Ubistvo Charlie Kirka – početak američkog građanskog rata?

Charlie Kirk, američki ultradesničar i influencer, ubijen je prije par dana usred predavanja na Utah Valley University. Ako ste među sretnicima koji ne prate američku politiku – bio je jedan od najvidljivijih lica nove američke desnice, osnivač organizacije Turning Point USA, politički aktivista koji je od univerzitetskih kampusa pravio pozornicu za svoje ideje, ali i zvijezda društvenih mreža čiji je uticaj dopirao daleko izvan studentskih amfiteatara. Njegove poruke oblikovale su generaciju Maga-jugenda, a u republikanskim krugovima povremeno se spominjao i kao potencijalni predsjednički kandidat.

Charlie Kirk je godinama punio medije kontroverznim izjavama koje su od njega napravile i simbol i metu. U kontekstu kritike programa za raznolikost i jednakost izjavio je da, kada vidi tamnoputog pilota, pomisli: „Nadam se da je kvalifikovan“, što je doživljeno kao otvoreni rasizam i ponižavanje profesionalaca. Na društvenim mrežama je tvrdio da „Great Replacement“ nije teorija zavjere nego realnost, čime je dao legitimitet narativu krajnje desnice o „zamjeni bijelog stanovništva“. Kirk je čak govorio da su žrtve oružanog nasilja „vrijedile“ očuvanja ustavnog prava na nošenje oružja, što pokazuje koliko je daleko bio spreman ići u opravdavanju “oružane kulture”. Sve ove izjave i stavovi činili su ga jednim od najkontroverznijih glasova američke desnice, a istovremeno i idealnim simbolom za mučeničku priču nakon njegove smrti.

U srijedu je njegov život završio metkom.

Sam čin mogao bi se opisati kao prelomni trenutak, ali današnja Amerika više ne poznaje prelomne trenutke: politički motivisano nasilje postalo je toliko učestalo da se ni ubistvo jednog od najvažnijih konzervativnih glasova ne doživljava kao šok koji mijenja tok događaja, već samo kao još jedna epizoda u beskrajnoj seriji tragedija. Još jedan metak, još jedno ime na listi. Podsjetimo: u posljednjih nekoliko mjeseci pucalo se na Donalda Trumpa, u Minnesoti su ubijeni demokratski zastupnici, a muž Nancy Pelosi preživio je napad. U toj klimi Kirkovo ubistvo ne djeluje kao izuzetak, nego kao logičan nastavak.

Ipak, važno je razumjeti zbog čega je njegova smrt simbolički teška. Kirk je bio više od jednog od brojnih desničarskih komentatora. Njegova organizacija je sistematski gradila mrežu, stvorila svojevrsnu političku mašineriju za mlade, nešto između studentskog pokreta i biznisa, i time ga učinila teško zamjenjivim. Njegov spoj provokativnih teza i retoričkog šarma davao mu je snagu da osvoji i one koji su s njim oštro polemisali.

Upravo zbog toga desnica će ga sada pretvoriti u mučenika – što će joj donijeti više političkog kapitala nego što bi on sam, živ, mogao proizvesti.

Trump-Maga-jugend sada dobija novu ikonu. Nasljednici postoje, ali malo je onih s njegovim retoričkim talentom i medijskom prisutnošću. No, u današnjoj Americi nije ni potrebno biti posebno talentovan da bi se postalo vođa – dovoljno je nekoliko viralnih klipova, algoritam društvenih mreža i gorivo političke mržnje.

Čemu to, u najgorem slučaju, vodi? Porastu političkih atentata – razvoja sličnog onom iz šezdesetih godina prošlog vijeka. Upravo s tim desetljećem današnja situacija u SAD-u se često i poredi, ne samo zbog užarene atmosfere nego i zbog ogromnog potencijala za nasilje.

Pitanje građanskog rata u Sjedinjenim Državama već neko vrijeme lebdi u javnom prostoru, ali više kao metafora nego kao realna vojna opcija. Klasičan građanski rat – sa dvjema jasno formiranim vojskama, frontovima i teritorijama – teško je zamisliv u zemlji s jakim državnim aparatom i najvećom vojnom silom na svijetu. Međutim, ono što je itekako moguće jeste nastavak onoga što već gledamo: talas političkog nasilja, atentata, uličnih sukoba i stalno prisutnog osjećaja nestabilnosti.

Umjesto jednog velikog „rata“, Amerika može upasti u niz malih, ali učestalih eksplozija – od masovnih pucnjava s političkom pozadinom do atentata na lokalne i nacionalne lidere.

To bi bilo stanje svojevrsnog „niskog intenziteta“ građanskog sukoba, u kojem nema formalne objave rata, ali postoje hiljade malih ratova širom zemlje. Upravo tu leži opasnost: percepcija da je nasilje legitiman odgovor na političke razlike sve više dobija podršku u anketama, dok političke elite – umjesto da smiruju – svojim riječima i potezima dolijevaju ulje na vatru.

A Trump je šampion u toj kategoriji.