U Austriji „u inat Turcima“: Kako je nastao kroasan

0

Iako nacionalni proizvod Francuske, kroasan je nastao u Austriji, i to “u inat” Turcima. Ta priča je, zapravo, vrlo interesantna: davne 1683. godine Beč je bio pod opsadom Turaka, mada su uprkos teškoj situaciji – pekare radile punom parom.

Jedan od radnika pekare je začuo sumnjive zvuke i alarmirao stražu, a onda je otkriveno da se ispod Beča kopaju tuneli. Napad Turaka je spriječen, te je stoga, u znak pobjede, pekar napravio pecivo u obliku polumjeseca – simbola koji se nalazi na zastavi Turske.

Zato se za svaku vrstu kroasana koristi izraz “bečko pecivo”, i rado se konzumira u toj zemlji, posebno uz kafu, mada se svakako odomaćio u Francuskoj. Ali, tek nekoliko vijekova kasnije. Naime, nostalgična Marija Antoaneta je kuharima dala instrukcije da naprave “bečko pecivo”.

Sam izraz “kroasan” na francuskom jeziku znači polumjesec. Zanimljivo je i to da se pogrešno interpretira njena izjava: “Ako nema hljeba – dajte im kolače”, jer je ispravno: “Ako nema hljeba – dajte im kroasane”.

Dakle, ovo slatko-slano pecivo se sa dvora “spustilo” i među obične građane, ali je zadržalo svoju reputaciju. I danas je prilično skupo u svim evropskim poslastičarnicama i pekarama, iako je običnog sastava, lagano i vazdušasto. Više se vezuje uz ritual, nego što bi jedan kroasan mogao da vas zasiti.

Ipak, ako ostavimo po strani “priče sa dvora”, situacija u realnosti je ovakva. Austrijski oficir Augustin Zang je zbog jedne Francuskinje krenuo putem Pariza, a kako bi sebi obezbijedio egzistenciju – otvorio je malu pekaru, u kojoj je prodavao pecivo slično današnjem kroasanu.

Puter, čokoladno punjenje, dame u Šanelu

Širom Grada svjetlosti osvanuli su plakati gdje se reklamira ovo pecivo, za koje se zainteresovala i pariška buržoazija. Posuto šećerom i obogaćeno bademima – neodoljivo je asociralo na Orijent. Ali, francuska kultura je, potom, “umiješala prste” te je obično tijesto zamijenjeno lisnatim, a sam kroasan je postao otmeniji pekarski proizvod.

Osim tradicije i istorije kroasana, povezane i sa damama u Šanel kostimima, koje ispijaju jutarnju kafu i uživaju u “francuskoj poslastici”, na cijenu i renome utiču i sastojci poput putera. Opšte je poznato da puter diže cijenu svakog proizvoda, u odnosu na margarin, a ni kroasan nije izuzetak.

Danas, kroasan više nije tako običan (mada nikada nije ni bio). Kombinuje se sa slanim sastojcima, kao što su šunka i sir, ali i sa čokoladom, bademima, suhim grožđem. Prilikom pravljenja kroasana koristi se prilično velika količina putera, “zaslužna” za taj puterast, a opet hrskavi ukus. Zapravo, iako se recepti razlikuju, većina dobrih kroasana napravljena je od najmanje 25 posto putera.

I za kraj još malo luksuza: prije nekoliko godina u Londonu je prodata najskuplja poslastica “cronut” (kroasan-krofna), za čak 1.500 funti. Poslužena je sa specijalnim šampanjcem i listićima zlata.

 

Izvor: Telegraf.rs

Foto: Pixabay

Podijeli:

O autoru

Ostavi komentar


7 − 3 =