Vječni ratovi crvenih u Austriji

Unutar SPÖ-a privremeno je splasnula pobuna protiv Andreasa Bablera, ali stare podjele i dalje opterećuju stranku. Povlačenje Christiana Kerna donijelo je kratak predah, no loše ankete i unutrašnje nepovjerenje ostaju.

Najavljena velika pobuna u SPÖ na kraju se nije dogodila. Danima se govorilo o mogućem povratku bivšeg kancelara Christiana Kerna i njegovoj ulozi potencijalnog izazivača aktuelnom lideru Andreasu Bableru. Međutim, Kern se povukao prije nego što je utrka stvarno počela.

Na prvi pogled, Bablerova pozicija sada djeluje stabilnije. U stvarnosti, situacija je mnogo složenija. SPÖ se već godinama nalazi u unutrašnjim raspravama o tome ko zaista vodi stranku, kuda ona ide i hoće li se SPÖ ikada izvući iz ovoga. Kernovo povlačenje nije riješilo ta pitanja, samo ih je privremeno sklonilo iz fokusa. Razlozi zbog kojih se Kern nije odlučio na povratak leže duboko u starim sukobima. 

Njegov prvi mandat završio je izbornim porazom i odlaskom iz politike, a odnosi s moćnim bečkim krugovima unutar stranke nikada se nisu popravili. Strah od ponavljanja istog scenarija i unutrašnjih opstrukcija bio je jači od ambicije za povratkom. Time je Babler ostao bez izazivača, ali i bez stvarnog rasterećenja jer ni sam Babler ne dolazi u ovu fazu bez tereta. Borba za stranačko vodstvo iz 2023. ostavila je duboke podjele, a pokušaji pobune iz pojedinih pokrajinskih organizacija dodatno su narušili povjerenje. Mnogi u stranci to nisu doživjeli samo kao napad na Bablera, već i na cijeli rad koalicije s Austrijskom narodnom strankom (ÖVP) i strankom NEOS. Nepovjerenje je postalo gotovo trajno stanje.

Babler bez čvrste baze i sa teretom loših anketa

Unutar stranke postoji snažan otpor prema Bableru. Dio uticajnih ljudi smatra da on ne uspijeva okupiti sve frakcije i da vodi stranku u smjeru koji je previše uzak i ideološki tvrd. Njegovi protivnici vjeruju da bi SPÖ pod njegovim vodstvom mogao nastaviti pad, čak i po cijenu gubitka šire podrške, samo da bi zadržao kontrolu. Istovremeno, ni oni koji su ga ranije podržavali nisu uvijek to činili iz uvjerenja, već zato što im alternative nisu djelovale prihvatljivo, podsjeća Der Standard. Bečki vođa SPÖ-a, Michael Ludwig, dva puta ga je podržao: prvo u dvoboju za vodstvo sa njegovim gradišćanskim suparnikom, Hansom Peterom Doskozilom, a zatim protiv Kerna. Međutim, ni gradonačelnik nije među Bablerovim pristašama. 

Veliki problem ostaju i loši rezultati u anketama. Podrška SPÖ-u stagnira oko 18 posto, što izaziva ozbiljnu zabrinutost u saveznim državama. Lokalni lideri strahuju od poraza na regionalnim izborima, a u tom kontekstu je Kern mnogima izgledao kao figura koja bi mogla privući dio birača iz centra. Situacija je posebno kritična u Koruškoj, gdje socijaldemokrati, pod vodstvom svog novog čelnika Daniela Fellnera, moraju odbraniti mjesto guvernera za dvije godine. Kern se činio kao spasitelj koji bi mogao osigurati ključne postotne bodove. Sada te nade više nema, a sav teret odgovornosti ostaje na Bableru.

