko ovakvo nasilje može ostati neprimijećeno godinama. Žena, koju mediji nazivaju Daniela, živjela je, kako je vjerovala, u stabilnoj i ravnopravnoj vezi sa partnerom kojeg je poznavala više od dvije decenije. Zajedno su izgradili porodični život, imali djecu i vodili svakodnevicu bez očiglednih znakova problema. Sve se promijenilo kada se početkom 2025. godine policija pojavila na njenim vratima, prenosi Moment. 

Prema riječima njene advokatice Sonje Aziz, policija je tokom pretresa kuće Danieli pokazala fotografije i pitala je da li prepoznaje sebe na njima. Taj trenutak predstavljao je prvi kontakt žrtve sa činjenicom da je bila izložena nasilju. 

Sud je kasnije osudio njenog bivšeg partnera na sedam godina zatvora zbog teškog silovanja, iako presuda još nije pravosnažna. Ono što dodatno komplikuje slučaj jeste sumnja da su zločini bili učestaliji nego što je dokazano na sudu. Advokatica ukazuje na komunikaciju između počinioca i drugih muškaraca, kao i na pretrage o doziranju sedativa koje su pronađene na njegovom računaru, navodi Moment. 

Ovaj slučaj pokazuje koliko se nasilje može odvijati unutar naizgled “normalnih” odnosa, bez ikakvih vidljivih znakova spolja. Takođe otvara pitanje koliko još takvih slučajeva postoji, ali nikada ne budu otkriveni, jer ne postoji trenutak u kojem policija pokuca na vrata. 

Zdravstveni znakovi koji su godinama ostajali neobjašnjeni 

Najpotresniji aspekt ovog slučaja jesu znakovi koje je žrtva imala godinama prije nego što je saznala istinu. Daniela je, prema riječima njene advokatice, često patila od jakih glavobolja, neobjašnjivog umora i epizoda u kojima bi spavala do kasno popodne bez jasnog razloga. Tek naknadno je primijetila da se ti simptomi poklapaju s periodima kada je njen partner bio u kontaktu s drugim muškarcima. 

Osim toga, više puta je osjećala neobičan okus u ustima, što je kasnije dobilo novo značenje u kontekstu sumnje na drogiranje. Još ranije, nakon jednog pada niz stepenice izazvanog vrtoglavicom, u bolnici su joj u krvi pronađeni benzodiazepini, snažni sedativi. Međutim, kako niko nije mogao objasniti njihovo prisustvo, slučaj nije dalje istraživan, navodi Moment. 

Ovaj detalj otvara ozbiljna pitanja o ulozi zdravstvenog sistema. Prema riječima advokatice Aziz, da su tada postavljena dodatna pitanja ili provedena detaljnija analiza, moguće je da bi nasilje bilo otkriveno mnogo ranije. Međutim, bez jasnih protokola i svijesti o ovakvim oblicima nasilja, ovakvi signali ostaju neprepoznati. 

Skrivene mreže nasilja na internetu 

Posebno uznemirujući nalaz novinarskih istraživanja odnosi se na postojanje velikih online zajednica u kojima se ovakvo nasilje ne samo dijeli, već i aktivno podstiče. Njemačke novinarke Isabell Beer i Isabel Ströh su se infiltrirale u Telegram grupe i forume u kojima muškarci razmjenjuju informacije o tome kako drogirati i silovati svoje partnerice. 

U tim grupama dijele se konkretni “savjeti”, fotografije i videozapisi zločina, a članovi međusobno ohrabruju jedni druge. Jedna od takvih grupa imala je više od 70.000 članova, dok su pojedini videozapisi pregledani milionima puta. Ovi podaci ukazuju na to da se ne radi o izolovanim pojedincima, već o strukturisanim mrežama koje funkcionišu bez većih prepreka. 

Upravo zahvaljujući ovom istraživanju, njemačke vlasti su pokrenule desetine istraga, a jedan od tragova doveo je i do Austrije. To dodatno potvrđuje da ovakve mreže ne poznaju granice i da je riječ o transnacionalnom problemu. 

Zašto institucije reaguju tek kada je prekasno

Jedno od ključnih pitanja koje se nameće jeste šta institucije konkretno rade kako bi spriječile ovakve slučajeve. Odgovor austrijskih vlasti ukazuje na ozbiljna ograničenja. Savezna kancelarija kriminalističke policije navodi da može djelovati samo kada sazna za konkretno krivično djelo, te da nije ovlaštena za samostalno infiltriranje u zatvorene online mreže. 

