Austrija: mikroplastika se širi glečerima i jezerima, prijeti zdravlju i prirodi

Austrija, zemlja poznata po čistoj prirodi i veličanstvenim glečerima, suočava se sa skrivenom prijetnjom – mikroplastikom. Nedavna istraživanja Greenpeace-a pokazala su da se plastične čestice nalaze u svim uzorcima iz austrijskih glečerskih jezera, uključujući Pasterze, Schlatenkees, Schmiedingersee na Kitzsteinhornu i Hallstatt glečer. Ova sitna zagađenja dolaze od ljudskih aktivnosti, turizma i zagađenja iz gradova, a mogu ugroziti lokalnu floru, faunu i izvore pitke vode.

Austrija je zemlja koja se ponosi svojom prirodom, ali sada se suočava sa plastičnom krizom koja prijeti zdravlju ljudi i životinja, pokazujući da čak ni najudaljeniji dijelovi zemlje nisu pošteđeni od globalnog problema zagađenja plastikom.

Pronađeno 13 vrsta plastike

Naučnici sa Univerziteta u Exeteru pronašli su plastične čestice u svim uzorcima. Greenpeace je identifikovao 13 vrsta plastike, povezanih s tekstilom, ambalažom i industrijskom upotrebom. Organizacija navodi da čestice vjerovatno potiču od ljudskih aktivnosti poput skijanja i planinarenja, ali i od zagađenja iz obližnjih naselja.

Na primjer, guma iz automobilskih guma može se prenijeti velikim udaljenostima putem vjetra i kiše. Mikroplastika takođe može putovati atmosferom, dopirući u udaljena područja putem kiše i snijega.

„Mikroplastika u glečerskoj vodi ne ugrožava samo okruženje, vodeni život i lokalnu biodiverzitet, već može i kontaminirati izvore pitke vode u Austriji“, navodi Greenpeace.

Kriza zagađenja plastikom pogađa cijeli svijet

Veliki dio planete je preplavljen odbačenom plastikom, koja šteti životinjama i ljudskom zdravlju. Zagađenje plastikom postalo je jedno od najvažnijih ekoloških pitanja, zbog ogromnog porasta proizvodnje jednokratnih plastičnih proizvoda.

Najvidljivije je u zemljama u razvoju u Aziji i Africi, gdje su sistemi za prikupljanje otpada često neefikasni ili nepostojeći. Međutim, i razvijeni svijet, posebno zemlje sa niskim stopama reciklaže, takođe ima problema sa pravilnim sakupljanjem odbačene plastike.

Plastični otpad postao je toliko sveprisutan da su pokrenuti napori za izradu globalnog sporazuma, koji bi bio pregovaran od strane Ujedinjenih nacija.

Zašto je plastika izumljena?

Plastika napravljena od fosilnih goriva postoji nešto više od sto godina. Belgijski hemičar Leo Baekeland stvorio je prvu potpuno sintetičku plastiku 1907. godine. Proizvodnja i razvoj hiljada novih plastičnih proizvoda ubrzali su se nakon Drugog svjetskog rata, što je toliko transformisalo moderno doba da bi život bez plastike danas bio nezamisliv. Plastika je izumiteljima ponudila lagan i izdržljiv materijal koji se može koristiti u svemu, od transporta do medicine.

Plastika je revolucionizovala medicinu kroz uređaje koji spašavaju živote, omogućila svemirska putovanja, olakšala automobile i avione – čime se štedi gorivo i smanjuje zagađenje – i spašavala živote kroz kacige, inkubatore i opremu za čistu vodu.

Međutim, pogodnosti koje plastika nudi dovele su do kulture jednokratne upotrebe, otkrivajući i tamnu stranu ovog materijala: danas jednokratna plastika čini 40% ukupne godišnje proizvodnje plastike. Mnogi od ovih proizvoda, poput plastičnih kesa i omota hrane, imaju životni vijek od samo nekoliko minuta do sati, ali mogu ostati u okolišu stotinama godina.

Zbog toga su neke države počele ograničavati ili zabranjivati upotrebu plastičnih kesa. Najnovije, Kalifornija je donijela zakon kojim se zabranjuju sve plastične kese do 2026. godine.

Kako se zagađenje plastikom širi po svijetu

Većina plastičnog otpada u okeanima, posljednjem globalnom odlagalištu Zemlje, dolazi s kopna. Otpad takođe do mora dolazi velikim rijekama, koje djeluju kao transportne trake, skupljajući sve više smeća dok teku nizvodno.

Kada stigne u more, veliki dio plastičnog otpada ostaje u priobalnim vodama. Međutim, kada ga struje odnesu u otvoreno more, morska plastika može da se proširi po cijelom svijetu.

