Zašto uporno gledamo i pratimo ljude koje nas nerviraju?

Popularni streaming servisi stalno izbacuju sadržaje koje kritika negativno ocjenjuje, a gledaoci mrze li i uporno gledaju.
Posljednji primjer svakako je dokumentarna serija Harry i Meghan, koja je u vrhu gledanosti Netflixa, dok je istovremeno internet prepun hejterskih komentara i kritika na račun onog što su princ i njegova supruga snimili.

Zabilježeno je 81.55 miliona sati gledanja Harryja i Meghan u jednoj sedmici, dok je serija na IMDb-u zabilježila ocjenu 3.6 na uzorku od 10 hiljada korisnika. Ni kritičari nisu milosrdniji prema kraljevskoj dokumentarnoj seriji, dok im neki nisu dali ni priliku jer ih jednostavno ne podnose.

Kako nešto tako loše ocijenjeno može postati tako popularno? Zbog hate watchinga.

Uživanje u ismijavanju i kritikovanju

Oksfordski rječnik “hate watching” ​​službeno definiše kao “aktivnost gledanja radi užitka koji proizlazi iz ismijavanja ili kritikovanja”.

Hate watching je pravi, stalni trend. Na primjer, serija Emily u Parizu stalno se ismijava na društvenim mrežama, ali jedna je od Netflixovih najgledanijih serija. Ispada da mnogi od nas vole mrziti, a s porastom društvenih medija, to se očituje i kod ljudi koje pratimo.

Ne možete odvojiti pogled od influencera koji vas iritira? To je još jedna vrsta hejta i zove se “hate following.”

“Uvijek su postojali mediji za ovaj distancirani oblik mržnje ili mržnje izdaleka”, rekao je JR Ilagan, klinički psiholog iz Manile za Vice, prenosi Index.

“Mržnja na koju ovdje mislimo usmjerena je prema javnom sadržaju, javnim osobama i tako dalje”, dodaje.

Ponekad se, kaže Ilagan, to može odnositi i na prijatelje koji su nam prilično dosadni na internetu. Gledanje ovih ljudi moglo bi učiniti više od pukog kolutanja očima. Mogli bi vas natjerati da se rugate, osjećate neugodnost iz druge ruke ili da uzviknete: “Što on misli ko je?” Pa ipak, nastavljate gledati šta rade.

Zašto to radimo?

“Mržnja, ljubav i užitak snažne su emocionalne reakcije. A ponekad, kada doživljavamo snažne emocionalne reakcije u nedostatku stvarne prijetnje, naš mozak luči neurotransmitere”, objasnio je Ilagan.

Ti su neurotransmiteri obično serotonin, dopamin i oksitocin, poznati hormoni sreće koji potiču pozitivne osjećaje. To bi objasnilo zašto se zbog mržnje fiziološki osjećamo dobro.
Druge studije otkrivaju da su ljudi sretniji kada mogu osjećati emocije, čak i ako su te emocije neugodne.

Ponekad su nam ti ljudi, zapravo, utjeha da ima i gorih od nas

Na psihološkom nivou, Ilagan je rekao da nas hate watching ili hate following mogu potaknuti da se upoređujemo s onim šta ili koga gledamo, što može učiniti da se osjećamo bolje ili gore. To možemo učiniti s likovima u emisijama ili filmovima, ali društveni mediji postali su primarna platforma za to jer su ljudi po prirodi voajeri.

Urođeno nam je da zabadamo nos u tuđe živote i zapravo procjenjujemo jedni druge. Postoje dva načina na koje se upoređujemo, dodaje Ilagan. Uu prvom slučaju se uspoređujemo s ljudima kojima je naizgled bolje. To bi moglo potaknuti ljubomoru, koja bi mogla potaknuti mržnju kao zaštitni odgovor.

S druge strane, ponekad se upoređujemo s ljudima kojima je naizgled gore ili čiji postovi mogu potaknuti onu neugodnost ili jezu koju svi poznajemo i volimo. To je kao da gledate nesreću – bolno je za gledati, ali se zbog toga osjećate bolje.

Mržnja povezuje

Koliko često nakon gledanja užasne serije odete na internet pročitati tvitove? Ili čitate i pišete na forumu posvećenom toj emisiji. Ili možda pozovete svoje prijatelje da zajedno gledaju seriju?

“Mislim, zabavno je mrziti ljude zajedno. Imate zajedničkog neprijatelja”, rekao je Ilagan.

Ogovaranje je, govori Ilagan, takođe iskustvo povezivanja – ono koje je ključno za razvoj zajednica. Antropolozi i istoričari otkrili su da je trač “dio ljepila koje drži društvo zajedno”.

Ali, niste grozna osoba ako obožavate gledati serije koje su vam užasne i pratite šta radi influencer koji vas iritira.

Mržnja postaje nezdrava kada vas pretvori u osobu punu mržnje, kada počnete izbacivati ​​komentare pune mržnje kada je to potpuno neopravdano. Ako je to slučaj, možda pauza na društvenim mrežama nije loša ideja.

Ali, biti hejter i nije katastrofa. Ponekad je jednostavno dosadno i želimo nešto osjetiti.

Foto: Freepik