Sve o osiguranjima u Austriji

Niko ne može predvidjeti kada će ga zadesiti bolest, požar, krađa ili nesreća. Iako se uz pomoć statistike može izračunati kolika je vjerovatnoća da se nešto od toga dogodi, nikada se ne zna kome će se to desiti i kada tačno.

Zato ljudi udružuju svoje rizike. Kada se više ljudi udruži u zajednicu osiguranja, trošak štete ne pada samo na osobu kojoj se nesreća dogodila. Svi učesnici plaćaju određeni iznos novca – premiju, kojom osiguravajuće društvo stvara rezervni fond iz kojeg isplaćuje odštete onima koji pretrpe gubitak. Drugim riječima – osiguranje znači zajedničko dijeljenje rizika: svi uplaćuju pomalo, da bi onaj osiguranik koji je imao nesreću dobio pomoć.

Da bi neko osiguranje postojalo, moraju biti ispunjeni određeni uslovi: dovoljno ljudi mora biti izloženo istom riziku (npr. riziku od saobraćajne nesreće ili požara), šteta mora biti neizvjesna (ne smije se unaprijed znati da će se dogoditi), broj šteta mora biti predvidljiv na osnovu statistike, a iznos potrebne naknade mora se moći procijeniti.

Pošto se rizik razlikuje od osobe do osobe, iznos premije zavisi od ličnih okolnosti. Na primjer, pušači imaju veći rizik od razvoja bolesti, a ljudi koji se bave rizičnim sportovima imaju veće šanse za nesreće. Zbog toga osobe s većim rizikom plaćaju i veće premije.

Međutim, prema Povelji Evropske unije, premije ne smiju biti različite za muškarce i žene – to bi bilo diskriminacija. Prije toga, žene su često plaćale manje za životno ili zdravstveno osiguranje jer statistički žive duže i imaju manji rizik od nesreća. S druge strane, muškarci su ponekad plaćali manje za penzijsko osiguranje jer im je životni vijek kraći. Ovakve razlike su ukinute 2012. godine uvođenjem uniseks tarifa, pa sada muškarci i žene plaćaju iste premije pod istim uslovima.

Takođe, od 2012. godine, osiguravajuća kuća ne smije odbiti ugovor, raskinuti ga ili naplatiti veću premiju zbog invaliditeta. Dodatna naknada može se naplatiti samo ako zdravstveno stanje direktno utiče na rizik – na primjer, ako osoba s invaliditetom ima zdravstveno stanje koje zaista povećava rizik u konkretnom slučaju.

Šta trebate uzeti u obzir prilikom sklapanja osiguranja?

Danas se gotovo sve može osigurati – od automobila i doma, do zdravlja i putovanja. Koje osiguranje vam je zaista potrebno zavisi od vaše životne situacije. Pravilo je jednostavno: što je rizik veći i opasniji po život ili imovinu, to je važnije da budete osigurani od njega. Na primjer, osiguranje od nezgode se preporučuje samohranim roditeljima, dok je zdravstveno osiguranje više luksuz jer većina osnovnih troškova liječenja spada pod državno socijalno osiguranje.

Osigurajte se za one situacije koje bi mogle ozbiljno ugroziti vašu egzistenciju – poput požara, nesreće ili bolesti – a izbjegavajte osiguranja za sitne štete. Ako pristanete na franšizu (da sami snosite manji dio štete), možete značajno smanjiti iznos mjesečne premije.

Osiguravajući agenti ili posrednici moraju provjeriti vaš stvarni rizik. Na primjer, ako živite u području sklonijem poplavama, oni bi to morali uzeti u obzir prilikom sastavljanja vaše polise osiguranja doma.

Ako već imate osiguranja, pregledajte ih s vremena na vrijeme i provjerite da li i dalje odgovaraju vašoj situaciji. Ljudi često nesvjesno imaju više polisa koje pokrivaju isti rizik – jer se osiguranje ponekad automatski uključuje uz članstvo u automobilskim klubovima, sportskim organizacijama ili ugovorima o kreditnim karticama. Zato je korisno jednom godišnje pregledati sve polise i otkazati duple, jer to može donijeti značajnu uštedu.