Međutim, stručnjaci poput Thomasa Lohningera iz organizacije epicenter.works upozoravaju da je problem dublji. On ističe da je pravni okvir za online istrage u Austriji zastario i da policija često djeluje u sivoj zoni. „Relevantne zakone hitno je potrebno ažurirati“, navodi Lohninger, prenosi Moment. 

Pored pravnih ograničenja, problem predstavlja i nedostatak tehničkog znanja i resursa unutar institucija. Kako navode stručnjaci, upravo to često sprečava efikasno djelovanje protiv digitalnih mreža nasilja. Ova kombinacija pravnih prepreka i nedostatka kapaciteta dovodi do situacije u kojoj institucije najčešće reaguju tek kada se zločin već dogodio, umjesto da ga spriječe.

Rupe u zakonima i potreba za sistemskim promjenama 

Pored operativnih problema, značajan izazov predstavlja i zakonodavni okvir. Prema dostupnim informacijama, u Austriji ne postoji jasno definisano krivično djelo koje bi sankcionisalo samo posjedovanje ili konzumaciju snimaka seksualnog nasilja nad odraslim osobama. 

Kriminologinja Katharina Beclin ističe da se postojeći zakoni mogu primijeniti samo u određenim okolnostima, na primjer, ako je neko aktivno podsticao izvršenje zločina. Samo gledanje ili preuzimanje takvog sadržaja nakon izvršenja djela nije dovoljno za krivično gonjenje, navodi Moment. 

Zbog toga stručnjaci i zagovornici prava žrtava pozivaju na uvođenje novih zakonskih rješenja koja bi zatvorila ove praznine. Kao moguća rješenja navode se kriminalizacija posjedovanja takvog sadržaja, jačanje kapaciteta policije i ulaganje u edukaciju i prevenciju. 

Takođe se naglašava potreba za većom ulogom zdravstvenog sistema i šire društvene zajednice. Ljekari bi trebali biti obučeni da prepoznaju sumnjive simptome, dok bi društvo u cjelini trebalo razviti veću svijest i osjetljivost na znakove nasilja. Kako zaključuje Moment, ključ leži u kombinaciji pravnih, institucionalnih i društvenih promjena, jer bez njih, mnoge žrtve će i dalje ostati nevidljive. 

Hubert Steger: Nasilno ponašanje počinje već u djetinjstvu 

Govoreći o nasilju nad ženama za Profil, Hubert Steger iz bečkog savjetovališta za muškarce jasno pomjera fokus sa izolovanih incidenata na širi društveni obrazac. Nasilje, kako objašnjava, ne nastaje iznenada, ono se gradi godinama kroz način na koji društvo oblikuje muškarce. “Nasilje među muškarcima je sveprisutno. Počinje već u djetinjstvu”, ističe Steger za Profil, naglašavajući da dječaci često dobijaju pozitivno pojačanje kada se fizički afirmišu, dok izostaje reakcija koja bi takvo ponašanje zaustavila. 

Posebno problematično, prema njegovim riječima, jeste odsustvo muških uzora koji pozivaju da prestanu sa seksističkim šalama, kao i s pipkanjem i maltretiranjem. “Kada mlađi ljudi vide da se tim stvarima smiju i da se ništa ne preduzima po tom pitanju, oni to internaliziraju. Ali ono što nikada ne smijemo zaboraviti: veliki broj muškaraca nije nasilan”, ističe Steger. Upravo zato naglašava važnost “autentično brižnih muškaraca”, onih koji vode računa o sebi, drugima i svojim postupcima. 

Na pitanje kakvu ulogu u nasilnom ponašanju igra biologija, Steger naglašava da postoje i biološki temelji za muško nasilje, ali da se puno više radi o socijalizaciji i tome kako se neko nauči nositi s nasiljem. “Najnovija istraživanja pokazuju, na primjer, da u porodicama u kojima su kućanski poslovi i briga o djeci podjednako podijeljeni između muškaraca i žena, ima znatno manje nasilja”, odgovara Steger za Profil. On navodi i da su migranti često zastupljeni u statistikama nasilja jer su i sami doživjeli mnogo nasilja, ali da je sklonost nasilju prisutna i među građanima Austrije koji vode ugodan i siguran život. 

