Da li nas Billa i Spar u Austriji prave budalama?
Hrana u Austriji sve je skuplja, dok supermarketi potrošačima nude iluziju uštede kroz rabatne markice i „akcije“. Ministarstvo socijalnih poslova podnijelo je tužbu protiv Bille, Spara, Hofera i Lidla zbog obmanjujućih popusta, a potrošačke organizacije upozoravaju da sistem zamagljuje stvarne cijene. Prema istraživanjima, građanke i građani u Austriji plaćaju i do 1.000 eura godišnje više za hranu nego susjedi u Njemačkoj.
Cijene hrane u Austriji posljednjih godina rastu nevjerovatnom brzinom – osnovne namirnice su skuplje i do 50 posto nego 2019, dok su plate porasle tek 25 posto. Uz to, austrijski potrošači plaćaju i takozvani „austrijski dodatak“, zbog kojeg su isti proizvodi kod nas i do četvrtinu skuplji nego u Njemačkoj. Umjesto stvarne pomoći, veliki lanci nude iluziju popusta: rabatne markice, akcije i lojalti kartice koje kupce češće odvuku u nepotrebnu potrošnju nego u pravu uštedu. Ministarstvo socijalnih poslova zato je podnijelo tužbu protiv Bille, Spara, Hofera i Lidla zbog obmanjujućih popusta, dok potrošačke organizacije upozoravaju da sistem zapravo zamagljuje transparentnost cijena. Šta se krije iza ovih marketinških trikova i kako se kupci mogu zaštititi?
Iluzija uštede i lažni popusti
Kako piše bečki Der Standard, rabatne markice Bille i Spara u praksi rijetko donose korist. Kupci često posegnu za skupljim proizvodima samo da bi „iskoristili“ popust, a krajnji rezultat je da potroše više. Sve to stvara osjećaj da se uštedjelo, dok se stvarno trošak povećao.
Na problem je reagovalo i Ministarstvo socijalnih poslova, koje je tužilo četiri velika lanca – Billa, Spar, Hofer i Lidl – zbog lažnih popusta. Prema zakonu, trgovci su dužni da kod svake akcije prikažu najnižu cijenu u posljednjih 30 dana. Ako je trgovac prethodno povisio cijenu, pa je zatim spustio, stvara se vještački dojam velike uštede. Ministarka Korinna Schumann (SPÖ) poručila je da su ljudima potrebna „jasna i fer pravila“, jer su već godinama opterećeni visokim troškovima hrane.
Promjene u Billinom sistemu i reakcije konkurenata
Billa je dodatno uznemirila kupce kada je odlučila da markice vrijede samo za članove Jö-bonus kluba. Ko nema karticu ili aplikaciju, plaća punu cijenu. To je izazvalo revolt kod starijih kupaca i onih koji ne koriste pametne telefone. Iz Rewe grupe poručuju da je promjena bila nužna jer su kupci zloupotrebljavali markice. Spar nastavlja sa postojećim modelom, Hofer uopšte nema sistem markica, a Lidl tvrdi da poštuje zakon, ali da sadržaj tužbe još nije ni dobio.
Ekspertkinja za trgovinu Cordula Cerha savjetuje kupce da ne nasjedaju na velike plakate o akcijama, već da gledaju cijenu po kilogramu ili litru i porede više trgovina. Popusti na jednoj strani, kako kaže, trgovci često nadoknade višim cijenama na drugoj.
Zašto je hrana u Austriji toliko skupa?
Magazin Kontrast podsjeća da su cijene osnovnih namirnica od 2019. do danas porasle za više od 30 posto, a jeftini proizvodi i robne marke poskupjeli su i dvostruko. Uzrok je i „austrijski dodatak“ – međunarodne kompanije male zemlje tretiraju kao tržišta na kojima mogu da traže više, pa isti proizvod ovdje košta i do 25 posto skuplje nego u Njemačkoj. Prema podacima Kontrasta, prosječna austrijska porodica godišnje potroši oko 1.000 eura više na hranu nego njemačka.
Iako su ekonomski instituti još 2022. upozoravali na nezapamćene razmjere poskupljenja, tadašnja vlada nije željela da uvede kontrole cijena. Druge zemlje, poput Španije ili Portugala, zamrznule su cijene ili ukinule poreze na osnovne namirnice, dok je Austrija sve prepustila tržištu.
Moguća rješenja i šta kupci mogu učiniti
Rješenja ipak postoje. Jedno je uvođenje javne baze podataka sa svim cijenama i akcijama, kako bi kupci mogli da uporede ponude. Drugo je stroža kontrola popusta, jer mnoge akcije nastaju na vještački napumpanim cijenama. Tu su i skrivena poskupljenja – ista pakovanja sa manjim sadržajem – koja bi, kao u Francuskoj, morala biti jasno označena. Na nivou EU moglo bi se ukinuti pravo proizvođača da traže različite cijene za različite zemlje članice. Kratkoročno, moguće je i smanjenje poreza na osnovne namirnice, a dugoročno – povratak državne kontrole cijena.
Potrošačima se savjetuje da uvijek gledaju cijenu po kilogramu ili litru, a ne samo ukupan iznos. Vrijedi upoređivati više trgovina, jer i male razlike na pojedinačnim proizvodima znače stotine eura godišnje. Ako je proizvod na akciji, dobro je provjeriti da li je ranije bio jeftiniji, jer to često otkriva da popust i nije pravo sniženje. A posebno treba paziti na skrivena poskupljenja: isto pakovanje ne znači i ista količina.
Na kraju, ostaje pitanje: da li rabatne markice stvarno štite naše novčanike ili nas samo zabavljaju dok plaćamo sve skuplju hranu? Ako je vjerovati Der Standardu, potrošačkim udruženjima, Ministarstvu i analizama magazina Kontrast, odgovor je jasan – radi se o marketinškoj iluziji. A iluzije, koliko god bile šarene i zalijepljene, ne pune frižider.
Foto: Freepik