Promjene u vašem životu mogu dovesti i do potrebe da se osiguranje prilagodi. Na primjer, ako se vaše kućanstvo proširilo i dodane su vrijedne stvari, trebalo bi povećati osigurani iznos. U suprotnom, postoji rizik da osiguranje neće pokriti cijelu štetu u slučaju odštetnog zahtjeva. Na primjer, ako je osigurani iznos samo 100.000 €, iako sadržaj stana sada vrijedi 200.000 €, u slučaju odštetnog zahtjeva biće isplaćena samo polovina odštete.

S druge strane, ako je vrijednost osigurane stvari smanjena, treba smanjiti i osigurani iznos i premiju, jer osiguranje nikad ne isplaćuje više nego što stvar zapravo vrijedi. U suprotnom, plaćate previsoku premiju bez razloga.

Većina novijih ugovora o osiguranju ima automatsko usklađivanje vrijednosti. Svake godine se osigurani iznos i premija automatski prilagođavaju prema indeksu cijena. Takođe, način na koji plaćate premiju može uticati na cijenu: mnoge osiguravajuće kuće naplaćuju dodatnih 3–6% ako plaćate mjesečno, tromjesečno ili polugodišnje. Zato, ako možete, izaberite godišnje plaćanje premije, jer ćete tako uštjedjeti novac.

Šta je ugovor o osiguranju?

Ugovor o osiguranju je dogovor između osiguravajuće kuće i osiguranika. Osiguravajuća kuća se obavezuje da isplati naknadu (najčešće novac) ako se dogodi neki rizik koji je ugovorom predviđen, na primjer, saobraćajna nezgoda, požar, bolest ili šteta na imovini. Zauzvrat, osiguranik plaća određeni iznos – jednokratno ili redovno – koji se zove premija osiguranja.

Osiguranik ne mora uvijek biti i osoba koja je osigurana. Na primjer, polisa osiguranja domaćinstva može pokrivati i članove porodice koji žive u istom stanu, a životno osiguranje se može ugovoriti i za život druge osobe.

U praksi, ugovor o osiguranju nastaje kada klijent potpiše zahtjev za osiguranje. Ako zahtjev podnosi lično osiguravajućoj kući ili njenom ovlašćenom agentu, osiguranik mora dobiti kopiju tog zahtjeva. Svi detalji ugovora obično se nalaze u uslovima osiguranja koje izdaje osiguravač.

Kada se ugovor zaključi, izdaje se potvrda o osiguranju (tzv. polisa). Ako u njoj postoje razlike u odnosu na ono što je bilo u zahtjevu, te razlike moraju biti jasno navedene. Ako nisu, smatra se da važi ono što je navedeno u zahtjevu. Ugovori o osiguranju uređeni su posebnim Zakonom o ugovorima o osiguranju, koji propisuje prava i obaveze obje strane.

Koje su vrste osiguranja i paketi pokrića?

U osnovi, osiguranje se dijeli na tri glavna sektora: lično osiguranje, osiguranje imovine i osiguranje od odgovornosti.

Lično osiguranje uključuje životno osiguranje, privatno zdravstveno osiguranje i osiguranje od nezgode.

Osiguranje imovine pokriva štete na vašoj imovini koja je oštećena, uništena ili ukradena zbog događaja poput: požara, oluje, oštećenja vodom, razbijenog stakla, provale ili krađe. Prevozno i ​​putno osiguranje, kao i kasko osiguranje motornih vozila, takođe spadaju u osiguranje imovine.

Osiguranje imovine pruža pokriće za potencijalne gubitke koji se mogu dogoditi na imovini, a ne na objektu. Preuzimaju finansijski rizik povezan s pravnim zahtjevima ili nadolazećim troškovima. To uključuje osiguranje od opće odgovornosti, osiguranje od automobilske odgovornosti, osiguranje pravnih troškova i osiguranje kreditne zaštite.

Osiguranje od odgovornosti pokriva potencijalne finansijske gubitke koji nisu direktno vezani za vašu imovinu, nego za zahtjeve trećih strana ili nepredviđene troškove, poput osiguranja pravnih troškova ili osiguranja kreditne zaštite.

