Povodom 8. marta: Kako je biti žena?

0

Međunarodni dan žena se slavi 8. marta posljednjih sto godina. Kada pogledamo unazad, mnoge su se stvari promijenile, a opet, nevjerovatno je koliko stvari tek treba da se mijenja.

Žene su prvi put dobile puno pravo glasa 1893. godine na Novom Zelandu, mada to pravo nije značilo da mogu same da se kandiduju za izbore. Cijeli dvadeseti vijek obilježen je novim pobjedama na polju ženskih prava. Od mogućnosti glasanja, preko prava na abortus do jednakih plata za jednak rad. Ipak, ni u 21. vijeku žene nemaju jednake mogućnosti, jednaka prava i privilegije koje imaju muškarci. Negdje manje, negdje više. Ovim povodom mi smo napravili malo putovanje kroz položaj žena u društvu – iz Srbije, Hrvatske i BiH, do Austrije.

Srbija: Situacija nikad za pohvalu

„Položaj žena u Srbiji nikada nije bio za pohvalu“ – tako situaciju ocjenjuje savjetnica predsjednice Koordinacionog tijela za rodnu ravnopravnost Vlade Srbije Branka Drašković. „Situacija se neznatno oporavlja, ali i dalje nema dovoljno žena u izvršnoj vlasti, na ministarskim pozicijama, na funkcijama gradonačelnica, predsednica opština, rukovodioca javnih preduzeća i svuda tamo gde su ključne poluge moći.“ Na panel diskusiji o ženama i radu, Drašković je ukazala da je zbog brige o starijima i djeci na tržištu rada neaktivno 96,1 posto žena, kao i da je najveća razlika između Srbije i EU, kada je u pitanju indeks rodne ravnopravnosti, u domenu rada i novca. „U Srbiji postoji 51,3 posto žena. Njihova situacija na tržištu rada je dosta loša – zaposlenih je 38,5 posto žena, a 59,8 posto muškaraca. Žene su obrazovane, ambiciozne, one su ozbiljan ljudski potencijal i svako društvo koje želi da bude moderno i konkurentno ne odriče se tako značajnih ljudskih potencijala“, rekla je Drašković za VOA.

Neplaćeni rad kod kuće

Šefica kancelarije „UN Women“ u Srbiji Milana Rikanović rekla je da zaposlene žene svuda u svijetu mnogo vremena provode u kući na takozvanom „neplaćenom radu“, jer čuvaju djecu, čiste i peglaju, pomažu djeci u učenju. U Srbiji žene rade u prosjeku dva i po sata dnevno te poslove, ili na godišnjem nivou žene u Srbiji provedu 40 dana na neplaćenom radu. „Taj rad ima vrednost koje smo svesni tek kada je kupujemo na tržištu“, istakla je Rikanović. „Svi mi znamo koliko košta sat vremena čuvanja dece, koliko košta čišćenje i peglanje, koliko košta kada platimo nastavnike za privatne časove da gledaju domaći deci. Čitav taj rad ima vrednost i kada ga plaćamo svesni smo te vrednosti, a kada ga obavljamo mi, žene, nismo svesni“, istakla je Rikanović.

Prava žena ne samo 8. marta

Članice Ženske parlamentarne mreže Srbije povodom 8. marta izdale su saopštenje za javnost u kojem, između ostalog, stoji: „Međunarodni dan žena, 8. mart, prilika je da se podsetimo svih žena koje su ostavile dubok trag u našoj istoriji, ali i da pošaljemo poruku da se o pravima žena u Srbiji mora govoriti svakog dana, a ne samo osmog marta“.

Srbija: 2017. u porodičnom nasilju stradalo 29 žena i dvoje djece

Jedan od najvećih problema srpskog društva je nasilje nad ženama. Koordinatorka Sigurne kuće Vesna Stanojević izjavila je da je u 2017. godini u porodičnom nasilju ubijeno 29 žena i dvoje djece. „Ti brojevi nam šalju loše poruke. Od jula 2017. smo imali relativno miran period u kojem nije bilo smrtnih ishoda porodičnog nasilja , ali u zadnjih mesec dana dogodila su se ubistva koja su nas sve potresla. Bez obzira šta radimo, imamo opet tragične situacije, tri žene su ubijene, a dva muškarca izvršila samoubistvo“, rekla je Stanojevićeva za RTS. Ona je navela da se broj ubijenih žena i djece približio brojci od 2016. godine. „Tada su stradale 33 žene i četvoro dece. Zakon (o sprečavanju nasilja u porodici) jeste imao efekte, bilo je više od 10.000 intervencija, hitnih mera, od kada je zakon stupio na snagu. To su uslovno dobri rezultati“, dodala je Vesna Stanojević. Ona je dodala i da muškarci trpe nasilje i da ih je sramota da o tome govore.