SPÖ pod pritiskom: rezultati i očekivanja

SPÖ se suočava s ozbiljnim problemom kredibiliteta. Andreas Babler je porez na bogatstvo predstavio ne samo kao politički cilj, već kao jasan uslov za ulazak u koaliciju, uz poruku da bez toga nema prave socijaldemokratske politike. Nakon slabog izbornog rezultata, takva pozicija postala je neodrživa. Ulazak u koaliciju s dvjema strankama koje se protive takvim porezima doveo je SPÖ u nezgodnu situaciju, zbog čega dio javnosti i članstva s pravom smatra da je jedno od ključnih obećanja prekršeno. U vladi, Babler i SPÖ ipak mogu pokazati određene konkretne rezultate. U borbi protiv inflacije uvedene su mjere poput smanjenja PDV-a na osnovne prehrambene proizvode, socijalnih tarifa za električnu energiju i ograničavanja rasta stanarina. Smanjenje vremena čekanja na ljekarske preglede dugotrajan je pothvat, ali barem je započet. Te mjere nisu revolucionarne, ali su donekle ublažile pritisak na kućne budžete, posebno kod ljudi s nižim primanjima. Problem je što su efekti često mali, teško vidljivi i slabo prepoznati u javnosti.

Istovremeno, proračunska ograničenja i neslaganja unutar koalicije sprečavaju ambicioznije poteze. Nema dovoljno novca za velika ulaganja u zdravstvo, a snažnije intervencije u cijene nailaze na otpor koalicionih partnera. SPÖ se tako nalazi u poziciji u kojoj mora braniti kompromisnu politiku, iako je ranije gradio očekivanja mnogo radikalnijih promjena.

Šta je Babler postigao u borbi protiv inflacije? 

Selektivno smanjenje PDV-a je jedna od mjera koje je SPÖ, u svojoj prvoj godini na vlasti, predstavio kao odgovor na rast cijena energije, stanovanja i osnovnih životnih namirnica. Pitanje je, međutim, jesu li ti potezi donijeli stvarno olakšanje ili su ostali na nivou simboličnih intervencija. 

Andreas Babler posebno ističe smanjenje PDV-a na mlijeko, hljeb, jaja i druge osnovne proizvode. Prema procjenama vlade, prosječno domaćinstvo time bi uštedjelo oko osam eura mjesečno, odnosno približno sto eura godišnje. Kritike da je riječ o zanemarivom iznosu Babler odbacuje kao odraz nerazumijevanja svakodnevice ljudi sa nižim primanjima. Ipak, smanjenje poreza košta državu oko 400 miliona eura godišnje, a budući da se odnosi na sve potrošače, korist se raspodjeljuje i na bogate i na siromašne. Upravo zbog toga prosječna ušteda ostaje relativno skromna. 

Socijalna ravnoteža pod znakom pitanja

Prema podacima Instituta Momentum, petina domaćinstava sa najvišim prihodima godišnje uštedi oko 108 eura, dok petina s najnižim prihodima dobija oko 77 eura. Ako se, međutim, gleda relativni udio u dohotku, slika se preokreće: niži prihodi ostvaruju veću proporcionalnu korist. No svi ti izračuni imaju jednu veliku nepoznanicu – hoće li se smanjenje PDV-a u potpunosti preliti na potrošače. Kritičari upozoravaju da vlada nema mehanizme kojima bi prisilila trgovačke lance da snize cijene, pogotovo na tržištu koje praktično kontrolišu tri velika igrača. 

Dodatne sumnje unosi i način na koji vlada planira nadoknaditi izgubljene porezne prihode, navodi Der Standard. Novi porezi na nereciklirajuću plastičnu ambalažu i pakete mogli bi proizvođači i online trgovci jednostavno prebaciti na kupce. Prema procjenama WIFO-a, to bi posebno moglo pogoditi mlađe potrošače sa nižim primanjima, koji češće kupuju putem platformi poput Temua. 

