Nakon razvoda u Austriji: Ko zadržava psa, mačku i druge ljubimce?
Kada veza pukne, praktična pitanja se pojavljuju brzo: ko ostaje u stanu? Ko dobija koji namještaj? Međutim, raskid postaje posebno težak kada su u pitanju pas, mačka ili neki drugi kućni ljubimac. Za mnoge ljude, kućni ljubimci su već članovi porodice, ali u zakonu se oni i dalje u određenim situacijama tretiraju kao „stvari“. To dovodi do sukoba između emocija i prava. Najosjetljivije pitanje glasi: šta se dešava sa ljubimcem kada se par raziđe?
Austrijski građanski zakonik ABGB jasno kaže: životinje nisu stvari. Ipak, u nekim pravnim oblastima još uvijek ne postoje posebna pravila za njih – na primjer, prilikom razvoda. Zbog toga se psi i mačke u postupku podjele nakon razvoda često tretiraju kao stvari.
Razvod i podjela: princip pravičnosti
Prilikom razvoda dijeli se sve što su supružnici koristili tokom braka. To uključuje ne samo namještaj ili automobil, već i ljubimce koje su zajednički nabavili.
Ne dijele se životinje koje je neko već imao prije braka ili one koje služe isključivo za ličnu upotrebu, poput pasa vodiča ili terapijskih pasa.
Ko će zadržati životinju odlučuje sud prema principu pravičnosti. Presudno je ko ima bližu emocionalnu vezu sa životinjom i ko je pretežno brinuo o njenoj ishrani, njezi i svakodnevnoj brizi, objašnjavaju advokati Levente B. Bräuer-Nagy i Alina Prochaska za Der Standard.
Primjer iz prakse
O ovom pitanju se 2022. godine izjašnjavao Vrhovni sud Austrije (OGH). Razvedeni muškarac želio je da mu se dodijeli mačak koji je nabavljen tokom braka, jer je smatrao da se on više brinuo o njemu i da je izgradio bližu vezu. Bivša supruga tvrdila je da je skoro sama brinula o mačku i da je izgradila posebnu, blisku vezu s njim.
OGH je naglasio: iako životinje pravno nisu stvari, u postupku podjele tretiraju se kao takve. Presudno nije ko je kupio životinju, nego – prema principu pravičnosti, odnosno fer i realnoj procjeni okolnosti – ko je stvarno više brinuo, njegovao i pružao pažnju životinji.
Da bi donio odluku, sud prikuplja dokaze: saslušava strane i moguće svjedoke, provjerava ko je redovno hranio, njegovao ili vodio životinju kod veterinara, te može koristiti i fotografije, poruke ili veterinarske dokumente. Tako se stvara što preciznija slika ko se u svakodnevnom životu stvarno brinuo i kakva je bila veza između čovjeka i životinje. Dokazi o vlasništvu ili cijeni kupovine nisu presudni. Samo u slučaju razloga iz oblasti zaštite životinja sud može odstupiti od kriterijuma emocionalne veze.
U konkretnom slučaju OGH još nije donio konačnu odluku: djelimično je ukinuo presudu apelacionog suda i vratio slučaj na ponovno odlučivanje prvostepenom sudu. U prvom stepenu mačak je bio dodijeljen muškarcu, ali to je bila privremena odluka, podsjeća Der Standard.
Na ovaj način OGH je postavio važan pravni princip: nije riječ o vlasničkim dokumentima ili cijeni kupovine, nego o osjećajima i odgovornosti – pravnom priznanju onoga što vlasnici životinja već dugo znaju.
Kakva je situacija kod nevjenčanih parova?
Kod nevjenčanih parova situacija je dosta drugačija. Ovdje ne postoje zakonska pravila podjele kao kod bračnih partnera. Presudno je ko je pravni vlasnik životinje. Ko je kupio psa ili dobio mačku na poklon, ostaje vlasnik i nakon prekida veze. Ako je životinja kupljena zajednički, u praksi se gleda ko je upisan u ugovoru o kupovini ili vakcinalnoj knjižici kao vlasnik.
Raskid je već sam po sebi težak, a pogotovo kada je u pitanju voljeni ljubimac. Kod bračnih parova princip „pravičnosti“ omogućava određenu fer procjenu, dok kod nevjenčanih parova strogo važi pravo vlasništva. U praksi to znači: što je jasnije unaprijed dogovoreno kome ljubimac pripada i ko će se brinuti o njemu u slučaju problema, to je manje sukoba na kraju.
Foto: Freepik