Problemi žena u Hrvatskoj

Iako se tokom godina stanje što se ravnopravnosti žena tiče bitno popravilo, i danas postoje poteškoće sa kojima se žene svakodnevno suočavaju. Primjera radi, u Hrvatskoj žene puno teže dobijaju posao na neodređeno vrijeme, teže dolaze do upravljačkih pozicija, puno teže balansiraju privatni i poslovni život, izložene su različitim vrstama uznemiravanja na radnom mjestu.

Dominantno patrijarhalni društveni stav

Pravobraniteljica za ravnopravnost polova Višnja Ljubičić istaknula je da su to sve problemi koji su utvrđeni radom na konkretnim pritužbama, kao i provedenim istraživanjima o ženama na tržištu rada. Dodala je i kako smatra da je za očekivati da će se ovi problemi rješavati i u budućnosti zbog toga što još uvijek postoje izrazite predrasude i dominantno patrijarhalni društveni stav. Na pitanje da uporedi položaj žena danas i prije deset godina, Ljubičić je odgovorila: „Situaciju danas uopće ne ocjenjujem boljom nego li što je bila prije deset godina. Naime, ravnopravnost žena nije apstraktni pojam, nego predstavlja stvarnu ravnopravnost u svim područjima života. Prije deset godina ekonomska situacija u Hrvatskoj nije bila ovako složena kao danas, puno više žena i muškaraca bilo je zaposleno, troškovi života lakše su se podmirivali. Svi problemi s kojima se susreću žene koje su zaposlene, one koje su nezaposlene, pogoršani su uslijed ekonomske krize“.

300 ubistava u 10 godina

Kada je u pitaju nasilje nad ženama u Hrvatskoj, podaci su stravični – u zadnjih 10 godina od ruku svojih partnera smrtno je stradalo 300 žena. Policija u prosjeku zbog porodičnog zlostavljanja interveniše 45 puta na dan, vikendom čak 60! Svaka treća žena žrtva je nasilja u porodici. U Hrvatskoj preko 15.000 godišnje žena doživi nasilje od njima bliskih osoba. U samo dvije godine, od 2013. do 2015, nasilje je poraslo za čak 184 posto. I tako redom…

Problemi žena u BiH: Nasilje, zapošljavanje…

Inicijativa za monitoring evropskih integracija Bosne i Hercegovine, neformalna koalicija organizacija civilnog društva, povodom stanja u području prava žena i rodne ravnopravnosti, podsjetila je da su žene u BiH izložene višestrukoj diskriminaciji. Žene su u Bosni i Hercegovini izložene diskriminaciji i u pristupu ekonomskim i socijalnim pravima, naročito pri zapošljavanju i upravljanju javnim preduzećima, pristupu pravu na porodiljsko odsustvo i naknade. Pitanje ostvarivanja prava na porodiljsko odsustvo i ujednačavanje naknada između entiteta te kantona, otežava ionako težak položaj žena na tržištu rada. Naknade se ne mogu smatrati adekvatnima. Nastavljen je trend otkaza ženama zbog trudnoće i korištenja porodiljskog odsustva, naročito kod privatnih poslodavaca. Pojedini kantoni i dalje uopšte ne isplaćuju porodiljne naknade (Hercegovačko-neretvanski kanton) ili kasne i po nekoliko mjeseci s isplatama (Zeničko-dobojski). Kanton Sarajevo usvojio je u junu 2017. izmjene zakona kojim su porodiljne naknade smanjene za 100 KM za zaposlene majke, dok su neznatno podignute naknade za nezaposlene majke.

Ženski sport ne postoji

Zabrinjava politička poruka kantonalnih vlasti zaposlenim ženama da je bolje da sjede kući i rađaju djecu, a da zaposlene žene ne trebaju rađati ili trebaju napustiti posao. Zanimljiv primjer diskriminacije jeste i pitanje finansiranja ženskog sporta. Prema analizama, Ministarstvo za kulturu i sport FBiH u 2012. godini je potrošilo više od 95 posto svojih sredstava na muške sportske klubove, zanemarujući da podstiče ženski sport. Slična situacija je i u Republici Srpskoj.

