Pilnacek: Čudna smrt moćnog austrijskog činovnika

Smrt Christiana Pilnaceka, nekada najuticajnijeg čovjeka austrijskog pravosuđa, ni dvije godine kasnije ne prestaje izazivati sumnje. Zvanično objašnjenje govori o samoubistvu, ali nove činjenice, curenje poruka i podaci sa pametnog sata otvaraju pitanja na koja politika i pravosuđe još uvijek nemaju odgovor. Ono što je počelo kao lična drama, pretvorilo se u simboličan kraj jedne epohe – i ogledalo pukotina u austrijskom sistemu moći.

Ko je bio Christian Pilnacek?

Christian Pilnacek bio je figura kakva se u austrijskom državnom aparatu rijetko pojavljuje. Čovjek bez narodne legitimizacije, ali sa moći većom od brojnih ministara. Njegova titula – sekcioni šef Ministarstva pravosuđa (Justiz-Sektionschef) – običnom građaninu zvuči birokratski, ali u stvarnosti ona znači kontrolu nad ključnim odlukama pravosuđa: određivanje smjernica tužilaštvima, tumačenje zakona, pa čak i diskretno usmjeravanje istraga koje su mogle uzdrmati temelje vlasti.

Pilnacek je bio “sivi kardinal” pravosuđa, čovjek čije su riječi bile teže od sudskih presuda, a čije se ime u političkim krugovima izgovaralo sa mješavinom strahopoštovanja i nervoze. Bio je poznat po britkoj, često i ciničnoj komunikaciji, ali i po neobičnoj kombinaciji lojalnosti i samostalnosti: prema vani se predstavljao kao hladni činovnik koji stoji iznad stranačkih borbi, dok je u stvarnosti, prema brojnim chat porukama koje su kasnije izašle u javnost, često djelovao u korist tada vladajuće stranke ÖVP (Der Standard, Der sehr österreichische Fall Pilnacek).

U tim porukama vidi se dvostruka igra: službeni diskurs neutralnosti i profesionalizma, a iza kulisa politički dogovori, savjeti i koordinacija sa ljudima iz najbližeg kruga Sebastiana Kurza. Pilnacek je volio naglašavati da je “čuvar institucija”, ali dokumenti pokazuju da je vrlo dobro znao kako se institucije mogu koristiti i za političku zaštitu.

Njegov uspon pratio je uspon same ÖVP. Bio je čovjek kojem su političari vjerovali da će “držati pod kontrolom” osjetljive istrage, ali i činovnik koji je bio svjestan svoje moći – toliko da su ga se mnogi plašili više nego ministara pravosuđa. Njegovo ime se spominjalo kada god bi se otvorila velika afera: od “Ibize” do procesa protiv Sebastiana Kurza. Ako je neko mogao usporiti ili ubrzati pravosudne mašinerije, to je bio Pilnacek.

Ali, baš u toj ulozi ležala je i njegova tragedija. Kada je sistem odlučio da ga “pusti niz vodu”, Pilnacek je ostao sam. Njegova karijera srušila se brže nego što je trajao njegov uspon. Od čovjeka koji je simbolizovao moć pravosuđa, postao je osumnjičenik pod istragom. Od glasnog arbitra pretvorio se u šutljivog optuženog. A od činovnika koji je decenijama imao sve konce u rukama, postao je čovjek kome je i sopstvena sudbina izmakla kontroli (ZackZack, Affäre Pilnacek: Kampf um Kurz-Aussage).

Smrt koja je uslijedila u noći punoj kontradiktornih informacija i nedoumica – samoubistvo ili nešto drugo – dobila je time još jaču simboliku. Kao da je cijeli “austrijski slučaj Pilnacek” stao u jednu sudbinu: spajanje birokratske moći i političke bliskosti, iluzije neutralnosti i realnosti stranačkog uticaja, uspona i pada, koji završava u tišini i tami.

Uspon ministarke i demontaža moćnog činovnika

Kada je 2020. Alma Zadić postala ministarka pravosuđa, činilo se da je Austrija dobila novu epohu: kćerka izbjeglica iz Bosne i Hercegovine, pravnica i političarka Zelenih, na čelu je resora kojim su do tada vladali ljudi iz samog srca establišmenta. Njena biografija – žena, migrantkinja, progresivna figura – bila je gotovo antiteza svemu što je predstavljao Christian Pilnacek, sekcioni šef Ministarstva pravosuđa, čovjek koji je decenijama povlačio konce iz sjene.

Uskoro je došlo do otvorenog sukoba. Pilnacek je bio naviknut da ministri dolaze i odlaze, dok on ostaje, ali Zadić mu je napravila presedan: podijelila je njegovu sekciju na dvije, oduzimajući mu monopol nad kontrolom tužilaštava i krivičnog pravosuđa. Bio je to prvi čin demontaže njegove moći.