Struja: ograničeni efekti, ali ciljana pomoć 

Na području električne energije, jednom od glavnih izvora inflacije, intervencije su za većinu domaćinstava zasad skromne. Smanjenje poreza i naknada donosi prosječnoj četveročlanoj porodici oko 67 eura godišnje, što čini tek šest posto ukupnih troškova. Znatno veće koristi imaju domaćinstva s niskim primanjima, koja od aprila mogu dobiti tzv. socijalnu tarifu. U tim slučajevima uštede bi mogle doseći i do 474 eura godišnje, ali procjenjuje se da će takvu korist ostvariti tek mali dio ukupnog broja domaćinstava. 

Dodatni pritisak politike već je naveo djelimično državnu kompaniju Verbund da najavi „austrijsku tarifu“ ispod deset centi po kilovatsatu, što bi u pojedinim saveznim državama moglo donijeti dodatne uštede. 

Kontrola najamnina: koristi vidljive, ali ne svima 

Još jedno ključno područje borbe protiv inflacije je stanovanje, za koje je Babler direktno nadležan. Kontrola najamnina donosi vidljive uštede dijelu najmoprimaca, posebno onima u regulisanom sistemu, dok oni na slobodnom tržištu gotovo da ne osjećaju promjenu.

 Dok vlasnici upozoravaju na negativan uticaj regulacije na investicije, Institut Momentum kritikuje mjere kao nedovoljno odlučne. Oko četvrtine najmoprimaca i dalje ostaje nezaštićeno od većih skokova cijena. 

Imigracija i kredibilitet: izazov za SPÖ 

Posebno osjetljivo pitanje, koje je oduvijek mučilo SPÖ, ostaje imigracijska politika. Iako SPÖ u praksi podržava restriktivne mjere vlade, od zabrane nošenja hidžaba za djevojčice mlađe od 14 godina do zaustavljanja spajanja porodica, stranka ih rijetko aktivno komunicira. Kritičari smatraju da upravo tu gubi dio kredibiliteta kod birača koji očekuju jasne stavove i rješenja, posebno po pitanju integracije. 

Sve se to na kraju svodi na problem imidža. Politika nije samo skup mjera, već i percepcija lidera. Babler je s vremenom ublažio svoj nastup i retoriku, ali je slika o njemu već formirana. Mnogi se boje da s takvim profilom SPÖ neće uspjeti vratiti birače iz političkog centra. Predstojeći stranački kongres, koji se održava pod motom „Red umjesto podjele“, biće prvi ozbiljan test za Andreasa Bablera. Iako mu je reizbor gotovo siguran, s obzirom na to da nema ozbiljnih izazivača, postotak podrške koji osvoji biće pažljivo analiziran. Nezadovoljni članovi mogu posegnuti za takozvanim „precrtavanjem“ i uskratiti podršku jedinom kandidatu. Ako Babler završi sa oko 75 posto glasova, poput njegove prethodnice Pamele Rendi-Wagner na posljednjem kongresu, kritični naslovi brzo će se vratiti. 

U slučaju snažne podrške, Babler može računati na privremeni mir unutar stranke, ali samo do sljedećih važnih izbornih testova u saveznim državama. Da bi taj period iskoristio, potrebni su mu vidljivi politički rezultati, uvjerljiviji javni nastupi i bolja interna komunikacija. Ako SPÖ u naredne dvije godine ne zaustavi pad u anketama, unutrašnje sumnje neće nestati. Epizoda s Kernom jasno je pokazala da kriza liderstva u stranci nije riješena, već samo privremeno odložena.

Analiza politologa: budućnost SPÖ-a pod Bablerom 

Politolog Peter Filzmaier za Der Standard kaže da ne vidi ni stabilnost socijaldemokrata ni Bablerovu poziciju na čelu stranke kao neposredno ugrožene. Međutim, kadrovska rasprava ponovno će se rasplamsati sa rezultatima nadolazećih izbora, kada 2027. godine u nekoliko saveznih država počinju državni i opštinski izbori. „Babler gotovo da nema podršku na državnom nivou“, objašnjava Filzmaier. A za čelnika SPÖ-a prijete daljnji problemi: Dok su rezultati u saveznim državama takođe djelimično zasluga same stranke, porazi se često pripisuju vodstvu stranke. Prema Filzmaieru, ključno pitanje za budućnost SPÖ-a nije ko vodi stranku, već koji je njen stvarni strateški cilj. Ideja da SPÖ ponovo postane najjača politička snaga smatra se nerealnom. Bez izvanrednih okolnosti poput velikih skandala ili kriza, takav ishod teško je zamisliv. 