Nasilje nad ženama i sigurne kuće

Takođe zabrinjava i visok procent nasilja nad ženama. Istraživanje Agencije za ravnopravnost spolova iz prošle godine, ukazuje da je čak 47,2 posto žena doživjelo neki oblik nasilja u toku svog života nakon 15. godine. Istovremeno, prema podacima iz istog istraživanja, samo se 5,5 posto žena, koje su preživjele nasilje, obraćalo za pomoć i podršku institucijama. Kazne za djela nasilja nad ženama, naročito nasilja u porodici, i dalje su izrazito blage. Izricale su se uslovne i novčane kazne, a kazne zatvora samo u rijetkim slučajevima. Nedostaje usaglašena metodologija prikupljanja detaljnih podataka o slučajevima nasilja nad ženama, naročito u slučajevima femicida, nasilja u porodici te drugih oblika nasilja u porodici. Nedostaje statistika o nasilju u porodici iz Brčko distrikta. Nedostatak ovih podataka ograničavajući je faktor kod izrade efikasnih, targetiranih zakona i politika u borbi protiv nasilja nad ženama. Žene žrtve nasilja izložene su dodatnoj viktimizaciji, a nasilje za rezultat ima kršenje i drugih prava žena kao što su pravo na rad, brigu o djeci, stanovanje i pristup pravdi. Ne treba zaboraviti da je nasilje nad ženama dijelom uzrok i posljedica ženskog siromaštva i socijalne isključenosti. Novi zakoni o zaštiti od nasilja u porodici preciziraju pravo žrtava na smještaj u sigurne kuće te preciziraju obavezu finansiranja ovog smještaja, ali je finansiranje ovog smještaja značajno otežano zbog neredovnog i nedovoljnog finansiranja od strane javnih budžeta.

Dugogodišnja aktivistkinja i istraživačica rodnih studija Zilka Spahić Šiljak, za N1 kaže – problem nasilja nad ženama je svjetski problem i produkt je – ističe – patrijarhalne dominacije i moći. „Mi uopće kroz obrazovni proces ne govorimo o tome, ne pripremamo se. I nismo još u stanju suočiti se s tim problemom zato što je nasilje kod nas još uvijek jednako sramu, jednako stigmi – i to ne na počinitelja, nego na žrtvu koja trpi. Zbog toga treba govoriti javno o tome, ustajati, podržati one koji trpe nasilje“, ističe Zilka Spahić Šiljak, profesorica rodnih studija i istraživačica na Stanford Univerzitetu.

Austrija: Ravnopravnost na papiru

“U Austriji su muškarci i žene ravnopravni, kako u porodici i slobodnom vremenu, tako i u obrazovanju i profesiji”, stoji u brošuri Austrijskog integracionog fonda, namijenjenoj doseljenicima. Ipak, statistike pokazuju da to baš i nije tako. Austrija spada u deset najbogatijih država na zemaljskoj kugli. Ipak, veliki broj žena ima veoma malo novca. Čak 568.000 žena (13%) prijeti siromaštvo. I one koje zarađuju više ipak nisu ravnopravne sa muškarcima. Na vodećim pozicijama u firmama nalazi se tek 23 posto žena – time je Austrija na dnu evropske tabele, u tek tri zemlje EU situacija je još gora.

Problem radnog vremena

Čak i šefice zarađuju manje od šefova – čak 26,9 posto. Razlika u platama muškaraca i žena u posljednjih je deset godina postala manja, ali ipak je još tu – u prosjeku žene zarađuju najmanje četvrtinu manje nego muškarci. Poseban problem je broj radnih sati. Zbog porodičnih obaveza, sve manje žena je u mogućnosti da radi puno radno vrijeme. Prema statistikama, procenat žena koje rade pola radnog vremena je u deset godina skočio sa 39,5 posto (2005) na 47,4 posto (2015). Kompromis između porodice i posla posebno teško nalaze one žene čija su djeca mlađa od 15 godina.

2016: 3.260 žrtava nasilja

Prema statistikama, Austrija nažalost spade među one zemlje u kojima je nasilje u porodici još uvijek važna tema. Samo u Beču, u 2016. godini čak je 625 žena i 635 djece bilo smješteno u sigurnim kućama. Na nivou Austrije čak 3.260 žena i djece. Prema procjenama, svaka peta žena u Austriji najmanje jednom u životu bila je žrtva nasilja u porodici, dok je svaka sedma starija od 15 godina žrtva stalkinga.

Pionir po pravima žena

Ipak, važno je napomenuti i kako je upravo Austrija prva evropska zemlja koja je uvela zakon koji štiti žrtve nasilja , prvenstveno ženu i djecu. Naime, prije dvadeset godina, tačnije 1. maja 1997. godine zakonom je definisano: „Nasilje nije privatna stvar, nego kriminalno djelo. Onaj ko je počinilac tog kriminalnog djela mora da ide“. Nadamo se da će ubuduće u toku godine biti više osmih martova…

 

Foto: Pixabay

Podijeli:

O autoru

Ostavi komentar


5 + = 13