Praznično (ne)raspoloženje i krijumčarenje kajmaka

0

Sezona je cimeta. Ima ga u kolačićima, vinu, punču, bombonjerama, slasticama u obliku zvjezdica, bradatih poklononosaca, u medenim kolačima, keksu, nema gdje ga nema. Još samo fali da njime natope toaletne papire, pa da se i u wc-u praznično oraspoložim.

Sezona je i hladnoće. Ima je po silnim štandovima, na kojima nepopravljivi božićni romantičari led iz kostiju istjeruju utjeravanjem vrućeg vina i slatkog alkohola u sebe. Moj južno-hercegovački gen jednostavno nije kompatibilan sa košavom koja miluje bubrege glühweinaša, nađiđanih oko bečkih božićnih koliba. Ja to volim pogledati na televiziji, umotan u ikein jorgan ili onako balkanski, znojeći se u gaćama i potkošulji, ne mareći za odvrnute radijatore i veliku nadoplatu za grijanje. Neka, samo da nije hladno, a ne daj Bože propuha.

Sezona je i maltretiranja putem radija. Ja od kraja novembra, kada se u radio uvuče kompletna XXXLuckasta familija, snježni George Michael iz spota sa ski liftom, pokojni debeljko Kamakawiwoole i ostali dežurni pretpraznički motivatori, radio mijenjam vlastitim mp3 auto repertoarom, kako bih uho spasio od konstantnog ponavljanja istog, a mozak od navale reklamnog dijela u kojem mi ushićeni glasovi, praćeni zvonjavom sitnih zvona, objašnjavaju kako će me vlastito dijete zavoliti tek kada mu kupim plastičnu kutiju sa igricama od 300 eura.

U isto vrijeme, televizore zauzmu Indijac, preobučen u Robina Hooda i bijeli međed koji hladno mudo hladi hladnom Coca Colom. Neću da ih gledam, pa makar telefon platio hiljadu eura! Supruga Zalando koristi na mobilnom telefonu, tako da je i bez tv-a uredno informisana o načinu kako da uštedi hiljade eura, trošeći samo stotine.
Sezona je domovinskog prejedanja, na koje nas raznim metodama tjeraju dobro obučeni familijarni food agenti (jedna od najrazvijenijih je „pojedi, nismo pravili da se baci“), naoružani sarmama, ruskim salatama, pečenjima, bijelim hljebovima i kolačima sa deset jaja.

Onda krene čestitanje. Offline sa familijom, online sa 2.456 digitalnih prijateljakoje viđamo samo u browseru. Familija cmokne, internet zalajka. Pa onda svi teatralno slažemo sami sebe, obećavajući više sporta i manje kilograma sala. A, što bi rekao Branko Ćopić, znam ja nas, jebo ti nas.

Nakon što nas familija prejede i izljubi, auta nam napuni svim stvarima koje krase plakate i upozorenja po mađarskoj i hrvatskoj granici. U momentu kad nam graničar da znak da otvorimo gepek, grlo se osuši i noge zaklecaju od spoznaje da se negdje u dubinama torbi nalaze kajmaci, osušene životinje i dedina rakija koja je zabranjena Ženevskom konvencijom o oblogama.

Priznajem, zvučim kao štrumf Ljutko. Ali, koliko god su praznici prilika da se čovjek odmori, ja jedva dočekam da svane 15. januar, praznik svih nepraznički raspoloženih, slava Svetoga Radnogdana, početak velikog posta nakon sverodbinskog prežderavanja, dan kojim svečano obilježavamo kraj svih čestitanja i započinjemo odmor od odmora. Dan kada se, zajedno sa životom, vraćamo u normalu.

Do tada, sretna vam Nova 2015. godina, drugari!

DINO ŠOŠE

Podijeli:

O autoru

Ostavi komentar


× 1 = 8