Kako Beč živi uprkos lockdownu i strogim mjerama

0

Onome ko nakon više mjeseci ponovo iz Njemačke dođe u Beč u oči naročito upada jedna stvar: nigdje nema čuvara reda, piše Deutche Welle. Pred zalazak sunca, ispred Burggartena, na terasi Muzeja Albertina u centru grada, okupljene su raznolike grupe ljudi. Tri mladića na svojim skejtovima kruže po asfaltu, prijatelji ih bodre sa strane. Nedaleko od njih sjede dvije djevojke, jedu hamburgere i pomfrit. Iza njih su četiri muškarca s dvije flaše vina.

Tu ne moraju da se nose maske, a što više sunce tone iza Hofburga, to se više oni približavaju jedni drugima. I to iako je Beč još uvijek u „istočnom lockdownu“ (jer važi samo za istočni dio grada) i iako je uvedena 24-časovna zabrana izlaska.

U Beču su, međutim, na to već navikli. Već otprilike pola godine u Austriji se, bez važnog razloga, noću ne smije napolje. Kao što je sad u Beču, tako je važilo u čitavoj Austriji – 24 sata na dan. Bilo je pet izuzetaka koje su otežavale kontrolu.

Da li se nazire kraj lockdowna?

U glavnom gradu Austrije policija redovno obilazi ulice, ali Bečlije nisu nešto pretjerano impresionirani ni time, ni samom zabranom izlaska. Građani se u manjim grupama sastaju na dunavskom kanalu, u vinogradima pored grada ili u parkovima u gradu.

Sada kancelar Sebastian Kurz namjerava da okonča lockdown u Austriji, uprkos sedmodnevnoj incidenciji od preko 170 (na 100.000 stanovnika). Kurz obećava da će od 19. maja moći da se otvore prvi hoteli, ugostiteljski objekti i slično. Jedna gostionica nedaleko od ureda kancelara odmah je to proslavila uz natpis: „Radujemo se 19. maju“. Ali, bečki gradonačelnik Michael Ludwig upozorava da će se tek vidjeti da li će to sa otvaranjem moći da se sprovede i u Beču.

Beč ipak živi

Pritom djeluje da je Beč ionako za sebe pronašao pravo „austrijsko rješenje“. Malo su bili rezignirani, ali su se ipak, uz mnogo gunđanja, s time na kraju pomirili. Još od decembra se sprovode besplatni i česti testovi. Preduzeća svojim radnicima dijele maske i nude testove. U Beču čak može da se uradi ispiranje grla, a uzorke onda supermarketi šalju laboratorijima na besplatan PCR-test.

Sve to Bečlijama pruža određenu sigurnost – i tjera ih da izađu napolje. Ne žele da se odreknu kafe u omiljenoj kafani preko puta Ministarstva spoljnih poslova, samo što moraju da ostanu napolju, a ne unutra. Špricer se kupuje direktno kod prodavaca, koji sada nude flaše vina i uz njih plastične čaše. Kroz prozor omiljenog bara može da se dobije i koktel za vikend, koji zatim može da se s prijateljima ispija par koraka dalje. I glavna trgovačka ulica, Mariahilferstrasse, petkom popodne je gotovo isto onako puna kao i u normalnim vremenima – iako u lockdownu nijedna prodavnica nije otvorena. I tradicionalna kafana „Demel“ se prilagodila i sada nudi „Carski omlet“ (Kaiserschmarrn) – za ponijeti.

Beč živi uprkos lockdownu i zabrani izlaska. Taj prkos ne iznenađuje. Jer, kako kaže i jedna kultna bečka serija iz sedamdesetih: pravi Bečlija ne može se pokoriti.

 

 

Izvor: Deutche Welle

Foto: Freepik

Podijeli:

O autoru

Ostavi komentar


× 3 = 21