Je li prevara dovoljna za razvod braka u Austriji?
U Austriji, pitanje nevjere u braku više nije tako jednostavno kao nekada. Ako se supružnici uspiju dogovoriti o prestanku zajedničkog života i uslovima razvoda, sud se neće baviti time ko je kriv za raspad braka. Kod takozvanih sporazumnih razvoda, razlozi se uopšte ne uzimaju u obzir.
Međutim, situacija je bitno drugačija kada sporazum ne postoji. U spornim razvodima, sud i dalje mora procijeniti ko snosi odgovornost za raspad braka. A to pitanje može imati ozbiljne finansijske posljedice – posebno kada je riječ o pravu na alimentaciju.
Kako je objasnila advokatica Theresa Kamp za Der Standard, iako preljub više nije „apsolutni razlog“ za razvod, on i dalje spada među teže bračne prekršaje. No, nije svaka nevjera dovoljna da sud zaključi da je brak došao svom kraju.
Nevjera više nije automatski „presuda“ za brak
Do kraja devedesetih, bilo je dovoljno dokazati da je jedan partner bio nevjeran – to je automatski vodilo do razvoda u spornom postupku. Međutim, izmjenama austrijskog Zakona o braku iz 1999. godine uveden je novi pristup: sama nevjera nije dovoljna. Sud sada mora utvrditi je li preljub zaista uzrokovao raspad braka.
Drugim riječima, prevara je teška povreda bračnih dužnosti, ali se njen značaj procjenjuje u širem kontekstu odnosa. Sud razmatra koliko je ona zaista narušila bračni sklad i kako se ponašao drugi supružnik. „Mora se razmotriti koliko je preljub ozbiljan u poređenju s prestupima drugog supružnika. Sud stoga mora odvagnuti stepen krivice.“ pojašnjava Kamp za Der Standard.
U praksi je teško procijeniti
U praksi, sudovima nije uvijek jednostavno procijeniti koliki je stvarni uticaj nevjere na raspad braka. U nekim slučajevima, na primjer, može se dogoditi da supružnik zna za partnerove afere, ali ih ne smatra presudnim za kraj braka sve do određene tačke, recimo tek nakon treće prevare. Tada sud mora da ima jasnu sliku, zašto prethodne dvije afere nisu bile razlog za razvod?
Još je složenija situacija kada supružnik, nakon što sazna za partnerovu aferu, i sam počini preljub. U takvim slučajevima sudovi moraju procijeniti je li riječ o osveti, emocionalnoj reakciji ili u kojoj mjeri ovaj preljub treba smatrati tek reakcijom na partnerove prevare?
Kako objašnjava advokatica Theresa Kamp za Der Standard, sudovi u Austriji ne donose odluke automatski – već pojedinačno procjenjuju svaku situaciju, vodeći računa o tome koji su postupci doista imali „destruktivan učinak“ na brak. Vrhovni sud u više je navrata naglasio da se preljub i dalje smatra jednim od najtežih bračnih prestupa, ali da on sam po sebi nije dovoljan razlog za razvod ako nije doveo do trajnog narušavanja odnosa.
U konačnici, odluka o tome ko snosi veću krivicu zavisi od niza okolnosti: o ponašanju oba partnera, njihovoj reakciji na nevjeru, kao i o tome koliko su spremni ili nisu da obnoviti međusobno povjerenje. Upravo zbog toga sudske odluke u sporovima oko razvoda i dalje često izazivaju polemike – jer se svaka priča, kako pravnici ističu, procjenjuje „od slučaja do slučaja“.
Foto: Freepik