Steger se osvrnuo i na najnoviji slučaj muzičara Seilera, koji je najavio da će se podvrgnuti terapiji tokom nekoliko sedmica, navodeći da je po njihovom iskustvu potrebno puno više. “Velika većina ljudi u osnovi je sposobna za empatiju. Međutim, ponekad su im emocije toliko intenzivne da im je sposobnost empatije narušena. Mnogi muškarci kasnije žale zbog svog ponašanja, ali to obično ne dovodi do promjene ponašanja u sljedećoj teškoj situaciji. Često se nasilje ponavlja. Cilj je održati sposobnost empatije čak i kada emocije budu jake. Sve se to može naučiti; nema potrebe sramiti se toga”, naglašava Steger za Profil. 

Barbara Blaha: Patrijarhat nije prošlost, već sistem koji se aktivno reprodukuje 

Dok Steger govori o uzrocima nasilja na individualnom nivou, Barbara Blaha fokus pomjera na širi društveni okvir u kojem se ti obrasci oblikuju. 

Govoreći o savremenom feminizmu i stanju rodne ravnopravnosti u Austriji, autorica i aktivistkinja Barbara Blaha upozorava da privid društvenog napretka često skriva mnogo sporiji i dublji proces promjena. U razgovoru za Der Standard, ističe da se društvene transformacije rijetko dešavaju naglo. “Često se čini kao da su se promjene dogodile preko noći, kao da se prebacio prekidač. Ali ono što ne vidimo su decenije pripremnog rada”, objašnjava Blaha za Der Standard. Upravo taj “pripremni rad”, kako ga naziva, danas je i dalje u toku, a stvarni pomaci zahtijevaju dugoročan društveni pritisak i izgradnju kolektivne svijesti. 

Iako su pokreti poput #MeToo otvorili prostor za javnu raspravu, Blaha naglašava da ekonomski i društveni pokazatelji i dalje jasno ukazuju na duboku neravnopravnost. Razlike u platama i penzijama između muškaraca i žena, kako navodi, potvrđuju da Austrija zaostaje i u drugim aspektima, uključujući institucionalno i seksualizovano nasilje. Posebno ističe slučaj glumice Collien Fernandes kao primjer kako se nasilje nad ženama preselilo i u digitalni prostor. “Optužbe uključuju lažne profile, izmišljeni pornografski sadržaj i godine online ponižavanja, to je novi oblik moći i kontrole za koji je pravni sistem često loše pripremljen”, kaže Blaha za Der Standard, dodajući da tehnološki napredak ne znači automatski i društveni napredak, već da se i patrijarhalni obrasci prilagođavaju novim alatima. 

Blaha posebno insistira na tome da je patrijarhat i dalje duboko ukorijenjen u društvu, uprkos uvjerenju da je riječ o prevaziđenom konceptu. Pozivajući se na različita istraživanja, ističe da značajan broj muškaraca, ali i žena, i dalje ima izražene seksističke stavove. “Otprilike svaki treći muškarac ima zatvoren seksistički svjetonazor, a to vrijedi i za svaku petu ženu”, navodi ona. Dodatno zabrinjava podatak da su takvi stavovi još izraženiji među mlađim muškarcima, što pokazuje da se patrijarhalni obrasci ne smanjuju, već u nekim segmentima čak i jačaju. Upravo zbog toga, naglašava, mnogi muškarci nisu ni svjesni svojih privilegija. 

Objašnjavajući šta podrazumijeva pod tim privilegijama, Blaha ukazuje na svakodnevne situacije koje prolaze nezapaženo: muškarci se rjeđe prekidaju u razgovoru, njihova mišljenja se češće uzimaju ozbiljno, imaju veće šanse za napredovanje i bolje početne plate. Upravo ta nevidljivost privilegija, prema njenim riječima, čini raspravu o feminizmu posebno teškom, jer zahtijeva od pojedinaca da preispitaju vlastitu svakodnevicu i poziciju u društvu. 

Blaha se osvrće i na ulogu društvenih mreža, koje istovremeno predstavljaju i problem i priliku. Iako algoritmi podstiču polarizaciju i ekstremne stavove, Blaha naglašava da su upravo te platforme mnogim ženama omogućile prvi kontakt s feminističkim idejama. “Žene mi često kažu da prije nekoliko godina nisu znale ništa o feminizmu, a onda ih je jedan video uveo dublje u temu”, objašnjava za Der Standard. Upravo u toj ambivalentnosti vidi potencijal, društvene mreže mogu biti površne, ali i ulazna tačka za ozbiljnije razumijevanje i dublje istraživanje. 