Da bi se pokrili različiti rizici, često se kombinuju više vrsta osiguranja u paket. Česte kombinacije polisa osiguranja su osiguranje domaćinstva (kombinacija osiguranja imovine i osiguranja od odgovornosti za članove porodice), ili paket osiguranja automobila (osiguranjem od odgovornosti i kasko osiguranjem).

Koje su obaveze osiguranika?

Sklapanjem ugovora o osiguranju, osiguranik preuzima niz važnih obaveza prema osiguravajućem društvu.

Prije svega, mora dati tačne i potpune informacije prilikom sklapanja ugovora. Sve okolnosti koje utiču na rizik moraju biti iskreno prijavljene, jer na osnovu njih osiguravač izračunava visinu premije. Što je veći rizik, to je veća premija osiguranja. Ako su podaci netačni ili izostavljeni, osiguravajuće društvo može raskinuti ugovor i neće morati isplatu naknade — na primjer, ako kod zdravstvenog osiguranja nije prijavljeno postojeće zdravstveno stanje. Čak i nakon zaključenja ugovora, osiguranik je dužan odmah prijaviti svaku promjenu koja povećava rizik. U suprotnom, osiguravač može raskinuti ugovor i osloboditi se obaveze isplate.

Jedna od ključnih obaveza osiguranika jeste pravovremeno plaćanje premije. Prva, tzv. početna premija mora biti uplaćena u roku od 14 dana od sklapanja ugovora, dok se sve naredne uplate smatraju naknadnim premijama. Neplaćanje može dovesti do raskida ugovora i gubitka prava na naknadu štete. Pokriće osiguranja u pravilu počinje tek nakon uplate prve premije i izdavanja polise, osim ako osiguranik nije zatražio privremeno pokriće.

Kod pojedinih vrsta osiguranja, poput pravne zaštite ili zdravstvenog osiguranja, postoji period čekanja (npr. za osiguranje za nasljedne sporove šest mjeseci) prije nego što pokriće postane važeće — mjera kojom se sprečavaju zloupotrebe.

Osiguranik je takođe dužan spriječiti ili umanjiti štetu, te odmah obavijestiti osiguravača o nastalom događaju. Obično se mora poštovati rok od tri dana (ili sedam za osiguranje od odgovornosti). Štete uzrokovane požarom, eksplozijom, krađom ili pljačkom treba odmah prijaviti i nadležnim organima.

Preporučuje se da svaki osiguranik pažljivo dokumentuje štetni događaj fotografijama, zapisnicima ili svjedočenjima i da ne započinje popravke dok osiguravajuća kuća ne potvrdi pokriće.

Šta tačno znače uslovi osiguranja i zašto su važni?

Uslovi osiguranja su ključni dio svakog ugovora o osiguranju, i oni precizno definišu šta tačno osiguranje pokriva, pod kojim uslovima i koje obaveze imaju i osiguranik i osiguravač. U uslovima osiguranja se obično navodi: šta osiguranje pokriva u slučaju štete, koji su rizici uključeni, koje obaveze imate u slučaju da dođe do štete.

Osiguravajuća društva imaju različite uslove u zavisnosti od vrste osiguranja. Na primjer, kod osiguranja imovine, mnoga društva koriste standardne modele i odredbe, ali često dodaju i dodatne klauzule koje mogu mijenjati osnovne uslove.

U uslovima osiguranja se navode i obaveze obje strane, na primjer plaćanje premije, isplata naknade, ali i konkretne dužnosti osiguranika u slučaju štete. Na primjer, osiguranik mora odmah prijaviti štetu osiguravajućem društvu, prijaviti požar, eksploziju, krađu ili pljačku i nadležnim organima, učiniti sve što može da se šteta umanji. Rokovi za prijavu su obično vrlo kratki – najčešće do tri dana, a kod osiguranja od odgovornosti do jedne sedmice.

Iako su uslovi osiguranja često ispisani sitnim slovima i znaju biti zbunjujući, obavezno ih pažljivo pročitajte prije potpisivanja ugovora ili podnošenja zahtjeva. Kada upoređujete ponude osiguranja, ne gledajte samo visinu premije – već i razlike u pokriću i pogodnostima. Kad dobijete polisu osiguranja, odmah provjerite da li njen sadržaj odgovara vašem zahtjevu. Ako postoje razlike, osiguravajuće društvo ih mora jasno označiti. Imate rok od mjesec dana da pismeno prigovorite – ako to ne uradite, smatra se da ste prihvatili izmjene, ali samo ako su jasno označene i ako ste bili obaviješteni o posljedicama.