Južnopacifički gir, kružna okeanska struja, nosi plastični otpad do Henderson ostrva, nenaseljenog atola u izolovanoj Pitcairn grupi, na pola puta između Čilea i Novog Zelanda. Tamo su naučnici pronašli plastične predmete iz Rusije, SAD-a, Evrope, Južne Amerike, Japana i Kine.

Kako mikroplastika utiče na naše zdravlje

Kada plastika dospije u okean, sunčeva svjetlost, vjetar i talasi razlažu je na male čestice, često manje od jedne petine inča. Ove tzv. mikroplastike šire se kroz cijelu vodenu kolonu i pronađene su u svakom kutku svijeta, od Mount Everesta, najviše planine, do Marijanske brazde, najdublje tačke okeana.

Mikroplastika se stalno dalje razlaže na sve manje komadiće. U međuvremenu, plastična mikrovlakna pronađena su u gradskim sistemima za pitku vodu i plutaju kroz zrak. Nije iznenađujuće što su naučnici pronašli mikroplastiku u ljudima. Te sitne čestice nalaze se u krvi, plućima pa čak i u fecesu.

Istraživači s MedUni Beč otkrili su da mikro i nanoplastika može izazvati maligne promjene u zdravim plućnim stanicama, uključujući oštećenje DNK, oksidativni stres i aktivaciju signalnih puteva povezane s razvojem raka.

Pod velikim udarom su i djeca koja dolaze u kontakt s hemikalijama iz plastike već u ranoj dobi, što može izazvati hormonske poremećaje, smanjenje IQ-a, probleme sa srcem i druge kronične bolesti. Studije ističu tvari poput ftalata, bisfenola i PFAS, prisutnih u ambalaži za hranu i svakodnevnim proizvodima. Zagrijavanje plastike u mikrovalnoj pećnici dodatno oslobađa mikroplastiku i nanočestice, koje se mogu progutati.

Naučnici upozoravaju da plastika ima direktan uticaj na razvoj djece i dugoročno zdravlje, uključujući pretilost, ADHD, smanjenu plodnost i nižu porođajnu težinu. Ograničenje upotrebe ovih materijala ključ je za zdraviju budućnost djece.

Kako plastika šteti divljim životinjama

Milioni životinja svake godine umiru zbog plastike, od ptica i riba do drugih morskih organizama. Poznato je da je plastika uticala na skoro 2.100 vrsta, uključujući ugrožene, a gotovo svaka vrsta ptica koja živi uz more jede plastiku.

Većina smrti životinja nastaje zbog zapetljavanja ili gladi. Foke, kitovi, kornjače i druge životinje se guše napuštenom ribarskom opremom ili plastičnim prstenovima za šest pakovanja. Mikroplastika je pronađena u više od 100 vodenih vrsta, uključujući ribe, škampe i školjke koje završavaju na našim tanjirima.

U mnogim slučajevima ove sitne čestice prolaze kroz digestivni sistem i izlučuju se bez posljedica. Ali plastika može i blokirati probavne kanale ili probiti organe, uzrokujući smrt. Želuci puni plastike smanjuju potrebu za hranom, što dovodi do gladovanja.

Plastika se konzumira i kod kopnenih životinja, uključujući slonove, hijene, zebre, tigrove, kamile, stoku i druge velike sisare, ponekad dovodeći do smrti.

Istraživanja su takođe pokazala oštećenja jetre i ćelija i poremećaje reproduktivnih sistema, zbog čega neke vrste, poput ostrica, proizvode manje jaja. Nova istraživanja pokazuju da larve riba već u prvim danima života jedu nanovlakna, otvarajući nova pitanja o uticaju plastike na riblje populacije.

Kako zaustaviti zagađenje plastikom

Kada plastika dospije u okean, teško je – ako ne i nemoguće – ukloniti je iz vode. Mehanički sistemi, poput Mr. Trash Wheel, uređaja za skupljanje otpada u luci Baltimora u Merilendu, mogu biti efikasni u prikupljanju velikih komada plastike, poput plastičnih čaša i ambalaže za hranu, iz riječnih tokova i priobalnih voda.

Međutim, kada se plastika razloži u mikroplastiku i rasprši kroz cijelu vodenu kolonu u otvorenom okeanu, ona postaje praktično nemoguća za povratak.

Mnogi naučnici i stručnjaci za očuvanje prirode kažu da je najbolji način da se smanji zagađenje plastikom spriječiti da ona uopšte dospije u vodene tokove. To se može postići kroz: poboljšane sisteme upravljanja otpadom i reciklažu, bolji dizajn proizvoda i smanjenje proizvodnje jednokratne plastike.

Biohemičarka Eleonore Fröhlich s Medicinskog univerziteta u Grazu savjetuje „smanjenje upotrebe plastičnih predmeta, plastičnih navlaka, plastičnog namještaja, svega što je izrađeno od plastike“.

Foto: Freepik