Potom su u javnost dospjele chat poruke koje su raskrinkale njegovu “neutralnost”. Prema izvještaju Der Standarda, Pilnacek je 2019. godine u porukama tadašnjem predsjedniku parlamenta Wolfgangu Sobotki (ÖVP) pisao da će “zaustaviti” istrage koje prijete stranačkom vrhu. U drugoj prepisci, sa tadašnjim generalnim sekretarom Ministarstva finansija Thomasom Schmidom, poručio je: „Ich bin immer für euch da“ (“Uvijek sam tu za vas”). Još jedna poruka, otkrivena tokom istraga, glasila je: „Wir müssen die WKStA an die kurze Leine nehmen“ (“Moramo držati Specijalno tužilaštvo na kratkom povocu”) – što je direktno dovodilo u pitanje njegovu navodnu nepristrasnost i nezavisnost tužilaštava (Der Standard, Der sehr österreichische Fall Pilnacek).

Te poruke, koje je javnost doživjela kao dokaz političkog upliva u pravosuđe, bile su prekretnica. Zadić je imala argument da pokaže kako jedan činovnik ne može vladati institucijama bez političke odgovornosti.

U proljeće 2021. godine Pilnacek je suspendovan. Povremeno je vraćan pa ponovo udaljavan, u procesu koji je, kako je pisao Der Standard, djelovao kao “vrlo austrijska drama” – puna kontradiktornih odluka, proceduralnih zavrzlama i političkih igara (Die widersprüchlichen Kehrtwendungen im Fall Pilnacek).

Za Almu Zadić, to je bio trenutak učvršćivanja: kao prva ministarka migrantskog porijekla, potvrdila je da može da slomi starog moćnika. Za Pilnaceka, to je bio kraj ere: čovjek koji je u porukama obećavao lojalnost “prijateljima” iz ÖVP-a, postao je izolovan, osramoćen i suspendovan. Njegov pad bio je nemilosrdan, a njegova sudbina od tog trenutka – neizvjesna.

Protokol njegove posljednje noći

Posljednja noć Christiana Pilnaceka počela je 19. oktobra 2023. u jednom baru u Beču, gdje je, prema izvještaju dnevnika Heute, sjedio s prijateljima i pio vino. Veče se činila uobičajenom, sve dok nije odlučio krenuti kući automobilom. Nedugo zatim, policija ga je zaustavila na autoputu, jer se kretao u pogrešnom smjeru – kao takozvani “Geisterfahrer”. Patrola je odmah prepoznala da je bio u alkoholisanom stanju, pa su mu oduzeli vozačku dozvolu i zabranili mu daljnju vožnju (Heute).

Nakon policijske kontrole, po njega je došla Anna P., bliska poznanica njegove partnerke i osoba koja je radila u kabinetu predsjednika parlamenta Wolfganga Sobotke. Ona ga je odvezla u Rossatz, u kuću prijateljice Karin W., gdje je navodno trebao prenoćiti. Odatle se priča pretvara u niz kontradikcija. Prema podacima sa njegove pametne narukvice Galaxy Watch 3, oko 1:09 ujutro došlo je do prekida veze s mobilnim telefonom. Tek šest minuta kasnije zabilježena je nova konekcija, što medij ZackZack opisuje kao jedini period u kojem je Pilnacek te noći dokazano bio sam.

Od 1:23 nadalje baterija sata počela je naglo padati, što stručnjaci tumače kao znak intenzivne fizičke aktivnosti, sve do četiri ujutro, kada se potrošnja energije stabilizovala. Ujutro je njegovo tijelo pronađeno u plićaku Dunava, u blizini Rossatza, kako leži na leđima. Policija je na licu mjesta zaplijenila njegove lične predmete, uključujući i mobilni telefon, što je kasnije izazvalo kritike jer navodno nije postojao jasan pravni osnov za tu mjeru.

Zvanična verzija glasila je da je riječ o samoubistvu, a istraga je već u januaru 2024. zatvorena. No, sumnje nikada nisu utihnule. Sebastian Kurz je istog dana dao izjavu da je “još sinoć razgovarao s Pilnacekom, a malo kasnije on se ubio”, što je u javnosti shvaćeno kao preuranjeno prejudiciranje zaključaka istrage. Povezanost Ane P. sa Sobotkom, kao i raniji navodi da je upravo Sobotka vršio pritisak na Pilnaceka da zaustavi određene istrage, dodatno su raspirili sumnje da se u ovoj priči radi o mnogo više od lične tragedije.

Tako su posljednji sati Christiana Pilnaceka, umjesto da donesu razjašnjenje, postali završni čin u drami punoj otvorenih pitanja. Da li je riječ o samoubistvu, ili o nečemu što je ostalo skriveno iza političkih kulisa – to pitanje i dalje visi u zraku.