Kako se može raskinuti ugovor o osiguranju?

Kada se raskida ugovor o osiguranju, važno je razlikovati ugovore na određeno vrijeme i ugovore na neodređeno vrijeme, kao i vrstu raskida — redovni ili vanredni. Ove su razlike važne jer ugovori na određeno vrijeme obično traju do isteka dogovorenog perioda (najčešće 10 godina) i tada automatski prestaju. Ugovori na neodređeno vrijeme, s druge strane, mogu se raskinuti pod određenim uslovima. Takvi ugovori dostupni su samo u određenim sektorima, poput zdravstvenog osiguranja.

Bez obzira na tip ugovora, uvijek postoji mogućnost vanrednog raskida (objašnjeno niže).

Ako je ugovor sklopljen na manje od godinu dana, automatski prestaje po isteku tog roka. Ugovori na duže od godinu dana se najčešće automatski produžavaju za još jednu godinu, osim ako osiguranik pravovremeno ne pošalje pisanu obavijest o raskidu. Osiguravajuće društvo dužno je da na vrijeme obavijesti osiguranika ako se ugovor automatski produžava.

Kod ugovora na neodređeno vrijeme, i osiguranik i osiguravač mogu raskinuti ugovor na kraju osiguravajuće godine, uz otkazni rok od 1 do 3 mjeseca. Ako ugovor traje duže od tri godine, osiguranik ga može raskinuti nakon treće godine, a zatim svake naredne godine, uz otkazni rok od mjesec dana.

U nekim situacijama ugovor se može raskinuti odmah, bez čekanja roka. To je moguće ako: osiguranik ne plaća premiju ni nakon opomene, prekrši obaveze iz ugovora, ili osiguravač neopravdano odbije da isplati naknadu.

Mnoge osiguravajuće kuće nude tzv. trajni popust ili bonus vjernosti — popust za one koji ostaju duže osigurani. Međutim, ako osiguranik prijevremeno raskine ugovor, društvo može tražiti povrat dijela popusta, ali samo ako je to izričito navedeno u ugovoru.

Generalno, Vrhovni sud je odlučio da su neke klauzule u ugovoru, koje obavezuju klijenta da vrati trajni popust ako prijevremeno raskine ugovor, nevažeće. Problem je bio u tome što su te klauzule predviđale da se iznos koji osiguranik mora vratiti povećava što duže traje ugovor. Zbog toga je, u nekim slučajevima, bilo skuplje raskinuti ugovor nego nastaviti da ga plaćaš do kraja, što je nepravedno prema osiguraniku. Zbog ove presude, klauzule o trajnom popustu su praktično ukinute, pa je sada prijevremeni raskid takvih ugovora moguć bez dodatnih troškova.

Imate li pravo da odustanete od ugovora?

Svi potrošači imaju pravo odustati od ugovora o osiguranju u roku od 14 dana, ako je ugovor sklopljen na period od šest mjeseci ili duže. Rok od 14 dana počinje da teče tek kad dobiješ svu potrebnu dokumentaciju: polisu osiguranja, uslove osiguranja i informacije o pravu na odustanak.

Kada predaš zahtjev za osiguranje, osiguravajuće društvo obično ima rok do šest sedmica da odluči da li će tvoj zahtjev prihvatiti. Duži rok može važiti samo ako je to posebno dogovoreno. Ovo pravilo postoji zato da osiguranici ne bi predugo čekali odgovor, jer dok osiguranje još nije prihvaćeno, nemate zaštitu ni pokriće.

Elektronička komunikacija

Od 2012. godine zakon dopušta da osiguravajuća društva i osiguranici komuniciraju putem interneta, ali samo ako se to izričito dogovori. To znači da obje strane moraju posebno pristati na elektronsku komunikaciju, i bilo ko od njih može taj dogovor kasnije opozvati – u bilo kojem trenutku.

Ako je dogovorena elektronska komunikacija, dokumenti i informacije mogu se razmjenjivati putem: e-maila, faksa, ili web stranice osiguravajućeg društva. Polise osiguranja se mogu slati elektronski, ali polise za životno, invalidsko ili penzijsko osiguranje moraju uvijek biti poslane i u papirnatom obliku.

