Ruck: “Oduševljen sam migrantima”

0

U posljednjem broju BUM-a Dino Šoše razgovaraoje sa predsjednikom Bečke privredne komore Walterom Ruckom.

BUM: Šta Vi radite bolje nego što je to radila gospođa Jank?
WR: Ne radi se o tome šta ko radi bolje. Nas dvoje smo različite ličnosti, pa su nam zato drugačiji način i težišta rada.

BUM: Rekli ste kako „želite otresti prašinu sa ramena Privredne komore i razdrmati politiku?“ Kako ćete to postići?
WR: Iako nas je pomalo bio takav glas ja tokom 10 godina u Komori to nisam primijetio. Naprotiv. Savremenost, bogatstvo ideja i veliko iskustvo koje imamo moramo, međutim, učiniti poznatijima javnosti. Programom „Privredna komora na kućnom pragu“ otvaramo mobilne službe koje sedmicama stoje na raspolaganju lokalnim članovima u raznim opštinama. Naši funkcioneri uz to posjećuju članove i pružaju im na licu mjesta konkretnu podršku.

BUM: Rekli ste i da se o privrednom rastu i novim radnim mjestima brine privreda, a ne politika. Ne mora li, međutim, upravo politika pojednostaviti administraciju i zakone, kako bi preduzetnicima omogućila uslove za otvaranje radnih mjesta?

WR:Tako je. Od 9.000 bečkih propisa lako možemo ukinuti trećinu. Političari ne treba da smišljaju nova pravila, već da postojeća prilagode praksi. Svaki preduzetnik bi to pozdravio jer bi se mogao koncentrisati na svoj pravi posao.

BUM: Kome treba servis u opštinama i zašto ga nudite na tako kratko vrijeme?

WR: Servisne usluge nudimo tamo gdje preduzetnici rade. Od oktobra na po četiri sedmice otvaramo servise gdje ćemo savjetovati, umrežavati i organizovati informacione manifestacije. Učestvuju sva odjeljenja i servisne službe.

BUM: Kakvu će konkretnu podršku dobijati članovi?

WR:Savjetujemo o porezu, pravnim pitanjima, prometu, finansiranju i subvencijama. Želja nam je da pomognemo na licu mjesta i da naši funkcioneri čuju mišljenje članova na terenu.

BUM: Želite otvoriti Bečku privrednu komoru u pravcu članstva?

WR: Želim je dovesti kod članova i osigurati razmjenu mišljenja. Bićemo u napuštenim poslovnim lokalima na centralnim prometnim tačkama, do kojih je lako stići. Tako ćemo učiniti vidljivom predstavništvo interesa preduzetnika i pokazati Bečlijama koliko je jako preduzetništvo u gradu.

BUM: Kako će me, na primjer, podržati Vaši saradnici u desetom, ako imam radnju u Favoritenstraße?

WR: Dobićete sve informacije koje nudimo i u centrali na Stubenringu. Naši saradnici i funkcioneri posjećuju preduzetnike i u njihovim radnjama. Biće savjetovanja, radionica i sastanaka radi umrežavanja.

BUM: Kažite nam šta „Pjesma Evrovizije“ u Beču znači za gradsku privredu? Da li ćemo na kraju biti „u plusu“?
WR: Zaboravio sam, nažalost, čarobnu kuglu kod kuće, tako da ne znam (smije se).

BUM: Priča se da će događaj koštati 20 miliona eura. Očekujete znači bar toliko od turizma?
WR: Mnoge investicije s povodom koriste nam i kasnije. Ako u Stadthalle uvedem klimatizaciju, radim i za budućnost. Intenzivno medijsko izvještavanje je važno, jer povećava poznatost mjesta.

BUM: Ima li procjena o tome koliko će bečka privreda zaraditi?
WR: Polazimo od 15.000 dodatnih noćenja i 5 miliona eura koje će gosti potrošiti. Vrijednost reklamnog učinka će iznositi 150 miliona.

BUM: Mariahilfer Straße. Taksisti i liferanti se žale zbog malog broja prijelaza, a pješaci se raduju zbog zone bez vozila. Kako Vi na to gledate kao Bečlija?
WR: Sada imamo lijepu ulicu sa stablima i uličnim kafeima – znači radujem se. Učinak za preduzetnike koji su na samoj Marahilfer Straße sigurno je pozitivan. Za one u sporednim ulicama situacija se pogoršala: zaobilaznice, otežan pristup i besmisleni prometni labirint sigurno ih brinu. Ali ih više boli to što im je grad uskratio pravo da se izjasne o ulici u kojoj imaju lokale i vjerovatno su pogođeni više od stanara. To ne razumije više od 8.000 preduzetnika u Mariahilf-u i Neubau.