U međuvremenu, FPÖ je čak ojačao među radnim biračima, nekada najvažnijom bazom socijaldemokrata. Filzmaier za Der Standard podsjeća da u austrijskoj političkoj istoriji, još od vremena Brune Kreiskyja, nijedan vicekancelar nije uspješno preuzeo vodeću poziciju na izborima. Ta okolnost je godinama išla u prilog SPÖ-u, dok je ulogu mlađeg koalicijskog partnera imala ÖVP. Čak ni Wolfgang Schüssel nije uspio dovesti ÖVP na prvo mjesto kada je 2000. postao kancelar, nakon što je stranka prethodno završila tek treća na izborima. U tom kontekstu, Filzmaier dovodi u pitanje očekivanja unutar SPÖa. Posebno jer se Andreas Babler suočava s problemom vlastitog imidža: u kampanji 2024. nastupao je kao oštar ideološki kritičar sistema, dok danas djeluje znatno umjerenije kao dio pragmatične koalicijske vlade. Ta promjena, prema procjenama, koštala ga je dijela biračke podrške. 

Privremeni predah ili trajno rješenje? 

Ako povratak na prvo mjesto nije realan scenarij, tada se strateški horizont SPÖ-a, prema Filzmaieru, svodi na stabilnost, prije svega unutar postojeće trostranačke koalicije. To je, smatra on, jedini cilj koji trenutno ima političku težinu, uz mogućnost da stranka završi ispred ÖVP-a. Ali i tu vidi jasnu asimetriju: ÖVP, kao potencijalni mlađi partner FPÖ-a, ima više manevarskog prostora. „To je opcija koju SPÖ nema“, naglašava Filzmaier. Šta je, dakle, Andreasu Bableru potrebno kako bi dugoročno učvrstio svoju poziciju na čelu stranke? Odgovor je, prema Filzmaieru, jednostavan: izborni uspjesi. Prije svega na nivou saveznih država. Upravo ti rezultati trebali bi služiti kao amortizer unutrašnjih napetosti, ali ih Babler do sada nije uspio isporučiti. „Potrebni su mu kako bi umirio one koji ga mogu tolerisati samo do određene mjere“, kaže politolog. Ipak, Filzmaier očekuje da će Babler na predstojećoj saveznoj stranačkoj konferenciji ostvariti respektabilan rezultat. Ali to će mu, u najboljem slučaju, donijeti tek privremeni predah, a ne trajno rješenje problema s kojima se SPÖ suočava. 

SPÖ mijenja gradsku vijećnicu: Hanel-Torsch umjesto Gaal 

I u Beču „ljulja“ unutar crvenih. Bečka gradska vlada dobila je novu gradsku vijećnicu. Elke Hanel-Torsch, dosadašnja predsjednica Udruženja stanara Beča i poslanica u Nacionalnom vijeću, preuzima funkciju gradske vijećnice za stanogradnju iz redova SPÖ-a od Kathrin Gaal. To je objavio bečki SPÖ. Gaal je od 2018. gradska vijećnica i nadležna je za oblasti stanovanja i ženskih pitanja, a od 2020. i potpredsjednica grada. Gradonačelnik Michael Ludwig (SPÖ) predstavio je kadrovsku promjenu, navodeći da mu je Gaal saopštila kako ne želi ostatak karijere provesti u aktivnoj politici. 