Čak i ako koristite elektronsku komunikaciju, uvijek imate pravo da tražite papirnu kopiju svih važnih dokumenata (polise, uslova, obavještenja), i to jednom besplatno. Takođe, ako vam se dokumenti šalju elektronski, osiguravajuće društvo mora jasno naznačiti o kojem je dokumentu riječ (npr. „polisa osiguranja“, „izmjena ugovora“ i sl.), da ne bi bilo zabune.

Ako se odlučite za elektronsku komunikaciju, moraju biti ispunjeni određeni uslovi: osiguravajuće društvo mora vam omogućiti pristup svim potrebnim podacima putem interneta; ako su uslovi osiguranja objavljeni na web stranici, mora biti tačno navedeno gdje ih možete pronaći; morate dokazati da imate redovan pristup internetu.

Ako su svi ovi uslovi ispunjeni, zakon smatra da ste primili poruku čim vam je poslana elektronski. Zato je važno redovno provjeravati e-poštu – uključujući i neželjenu poštu („spam“). U suprotnom, možete propustiti važne rokove ili obavještenja. Elektronska komunikacija može biti praktična, ali i rizična ako ne provjeravate poruke redovno.

Koje su obaveze osiguravajućeg društva?

Osiguravajuće društvo ima zakonsku obavezu da osiguraniku pruži sve važne informacije, i to u pisanom obliku, prije nego što se ugovor potpiše. Informacije koje morate dobiti prije ugovora: svoj naziv, adresu i pravni oblik (npr. akcionarsko društvo); zakon koji se primjenjuje na ugovor; naziv i adresu nadzornog tijela koje ga kontroliše; trajanje ugovora; način i rokove plaćanja premije; kao i mogućnost odustajanja od ugovora.

Kod životnog osiguranja, pravila su još stroža. Osiguravač mora posebno navesti: koliki su iznosi koji su pokriveni osiguranjem; na koji način se izračunava vaše učešće u dobiti; kolika je otkupna vrijednost polise; te koja su davanja osigurana čak i bez plaćanja premije.

Od 2012. godine, pravila o zaštiti ličnih zdravstvenih podataka su mnogo stroža. Privatna osiguravajuća društva smiju prikupljati zdravstvene podatke samo uz vaš izričit pristanak, i to u posebnoj izjavi. Ovaj pristanak možete povući u bilo kojem trenutku. Osiguravajuće društvo smije koristiti te podatke samo za procjenu zahtjeva koji se odnosi na konkretan osigurani slučaj – ništa više od toga.

Ako ste se dogovorili za direktno plaćanje između osiguravajućeg društva i pružaoca usluge (npr. bolnice, ljekara, banje), tada određeni podaci mogu biti proslijeđeni osiguravajućem društvu od strane pružaoca usluge bez vašeg dodatnog pristanka. Ipak, osiguravajuće društvo vas mora o tome unaprijed obavijestiti, a vi imaš pravo u bilo kojem trenutku zabraniti dalji prenos svojih podataka.

Kancelarije za pritužbe na osiguranja

Od 1. oktobra 2018. godine, Kancelarija za pritužbe na osiguranje djeluje u okviru Ministarstva socijalnih poslova. Ova kancelarija, odnosno Grupa za zaštitu potrošača, prima pritužbe građana na domaća i strana osiguravajuća društva, daje pravnu procjenu slučaja i traži odgovor od osiguravača.

Kancelarija odgovara na svaku pristiglu pritužbu i, kad god je to moguće, nastoji posredovati između potrošača i osiguravajućeg društva. Takođe sarađuje s kancelarijama za pritužbe u drugim državama članicama EU radi rješavanja prekograničnih sporova.

Da bi se vaša pritužba mogla obraditi što brže, preporučuje se da uz nju dostavite: ugovorne dokumente (npr. polisu osiguranja, uslove i odredbe), korespondenciju s osiguravajućim društvom (e-mailovi, pisma i dr.). Ovi dokumenti omogućavaju da se tvoj slučaj pravilno i efikasno razmotri. Svoju pritužbu možete poslati putem e-maila na adresu: Versicherungsbeschwerde@sozialministerium.gv.at. 

