Vakcina? Naravno!

0

Zahvaljujući asocijalnim mrežama postadosmo virolozi. Pročitaš lijepo nečiji status, ćurneš malo na YouTube – već si doktor – u najmanju­ ruku opšte prakse. Par statusa i glupih objava dalje, ti brzinom korone, za tren mutiraš u virologa. A onda, ako neko, igrom slučaja, podijeli tvoj status, ili te ohrabri usputnim lajkom, ti prelaziš na naredni level samozvanja – istaknutog virologa. Nema dalje. Rijetki su oni koji to mogu biti samo online, pa te to nekako čini još istaknutijim. U tvom malenom, digitalnom svijetu, u kojem te američki internetski gigant trikovima tjera da stalno budeš gladan pažnje i lažne posebnosti, ti konačno možeš biti visokoobrazovan i bez znanja. Istaknut bez realnog osnova.

Toliko istaknut da na sva potpitanja, poput keca iz rukava, izvlačiš studije, statistike, vladaš činjenicama, barataš ciframa, svakodnevno obarajući rekorde. Doduše, samo vlastitog neznanja i opasno zarazne naivnosti. Jer, kako Rambo Amadeus reče, diskusije se vode uvijek na nivou glupljega. Kako gluplji ne zna da je on taj, njemu svaki razgovor prija i iz svakog izlazi kao „pobjednik“.

A nauka? Ma jeb‘o nauku! Ti si odavno postao sveznajući, da bi se sad raspitivao o tuđem znanju. Tebe prosto ne interesuje što se države svijeta laktaju, ne bi li u što kraćem roku vakcinisali stanovništvo i konačno stavili tačku na pandemiju svjetskih razmjera, od koje su do današnjega dana stradali milioni ljudi širom planete. „Milioni?“, pomislićeš sigurno, nakostriješeno čitajući ovaj tekst. „A šta je sa rakovima, ratovima?“, pitaćeš. Jer ti si, na kraju krajeva, taj koji uporno postavlja pitanja, dok ga odgovori interesuju samo ukoliko su onakvi kakve unaprijed očekuje. Zato i jesi sveznajući pobogu, pitaš, a unaprijed sve znaš. Malo li je!

„Ma ko si ti“, pomislićeš sigurno, dok se previsokog pritiska primičeš kraju ove kolumne – „obično novinarsko piskaralo, plaćen od tajnih sila“ protiv kojih si hrabro ustao – dok u polumraku sobe, herojski u gaćama i potkošulji jednom rukom držiš miša a drugom vlastiti polni organ. Niko važan. Ali ipak vakcinisan. Jer sam toliko “glup i naivan”, da sam povjerovao nauci i Ministarstvu zdravlja socijalne države u kojoj većina ljudi koji razumiju jezik kojim pišem, želi da živi.

Ali, tvoj problem je u tome da sa rastom povjerenja u struku i institucije, u vodu pada tvoja prividna važnost i posebnost.

Šteta. Jer bi te empatija, saosjećanje, društvena odgovornost, solidarnost sa ljudima koji će u narednih nekoliko mjeseci možda biti zaraženi ovim opasnim virusom i možda izgubiti bitku protiv njega, učinila zaista posebnim čovjekom. Biti poseban možeš i tako što ćeš zaštiti sebe i druge. Biti heroj možeš i bez Facebooka ili YouTubea. Jer ćeš možda, čineći malo spasiti nečiji život. To su prave vrijednosti, koje trebaju našim stvarnim, offline životima. Vjerovati struci i ne širiti neistine, kojima indirektno ugrožavamo tuđe živote, osobina je jačih, onih na čijem se nivou ne vode diskusije. Tamo vladaju činjenice.

Dino Šoše
Izdavač

Podijeli:

O autoru

Ostavi komentar


+ 7 = 11