BUM: Šta mislite o otvaranju radnji nedjeljom?
WR: Riječ je o turističkim zonama gdje imamo mnogo posjetilaca, a ne o generalnom otvaranju nedjeljom. Osnovao sam radnu grupu koja za nekoliko sedmica treba da završi analizu potreba.

BUM: Koliko po Vašem mišljenju ta zona treba biti velika?
WR: Zavisi od definicije. Centar grada je sigurno takva zona. Da li je potrebna još neka, to će se pokazati.

BUM: 6. avgusta ste se sastali sa šefom bečke policije, ministarkom unutrašnjih poslova i predsjednikom trgovačkog ogranka PK, Pelletom, koji je izjavio da je ministarka svjesna ozbiljnosti problema brojnih demonstracija na Ringu, pa će nešto preduzeti. Da li to znači da poslovni interesi trebaju biti važniji od prava na okupljanje?
WR: To pravo je jedna od naših najviših tekovina, ali se malo pretjeruje s njegovim korištenjem. Ponekad se moramo pitati i o srazmjernosti, kada demo sa šakom učesnika satima blokira Ring. Odgovorni bi trebali voditi računa i o potrebama preduzetnika, jer demonstracije smanjuju pazar i do 30 posto. Zamolili smo da policija proba uvjeriti organizatore demonstracija da ih ne moraju sazivati na uvijek ista dva ili tri mjesta.

BUM: U Beču je 30% preduzetnika doseljeničkog porijekla, kao i 50% stanovnika. Pretpostavljam da je i kod Vas udio zaposlenih migranata kao i svuda upadljivo nizak. Zašto?
WR: Beč je oduvijek bio izmiješan. Ako pogledate istoriju grada, teško ćete naći Bečliju koji se nije odnekud doselio. Oduševljen sam migrantima, jer osnivaju više preduzeća od domaćih, donose mnogo ideja, pokretni su i spremni da rade i rizikuju.

BUM: Franz Fischler je nedavno izjavio da Turska gubi interesovanje za pristupanje EU i da je kritički stav EU prema toj zemlji problematičan. Austrija je jedan od najvećih investitora u Turskoj. Da li smatrate da će držanje EU uticati na odnose dvije privrede?
WR: Ne upuštam se u vrednovanje rada vlada drugih država. Ne primjećujemo zaostajanje u razvoju austrijsko-turskih privrednih odnosa. Ako se godinama pregovara bez rezultata, onda ne čudi što Turska preispituje svoju poziciju prema EU. Možda joj je na početku trebalo nešto konkretno ponuditi, npr. slobodnu trgovačku zonu. U svim političkim trvenjima važno je samo jedno: dok zemlje međusobno trguju, nema ozbiljnih kriza ni sukoba između njih.

BUM: Šta biste savjetovali direktoru jednog velikog preduzeća kada bi Vam rekao da želi tamo investirati?
WR: Početkom novembra putujem s jednom delegacijom u Instanbul i Ankaru. Pozvao bih ga da pođe s nama i da se uvjeri u mogućnosti investiranja i kooperacije s Turskom. Radi se o velikoj zemlji i važnom liferantu, ali i kupcu. Na osnovu veličine i višestranosti Turska za austrijske firme ima ogroman privredni potencijal.

BUM: Proširena je, nažalost, pojava da preduzetnici doseljeničkog porijekla u Austriji i Beču na početku uglavnom imaju trend rasta, ali ne prelaze granicu koja vodi do „velikog preduzeća“. Šta su po Vašem mišljenju razlozi za to, odnosno gdje su prepreke?
WR: To se događa svim mladim preduzetnicima bez obzira na porijeklo. Porodične firme su uglavnom te koje postižu određenu veličinu koju nije lako preći.

BUM: Šta biste preporučili novim preduzetnicima?
WR: Prvo bih im poželio dobrodošlicu i čestitao na odluci da učine korak u samostalnost. Mi kao Privredna komora svoje članove pratimo od osnivanja, preko faze pridobijanja saradnika, pa do početka prometa i ekspanzije. Osnovali smo i posebni Referat za diverzitet, koji nudi usluge posebno migrantskim preduzećima i daje informacije i na maternjem jeziku.

Podijeli:

O autoru

Ostavi komentar


1 × = 5