Postupak u slučaju štete

U slučaju nastanka štete, važno je pridržavati se nekoliko koraka kako biste ostvarili svoja prava iz osiguranja.

Prvo, smanjenje štete – što znači da ste dužni preduzeti sve razumne mjere kako biste spriječili nastanak dodatne štete. U suprotnom, osiguravatelj može utvrditi vašu saodgovornost zbog nepažnje. Primjer: ako ne popravite razbijeno staklo, pa zbog prodora kiše nastane dodatna šteta, ona neće biti pokrivena osiguranjem.

Drugo, prijava štete – zahtjev treba prijaviti osiguravajućem društvu što je prije moguće. Neke polise osiguranja određuju određene rokove za to.

Treće, dokumentacija – kod osiguranja imovine važno je sveobuhvatno dokumentirati štetu, na primjer fotografijama.

Ko posreduje u osiguranju?

Osiguranjem može posredovati osoba koja to radi profesionalno – bilo kao zaposlenik osiguravajućeg društva, kao agent koji ima ugovor s jednim ili više osiguravajućih društva, ili kao posrednik koji ima ugovor o posredovanju s odgovarajućim osiguravajućim društvom.

Ugovori o osiguranju stoga mogu: putem terenskih prodajnih predstavnika osiguravajućih društava, putem nezavisnih agenata osiguranja, ili putem osiguravajućih posrednika.

Vezani i nezavisni posrednici razlikuju se prema stepenu saradnje s osiguravajućim društvima. Zaposleni prodajni predstavnici rade isključivo za jedno osiguravajuće društvo i nude samo njegove proizvode. Agenti osiguranja mogu sarađivati s jednim ili više društava te preporučuju isključivo proizvode onih s kojima imaju sklopljen ugovor. S druge strane, osiguravajući posrednici, odnosno brokeri, djeluju potpuno nezavisno – nisu vezani ni za jedno osiguravajuće društvo i moraju imati dobar pregled tržišta kako bi svojim klijentima preporučili najprikladnije osiguranje. Komercijalni finansijski savjetnici takođe mogu posredovati u osiguranju, ali samo u području životnog osiguranja i osiguranja od nezgode, pod uslovom da su registrovani u službenom registru posrednika u osiguranju.

Od 2005. godine svi koji se bave posredovanjem u osiguranju moraju biti upisani u Registar posrednika u osiguranju. Registar je javan i dostupan online te sadrži podatke o tome djeluje li osoba kao agent ili posrednik, kao i popis osiguravajućih društava s kojima je agent ovlašten sarađivati.

Posrednici u osiguranju imaju niz obaveza i odgovornosti prema klijentima. Dužni su jasno naznačiti djeluju li kao agent, broker ili komercijalni finansijski savjetnik te u svojim poslovnim dokumentima prikazati ugovore o zastupanju kako bi klijenti znali s kojim osiguravajućim društvima sarađuju. Takođe moraju imati osiguranje od profesionalne odgovornosti – za agente je odgovorno osiguravajuće društvo za koje rade, dok brokeri imaju vlastito osiguranje. Prije sklapanja ugovora, posrednici su obavezni obavijestiti klijenta o tome temelji li se njihova preporuka na uravnoteženoj procjeni tržišta ili su vezani za jedno ili više određenih osiguravatelja.

Posrednici najčešće primaju proviziju od osiguravajućih društava, ali klijent može zatražiti i objektivan savjet uz naknadu, nezavisno od sklapanja ugovora. Takav dogovor mora biti jasno naveden i unaprijed prihvaćen.

Posrednici osiguranja dužni su da pruže najbolji mogući savjet, nezavisno od osiguravajućeg društva. Uvijek je preporučljivo uporediti više ponuda prije donošenja odluke. Osiguranje se može zaključiti i putem interneta, ali samo ako su osiguravajuće društvo i uslovi ugovora jasno navedeni. Ako želite nezavisno savjetovanje i širi pregled tržišta, obratite se nezavisnim posrednicima koji nude savjetovanje uz naknadu. S druge strane, ako vam je važnije besplatno savjetovanje, možete se obratiti agentu osiguranja, čiji rad finansira osiguravajuće društvo.

Foto: Freepik