Vladavina populizma: Budućnost je u Kurzu?

0

Sebastian Kurz nova je politička zvijezda evropske (dešnje) desnice. Svoju je partiju presvukao u novu boju, tirkizno plavu, upravo onu koja najviše odgovara njegovim mogućim koalicionim partnerima – tamno plavima iz desničarske Slobodarske partije (FPÖ).

A Austrija je skrenula udesno, a ÖVP i FPÖ su obje dobile između 6 i 8 posto više glasova u odnosu na prethodne parlamentarne izbore, te na taj način dobile mandat za sastavlja nje zajedničke vlade. Austrijski glasači su jasno poručili da ne vjeruju Stracheu da vodi državu, nego su mu namijenili poziciju junior-partnera, dok je Kurzov zadatak na neostrašćen i koliko-toliko civilizovan način provesti u djelo političke ideje na kojima je baš Strache godinama insistirao.

Dapače, završetak kampanje je šef FPÖ-a proveo žaleći se medijima i glasačima da mu je mlađahni Kurz ukrao najbolje prijedloge. Novi politički odnosi u Austriji mogli bi imati dalekosežne posljedice na odnos snaga u Evropskoj uniji, jer se s koalicijom Kurz-Strache otvara i mogućnost da se Austrija pridruži Višegradskoj skupini, te tako ojača blok protivnika reformi EU kakve predlaže francuski predsjednik Emmanuel Macron. Ipak, sedamnaest godina nakon što su Kurzov mentor Wolfgang Schüssel i Jörg Heider formirali istu vladu, u Briselu nikom i ne pada na pamet da prijeti sankcijama Beču ako u novu vladu, koju će formirati Sebastian Kurz, uđu slobodari nekadašnjeg Heiderovog štićenika Strachea.

Zemlja bogatih koji mrze

Svaki put kada bi populisti ili političari tzv. mainstream stranaka koji manipulišu sa predrasudama, strahovima, najnižim porivima birača, ostvarili dobar rezultat, pronalazilo bi se opravdanje da je to posljedica ekonomske krize, nezaposlenosti, pada životnog standarda, piše Nedeljnik. U suštini, svaki put bi se pronašao neki razlog da se ne pogleda u ogledalo i vidi da strah od sve većeg prisustva migranata, više ili manje opravdan, izbacuje na površinu rasiste koji čuče u nama.

Austrija je jedna od najbogatijih zemalja na svijetu, po glavi stanovnika, jedna od najuređenijih država na planeti, među najsretnijima (ako je vjerovati World Happiness Reportu), sa veoma niskom stopom nezaposlenosti (oko pet odsto) sa robusnim privrednim rastom, sa jednim od najizdašnijih i najsolidnijih sistema socijalne i zdravstvene zaštite. Austrija je upravo onakva kako je melanholični nostalgičari za Habzburškom monarhijom zovu tješeći se: „Klein, aber fein“ („Mala, ali lijepa“). Ipak, u takvoj sretnoj i bogatoj Austriji na vlast stižu desničari, čiji se politički biznis svodi na prikupljanje jeftinih političkih poena širenjem mržnje prema slabijima i mržnje među slabima.

Migrantima do fotelje

„Jedna stvar je jasna: 60 odsto Austrijanaca je glasalo za program FPO-a“, trijumfalno je izjavio Strache u izbornoj noći. A za šta je to glasalo tri petine Austrijanaca? Glasali su protiv migranata, pogotovo onih koji dolaze iz islamskih zemalja. Glasali su protiv kolateralnih efekata globalizacije, za tvrdu nacionalističku politiku u kojoj je pripadnost naciji, lokalnoj kulturi, važnija od slobode, demokratije, ljudskih prava. U Austriji, jasnije nego u bilo kojoj drugoj zemlji, izašlo je na vidjelo da je stvarni i možda najveći problem Evrope strah od migracionih talasa.

Nekada se govorilo da kada Njemačka ima prehladu, Austrija već ima upalu pluća. Analizom rezultata izbora u Saveznoj i Alpskoj republici dolazi se do zaključka da bi ta opaska mogla da važi i danas. Alternativa za Njemačku zaustavila se na 12,6 odsto glasova, dok su demohrišćani, bez pribjegavanja populističkoj propagandi, pobijedili ubjedljivo na izborima.

Kurzova formula

Analitičar Nedeljnika navodi kako je Kurz prepoznao strah tokom velike migracione krize 2015. godine kao svoju dobitnu kartu da uzme vlast u stranci, a zatim i u cijeloj zemlji. Dosadašnji šef diplomatije okrenuo je svoj narativ za 180 stepeni. Od prve izborne kampanje ukojoj je kružio Bečom u SUV-u, dijeleći kondome crne boje po diskotekama uz slogan „Schwarz macht geil“ (crna je bila prepoznatljiva boja ÖVP-a dok je Kurz nije zamijenio, prije par mjeseci, tirkiznoplavom), preko mjesta državnog sekretara, kada je kritikovao Austrijance koji ne shvataju da su migranti neophodni da bi se zadržao životni standard i osigurao privredni rast, Kurz je stigao do preuzimanja Stracheove retorike.

Tajna uspjeha mladog austrijskog političara je u tome što je ponudio alternativu dobrom dijelu Austrijanaca koji su intimno dijelili stavove Stracheovih slobodara, ali nisu mogli lako da prelome da glasaju za njih. To se posebno odnosi na visokoobrazovani sloj građanstva, jedini u kojem FPÖ nije uspio da pusti svoje pipke (tek sedam posto fakultetski obrazovanih birača je glasalo za FPÖ). Tih par stotina hiljada Austrijanaca kojima se sviđalo šta Strache priča ali su se stidjeli da za njega glasaju, u novom lideru narodnjaka su pronašli idealnog političkog zastupnika. Kurz je za njih bio prihvatljiv jer je percipiran kao proevropski političar, narodnjaci su poslovično ozbiljni i pouzdani, i u takvom narativu, antimigrantski stavovi su postali svarljivi za sve, pa čak i za one koji se stide što ih imaju.

Iako je Kurzu itekako pošlo za rukom da se na čelo države probije kao nova, „Strache light“ verzija austrijskog populizma, za rukom mu je pošlo i nešto mnogo opasnije – ponovno stavlja nje mržnje u prvi plan političke svakodnevnice u Austriji, te potpuna legalizacija politike koju već decenijama sprovodi partija u čijim redovima sjede neonacisti i negatori Holokausta. Teško nama sa pobjednicima.

 

Foto: (c) Neue Volkspartei/Jakob Glaser

 

Podijeli:

O autoru

Ostavi komentar


− 4 = 4