Sindrom dobrog djeteta: Zašto neki odrasli i dalje traže tuđe odobravanje

Još od najranijeg djetinjstva, mnogi od nas su naučeni da se ponašaju “kako treba” – da budu poslušni, tihi, da ne prave probleme i da stalno paze kako drugi reaguju na njihovo ponašanje.

I dok su nam roditelji, učitelji i društvo često nametali pravila ponašanja s ciljem da nas usmjere ka odgovornosti i empatiji, kod nekih je to ostavilo dublji trag: uvjerenje da vrijedimo samo kada ispunjavamo tuđa očekivanja.

Ovaj obrazac ponašanja psiholozi danas nazivaju “sindromom dobrog djeteta” – emocionalni obrazac iz djetinjstva koji mnogi nesvjesno prenose u odrasli život. Odrasli s ovim sindromom stalno teže odobravanju, izbjegavaju konflikte, teško izražavaju sopstvene potrebe i osjećaju krivicu kada stave sebe na prvo mjesto.

Umjesto da djeluju iz autentične želje, njihove odluke često proizlaze iz straha – straha da će biti odbačeni, kritikovani ili da će nekoga razočarati. Takvi ljudi često kažu “da” i kada misle “ne”, rade više nego što mogu i potiskuju sopstvene emocije kako bi zadržali privid mira i harmonije. I dok na površini izgledaju uspješno i požrtvovano, duboko u sebi često osjećaju tjeskobu, iscrpljenost ili nezadovoljstvo.

Glavni problem je što ovaj obrazac nije lako prepoznati – jer se izvana čini kao “dobrota”, “uslužnost” ili “odgovornost”. Ali iza njega često stoji nedostatak samopouzdanja i uvjerenje da ljubav moramo zaslužiti.

Kako se osloboditi ovog sindroma?

Oslobađanje od sindroma dobrog djeteta nije brz proces, jer uključuje mijenjanje duboko ukorijenjenih obrazaca ponašanja koji su se gradili godinama. Ipak, uz strpljenje i svjesnost, promjena je moguća – i oslobađajuća.

1. Prepoznajte obrazac

Prvi korak je osvijestiti kada i zašto težite odobravanju. Postavite sebi pitanja: Da li ovo radim jer to zaista želim – ili zato što se bojim da ću nekoga razočarati? Ova iskrenost prema sebi pomaže da prepoznate automatizovane reakcije koje ne služe vašem rastu.

2. Postavite granice, čak i male

Naučiti reći “ne” bez griže savjesti je temelj samopoštovanja. To ne znači postati sebičan, već naučiti cijeniti i svoje potrebe. Počnite postepeno – ne morate odmah mijenjati sve odnose, ali možete vježbati reći “ne” kada ste umorni, kada vam nešto ne prija ili kada niste u mogućnosti.

3. Skinite krivicu s ramena

Osobe s ovim sindromom često osjećaju krivicu čim urade nešto za sebe. Važno je znati da postavljanje granica ne znači da ste loša osoba – to znači da poštujete i sebe jednako kao što poštujete druge. Podsjetite se: Brinuti o sebi nije sebično, to je neophodno.

4. Vježbajte izražavanje autentičnih potreba

Umjesto da se trudite da “pogodite” šta drugi žele ili očekuju, počnite izražavati šta vi osjećate i želite. Ako vas neko pita kako ste – nemojte reći “dobro” ako niste. Ako vam nešto smeta – naučite to reći na smiren, ali jasan način. Vaš glas je jednako vrijedan.

5. Potražite podršku

Rad s terapeutom, psihologom ili kroz grupne podrške može biti izuzetno koristan. Ponekad su naši obrasci toliko duboko ukorijenjeni da ih ne možemo sami promijeniti – a podrška stručnjaka može ubrzati proces iscjeljenja i pomoći vam da pronađete zdravu ravnotežu između brige za druge i brige za sebe.

Na kraju, zapamtite: ne morate biti “dobri” po tuđim standardima da biste bili vrijedni ljubavi. Dovoljni ste upravo takvi kakvi jeste – bez potrebe da stalno dokazujete svoju vrijednost.

Foto: Freepik