Kako muškarci izbjegavaju razgovor o muškom nasilju 

Barbara Blaha ukazuje na ponavljajući obrazac koji se pojavljuje gotovo svaki put kada žene javno progovore o ovom problemu. Umjesto suočavanja sa suštinom, rasprava se vrlo brzo preusmjerava, relativizuje ili potpuno razvodnjava kroz niz prepoznatljivih strategija. Komentari na društvenim mrežama, iako nisu naučno reprezentativni, pružaju jasan uvid u načine na koje se tema nasilja sistematski potiskuje iz fokusa. “Ispod svih tih objava, u komentarima, događa se nešto što i te kako dobro poznajemo iz stvarnog života. Nasilje nad ženama nestaje. Kolektivno se izbacuje iz rasprave”, ističe Blaha za Moment. 

1. Bijeg u izuzetak. Prva i najčešća strategija je, kako objašnjava, bijeg u izuzetak, insistiranje da se “ne smije generalizovati”. Time se fokus pomjera sa strukturalnog problema na pojedinačni slučaj, čime se izbjegava svako ozbiljno bavljenje ovom temom. “Naravno da nisu svi muškarci počinioci. Ali kada govorimo o patrijarhatu, ne govorimo o biologiji, već o društvu”, naglašava Blaha. Upravo ta zamjena teza omogućava da se ključna pitanja, kako se nasilje društveno omogućava i normalizuje, potpuno izbjegnu. 

2. Lažna simetrija. Drugi obrazac je protivargument, kroz tvrdnje da i žene čine nasilje i kreće se u klasično okrivljavanje žrtve. “Žene se predstavljaju na seksualizovan način, stoga se ne trebamo iznenaditi muškim reakcijama. Žene provociraju, muškarci reagiraju”, naglašava Blaha. Ankete to, nažalost, vrlo jasno podupiru: 17 posto ispitanika u EU smatra da žene pretjeruju u prijavama o seksualnom zlostavljanju ili silovanju; 27 posto muškaraca smatra seksualno uznemiravanje na radnom mjestu prihvatljivim. 

3. Obrnuta uloga žrtve. U trećem mehanizmu se zapravo muškarci predstavljaju kao žrtve. Kritika nasilja tada se reinterpretira kao “mizandrija”, odnosno mržnja prema muškarcima. “Imenovanje nasilja pretvara se u napad na muškarce”, ističe Blaha, dodajući da takva retorika omogućava izbjegavanje lične i kolektivne odgovornosti. Umjesto preispitivanja vlastitih stavova, fokus se prebacuje na osjećaj uvrijeđenosti. 

4. Loš je uvijek onaj drugi. Sličan obrazac vidi se i u prebacivanju krivice na “druge” – nasilje se pripisuje strancima, migrantima ili “kulturno drugačijima”, dok se nasilje unutar vlastite društvene grupe minimizuje ili opravdava. “Ovaj pomak omogućuje relativizaciju seksizma, a istovremeno pojačava druge hijerarhije, poput rasističkih”, upozorava Blaha. 

5. Proceduralna retorika. Peta strategija je ono što naziva proceduralnom retorikom, fokusiranje na pravne principe poput pretpostavke nevinosti kako bi se zaustavila rasprava. Iako je taj princip ključan u pravnom kontekstu, Blaha upozorava da se često zloupotrebljava kako bi se izbjeglo šire pitanje društvenih obrazaca nasilja. 

6. Trampa. Na kraju, posebno ističe fenomen uvrijeđenog povlačenja solidarnosti, koje događa kada žene kritikuju muškarce koji ih navodno podržavaju. “Ovo pokazuje da podrška ovdje nije nešto što se podrazumijeva u društvu. To nije duboko ukorijenjeno uvjerenje. To je transakcija. Pomoć i podrška daju se samo u zamjenu za zahvalnost i poslušnost”, objašnjava Blaha i dodaje da u tome leži srž patrijarhalne “brige”, koja nikad nije bezuslovna, već je nagrada za konformizam i podložnost. 

Sve ove strategije, zaključuje Blaha za Moment, imaju isti efekat: oslobađaju od odgovornosti i spašavaju mušku nevinost i identitet, kao i patrijarhalnu normalnost. Zbog toga naglašava da promjena ne može doći samo iz ženskog otpora, već zahtijeva aktivno uključivanje muškaraca, ne samo deklarativno, već kroz konkretno djelovanje u svakodnevnim situacijama, od privatnih razgovora do javnog prostora.

Foto: Freepik