Zašto Srbi u Austriji ne glasaju?

0

Procjenjuje se da bi na ishod drugog kruga izbora za predsjednika Austrije, presudni uticaj mogli da imaju upravo glasovi austrijskih građana porijeklom iz zemalja bivše Jugoslavije.

Samo u Beču ima oko 180.000 Srba od čega njih 90.000 ima pravo glasa, što je brojka koja bi i te kako mogla da bude tas na vagi, naročito jer se kandidati plaše male izlaznosti.

Međutim, postoji jedan problem – Srbe u Austriji ne zanima politika.

Do sada se pokazalo da ljudi porijeklom s Balkana rijetko izlaze na izbore i da često nemaju jasno definisan politički stav. Iako su ogromna, oni su nevidljiva manjina u tom smislu.

Kako onda natjerati Srbe da glasaju?

U Ambasadi Srbije u Beču kažu da bi trebalo tematizovati neke stvari, rješavati njima bliske probleme, dati im jasne motive. Osim toga, Srbi u Beču jesu brojni, ali su razjedinjeni. Često putuju kući, ne dotiču ih aktuelne teme… Kažu da se stiče utisak da iako su među prvim strancima koji su se doselili tamo, ponašaju kao da su tu privremeno.
Došli su u različitim vremenima i sa različitim motivima, imaju različit socijalni status i zastupaju uglavnom različita politička uvjerenja. Ima i Srba u tamošnjim institucijama i politici, ali još uvijek nema neko ko bi ih dovoljno motivisao ili ujedinio.

“Ovdje ih više zanima da mogu da nađu posao, da rade nesmetano, da primaju redovnu platu i da im to sistem garantuje. Što i jeste slučaj. Čak i ukoliko bi se dogodilo da kompanija ne plati radnika, država bi isplatila zaradu, a onda ona jurila nesavjesnog poslodavca. S druge strane, ima i onih koje zanima više pitanje Kosova nego da li će metro da bude izgrađen, što s druge strane stranke znaju da koriste. Da li su Srbi ovdje zadovoljni? Pa vidi se po tome da li se odavde vraćaju“, kaže CEO Bečkog bala Darko Miloradović.

Birači porijeklom iz bivše Jugoslavije tradicionalno su najprivrženiji socijaldemokratama, ali su isto tako mnogi svjesni da je desničarska politika, kakvu zagovaraju Slobodarci, dovela do rata u bivšoj Jugoslaviji.
Međutim, ironija političke sudbine je što desničari počinju da drže lekcije iz demokratije i da se dodvoravaju biračima upravo pitanjima oko socijalne politike. Njihova kampanja se sada bazira na migrantskoj krizi i padu standarda za niže slojeve stanovništva, slično kao što su propagirali i zagovornici Brexita. Ta sudbina je htjela da upravo jedan političar za koga važi da je netrpeljiv prema strancima profitira zbog propusta politike koja je devedesetih godina širila antisrpsko raspoloženje u Austriji – predsjednik slobodarske partije Austrije Heinz-Christian Strache.

Njega protivnici često optužuju da je nacionalista zbog toga što je osudio nekontrolisanu migraciju, kritikovao sporazum o slobodnoj trgovini EU i Kanade ali je svojevremeno izjavljivao i da strancima ne treba davati socijalnu pomoć.

S druge strane, govori da je Srbima napravljena nepravda bombardovanjem i otcjepljenjem Kosova kao i to da će njegova stranka motriti da EU u pristupnim pregovorima ne traži od Srbije priznanje Kosova, ili prekid istorijskih odnosa sa Rusijom.

U svojim govorima umio je na srpskom da kaže: “Kosovo je srce Srbije“.

Hoferov protukandidat Alexander Van der Bellen iz redova Zelenih takođe najavljuje reforme i nova radna mjesta, kao i ujedinjenje veoma različitih političkih tabora.

U sjenci izbora, Austriju istovremeno potresaju brojni finansijski skandali, kupovna moć građana je oslabila, pa se traži krivac, a birači su očigledno bili spremni da na prošlom glasanju kazne austrijske socijaldemokrate.

Van der Bellen odnio je na izborima 22. maja tijesnu pobjedu nad Hoferom, čija je stranka, Slobodarska partija Austrije, nakon toga uložila žalbu zbog neregularnosti glasanja, što je dovelo do poništenja rezultata neposredno pred Van der Bellenovo stupanje na funkciju. To je bio presedan u Austriji.

Predsjednička funkcija u Austriji je uglavnom ceremonijalna, ali uprkos tome nosi veliku težinu jer bi Hofer u slučaju pobjede postao prvi šef jedne države članice Evropske unije koji dolazi iz krajnje desnice.
Zbog toga se mnogima u “demokratskoj Evropi“ diže kosa na glavi, a Hofer kaže da ga bole poređenja s nacistima i da će dokazati da nema ništa s tim.

Van der Bellen mu je poručio: “Mogu da pobijedim i drugi put!“.

 

Izvor: B92

Foto: Shutterstock/Tupungatto

Podijeli:

O autoru

Ostavi komentar


+ 9 = 10