Vremena lažnih obećanja

0

Istini za volju, nikada me do sada u gluho doba noći još nije nazvao Dežulovićev Kožo, da mi ispriča vic. Ali ovaj znam, iako ne znam odakle. Izlazio, vele, svakodnevno Mujo u avliju i tražio od boga da mu pomogne da dobije šesticu na lotu. U neka se doba nebo otvori, poviri Bog, te će onim svojim, prepoznatljivim dubokim glasom: „Pa uplati, Bog ga jeb‘o!“

Negdje, duboko u biću balkanskoga prosječnoga pojedinca, uklesano je prokletstvo očekivanja da će se pojaviti neko drugi, ko će riješiti sve njegove probleme. Neko, kome je očigledno toliko stalo do nas samih, da će nas, zaslijepljen ljubavlju prema malom čovjeku još manjih državica nekada značajnog, a danas tek trusnog područja, sve skupa, ili pak onako pojedinačno nacionalno, povesti u svjetliju budućnost.

Onom realnijem, liberalnijem među nama, taj neko je činovnik Evropske unije, koji je preplaćen kako bi sitnim narodima obećavao veliku uniju. Nadajući se kako će tim velikim, lažnim obećanjima onog malog naivnog Balkanca držati podalje od puške i bliže skromno plaćenom radnom mjestu koje je, nadajući se dodatnom profitu, stvorila banka države iz koje pomenuti činovnik dolazi. Slučajnost, zar ne?

Onom drugom, hroničnom pokusnom kuniću nacionalnih voždova, krpeljski raspoređenih po otadžbinama, domovinama i maticama, lažno obećanje najviše prija kada ga izgovori čvrsta ruka naoko bliskog naroda, za koje nas vežu hiljade kilometara i istorijski placebo momenti. Ono što je podobnim Bošnjacima Erdogan, podobnim je Srbima Putin. Samo jedan pogled na tabelu ulaganja ili donacija država pomenutog diktatorskog dvojca iole politički pismenom bi čovjeku bio dovoljan da shvati da „istorijska prijateljstva“ pomenutih naroda nisu ništa drugo nego tek paravan za političko sitničarenje, iskorištavanje BiH i Srbije u svrhu, da mi halalite, kurčenja sa „Zapadom“. Rusija, naime, nije ni među prvih deset donatora Srbije. Tabelu vodi EU sa više od dvije milijarde poklonjenih eura, dok je na desetom mjestu Kina, sa tek nešto više od 30 miliona. Od Rusije tek njet.

Sa druge strane, Turska više ulaže u Hrvatsku i Srbiju nego u „bratsku BiH“, koju je Erdoganu onaj rahmetli Alija ostavio „u amanet“. Prema podacima Agencije za unapređenje stranih investicija, Turska nije ni među deset najvećih stranih investitora u BiH. Tačnije, nalazi se na 11 mjestu sa ukupno 390 miliona maraka, što čini tek tri posto ukupnih stranih investicija u BiH. Ali, običan, pridojen, politički nepismen Balkanac nije baš neki ljubitelj statistike. Više mu prijaju muda i bubrezi, pod kojima mu tuđe čvrste ruke serviraju ista.

U momentu predizborne tišine, između dva lažna obećanja evropskog činovnika, Erdogana ili Putina, na tren ostanemo sami sa istim onim problemima koje sada već decenijama vučemo sa sobom. Glad, nezaposlenost, kriminal, korupcija, silikoni, mafija, Farme, Pinkovi, polupismenost, Jala Brat i Buba Corelli.

A onda dođu izbori. Na njima po ko zna koji put, sada već tradicionalno, mi birajući nacionalne stranke još jednom zablistamo kao najnaivniji među naivnima. Sve u strahu da gladna ovca do nas ne glasa za svoga vuka.

Šta je činiti? #glasajglavom

Dino Šoše, izdavač

Podijeli:

O autoru

Ostavi komentar


2 + = 9