Hanel-Torsch 20 godina u Udruženju stanara 

Gaal je rekla da odluka nije bila laka, ali da je trenutak bio pravi. U proteklih osam godina, kako je istakla, postignuti su važni rezultati, poput otvaranja pete kuće za žene i uvođenja kategorije namjene „subvencionisana stanogradnja“. Povlačenje objašnjava željom da ubuduće radi izvan politike, dok detalje o planovima za sada ne iznosi. Njena nasljednica za oblasti stanovanja i žena je pravnica HanelTorsch, koja već 20 godina djeluje u Udruženju stanara Beča, a posljednjih deset kao njegova predsjednica. 

U Nacionalno vijeće ušla je 2024. godine, nakon što je ranije bila vijećnica u bečkom okrugu Margareten. Hanel-Torsch je izrazila zahvalnost na ukazanom povjerenju i najavila novi profesionalni izazov. Ističe da želi dodatno unaprijediti kvalitet života u Beču i funkciju obavljati s velikom posvećenošću. Poseban fokus stavlja na zaštitu stanarki i stanara te pravo na pristupačno, kvalitetno i sigurno stanovanje, kakvo nudi bečki komunalni sektor.

Novak postaje potpredsjednica grada 

Gaal ostaje na funkciji do kraja marta. Na mjestu potpredsjednice grada nasljeđuje je gradska vijećnica za finansije Barbara Novak (SPÖ). Ludwig naglašava da Novak već nosi veliku odgovornost za budžet, a nova funkcija daje joj dodatnu političku težinu. Novak je na dužnosti od početka aktuelnog mandata gradske vlasti i trenutno je fokusirana na stabilizaciju bečkog budžeta. Kadrovskie promjene jednoglasno su potvrđene u bečkim stranačkim tijelima. Ludwig navodi da se time nastoji zadržati rodna ravnoteža u gradskoj vladi. Nakon toga, savezni vijećnik SPÖ-a Christoph Matznetter prelazi u Nacionalno vijeće kao nasljednik HanelTorsch. 

Njega u Saveznom vijeću nasljeđuje šef kluba SPÖ-a u Hernalsu Wolfgang Markytan. Ludwig ističe da je odluke želio donijeti brzo, kako bi se izbjegle stalne rasprave o kadrovskim pitanjima izvan Beča, posebno nakon nedavnih tenzija unutar saveznog SPÖ-a oko stranačkog vodstva.

Reakcije stranaka

Bečki FPÖ govori o „crvenom kadrovskom haosu“. Predsjednik pokrajinskog FPÖ-a Dominik Nepp kritikuje Hanel-Torsch, tvrdeći da kao čelnica Udruženja stanara nije zastupala interese stanara, već partijske linije SPÖ-a. 

Predsjednici Zelenih Judith Pühringer i Peter Kraus zahvaljuju Gaal na saradnji i ističu njen angažman u oblasti ženskih prava i zaštite od nasilja. Od Hanel-Torsch očekuju odlučniju borbu protiv nedostatka stanova u Beču. Bečka ÖVP Gaal želi sve najbolje u nastavku karijere, uz ocjenu da je ostavila snažan trag u politici za žene i bila otvorena i za prijedloge opozicije. Ipak, iz ÖVP-a upozoravaju da u stanogradnji ostaje mnogo neriješenih pitanja. Koalicioni partner NEOS također izražava poštovanje. Potpredsjednica grada Bettina Emmerling (NEOS) poručuje da Beč napušta političarka s mnogo srca, ističući da je saradnja s Gaal bila obilježena uvažavanjem, otvorenošću i pouzdanošću. 

Čelna pozicija u bečkom resoru za stanogradnju jedno je od ključnih socijaldemokratskih mjesta. U protekle oko 32 godine – od 1994. – tu moćnu funkciju obavljale su samo tri osobe: Werner Faymann, Michael Ludwig i Kathrin Gaál. Za Faymanna i Ludwiga ta je pozicija bila politička odskočna daska: Faymann je kasnije postao ministar i savezni kancelar, a Ludwig gradonačelnik Beča.

Foto: Freepik