Samoubistvo ili nešto drugo?

Iako je tužilaštvo u Kremsu u januaru 2024. zaključilo da nema tragova zločina i slučaj zatvorilo kao samoubistvo, sumnje nikada nisu utihnule. FPÖ je već tada tražio istražni odbor, tvrdeći da je previše nejasnih okolnosti, a nakon odluke Ustavnog suda najavljen je i novi, fokusiran isključivo na Pilnacekovu smrt. Paralelno su novinari i istraživači, među njima Peter Pilz, ukazivali na proturječja: na nezakonito zaplijenjene predmete, na nestali USB-stick koji je Pilnacek uvijek nosio sa sobom, te na uništeni privatni telefon koji je njegova supruga navodno spalila. Sve to hranilo je uvjerenje da zvanična priča nije potpuna.

U avgustu 2025. pojavila su se nova saznanja koja su dodatno uzdrmala službenu verziju. Prema podacima iz njegovog pametnog sata (Smartwatch), Pilnacek je te noći samo šest minuta bio potpuno sam – između 1:09 i 1:15 – dok su svi drugi signali pokazivali da je sat bio u stalnoj vezi s okolinom. ZackZack je pisao da tih šest minuta “samoće” otvara novo pitanje: ko je u preostalim satima bio s njim i šta se uistinu dogodilo. Podaci o naglom pražnjenju baterije od 1:23 do četiri ujutro sugerišu intenzivnu fizičku aktivnost, što nikako ne odgovara slici mirnog i planiranog samoubistva.

Političke reakcije dodatno su opteretile slučaj. Sebastian Kurz je već na dan pronalaska tijela izjavio da je “još sinoć razgovarao s Pilnacekom, a malo kasnije on se ubio” – riječi koje su djelovale kao preuranjena presuda. Wolfgang Sobotka, predsjednik parlamenta i Pilnacekov dugogodišnji saveznik, našao se u centru pažnje jer je upravo njegova saradnica bila ta koja ga je, nakon policijske kontrole, te noći odvezla u Rossatz. Još ranije u javnost su dospjeli zapisi u kojima je Pilnacek tvrdio da je upravo Sobotka vršio pritisak da se obustave pojedine istrage, što cijelu priču čini još osjetljivijom.

Zvanična verzija i dalje ostaje pri samoubistvu. No, sa svakim novim otkrićem – od nestalog USB-a do podataka sa Smartwatcha – raste sumnja da Pilnacekova smrt nije bila samo lična drama, već i završni čin jedne političko-pravosudne epopeje, u kojoj ključne karike još uvijek nedostaju.

Epilog – Mogući scenariji i šta slijedi

Smrt Christiana Pilnaceka ostaje nerazjašnjena pukotina u austrijskom pravosuđu i politici. Zvanična verzija – samoubistvo čovjeka slomljenog aferama, suspenzijama i gubitkom moći – nikada nije u potpunosti uvjerila javnost. Nova saznanja iz avgusta 2025. pokazala su da ključne činjenice nisu bile poznate ili su bile prešućene: podaci sa pametnog sata, nestali USB, kontradiktorni postupci policije i preuranjene izjave političara. Sve to čini da slučaj, umjesto da bude zatvoren, postaje sve više simbol austrijske krize povjerenja u institucije.

Mogući scenariji su danas dvojaki. Prvi je da se istraga ponovo otvori pod pritiskom javnosti i opozicije, prije svega FPÖ-a, te da parlamentarni odbor krene da rasvjetljava ne samo Pilnacekovu smrt, nego i veze politike i pravosuđa koje su ga dovele do pada. Takav scenario mogao bi ozbiljno uzdrmati ÖVP, ali i pokazati granice moći koje je godinama skrivao sistem “sivih kardinala”.

Drugi scenario je da institucije ostanu pri zvaničnoj verziji, da slučaj polako izblijedi iz dnevne politike, a Pilnacekova smrt ostane nerasvijetljena – kao još jedna austrijska afera koja završava u tišini, sjećanjem na čovjeka koji je znao previše i koji je na kraju postao suvišan.

Za sada, Austrija stoji na raskršću. Da li će slučaj Pilnacek postati povod za istinsko preispitivanje odnosa politike i pravosuđa, ili će ostati samo tamna fusnota u istoriji? Odgovor na to pitanje zavisi od volje institucija, hrabrosti opozicije i strpljenja javnosti. Jedno je, međutim, sigurno: smrt najmoćnijeg činovnika pravosuđa više nije samo privatna tragedija, nego ogledalo austrijske demokratije – s pukotinama koje se i dalje šire.

Foto: Wikipedia / SPÖ Presse und Kommunikation