Pablo Pikaso i žene: sve umjetnikove ljubavi

0

Najuticajniji umjetnik 20. vijeka, Pablo Pikaso bio je harizmatičan isto koliko i talentovan. Izuzetna energija koju je posvećivao svom radu, poklapa se jedino sa energijom s kojom je tragao za ženama. Upravo žene igraju suštinsku, ali složenu ulogu u stvaralaštvu oca kubizma, izražavajući emocije, psihološki uvid i dramu ljudske egzistencije.

Ali priče iza lica u njegovim okvirima su znatno manje poznate.

Žene kao inspiracija

Poznati ženskaroš, kao i mnogi njegovi savremenici i prethodnici, imao je stotine ljubavnica. Ali njegove tehnike zavođenja bile su neobične, u najmanju ruku. Ako bi mu se dopala neka djevojka, darovao bi joj zlatnu figuricu malog muškarca sa velikim falusom, kao znak da je želi. I to bi radio upravo pred svojom zakonitom ženom.

Vjernost jednostavno nije bila u njegovoj prirodi.

Pikasov stav prema ženama opisan je kao šizofren – njegova osjećanja oscilirala su između ekstremne nježnosti i nasilne mržnje. Ali ipak, bio je opsjednut njima i nije mogao bez njih. Jedino je zahtijevao da budu niže od njega i podređene. Taj dominantni stav odražavao se i u njegovoj poznatoj izjavi:

Za mene postoje samo dvije vrste žena – boginje i otirači.“

Koliki su uticaj imale žene na njegov rad (naročito njih sedam), govori i cijena koju su platile kao njegove muze – dvije su došle do mentalnog sloma, dvije su izvršile samoubistvo.

Mladi Pikaso

Već sa svojih 13 godina krenuo je očevim stopama (takođe umjetnik i učitelj umjetnosti, Don Hoze Ruiz) – počeo je da posjećuje bordele. Poslije završene umjetničke škole u Madridu, sa 19 godina otišao je u Pariz, sa dvojicom kolega slikara. Jedan od njih zaljubio se u djevojku, ali nije bio u mogućnosti da konzumira ljubav. Izgleda da je Pikaso uskočio u tu kombinaciju, preoteo djevojku, a skrhani kolega se ubio zbog toga.

Ta tragedija je upravo uticala na Pikasov Plavi period, unoseći svoju žalost prema drugu u niz melanholičnih radova.

U tom periodu, kratka romansa sa izvjesnom Madelejn pomogla mu je da svijet vidi u ružičastom. Iako nikada nije govorio o njoj, pronađena slika djevojke u njegovom ateljeu govori o velikom uticaju na njegovu promjenu u emociji, kao i boji. Na slici, umjesto plave, prikazana je prezasićena narandžasta boja i svjetliji, ružičasti tonovi.

A onda, 1904. godine, upoznao je Fernande Olivier.

Dame iz Avinjona

Fernande je bila model umjetnicima, upečatljivo crvene kose, bademastih očiju i pohotne figure. Sa njom se umjetnik potpuno predao Ružičastom periodu, a naslikao je preko 60 njenih portreta.

Ta veza je bila bazirana na ljubomori od samog početka. Njoj je bilo zabranjeno da pozira drugim umjetnicima, a sa njegovim sve većim uspjehom, posesivnost je eskalirala, dolazeći do toga da ju je zaključavao u stanu. Iako je ona bila udata (pobjegla je od muža koji ju je zlostavljao i promijenila ime), njihova veza trajala je sve do 1912. godine, sve do raskida uslijed uzajamnog nevjerstva.

Ona je otišla italijanskom slikaru, a on je pronašao novu muzu.

Eva Gouel (1885–1915)

Pikaso se osvetio Fernande uz njenu prijateljicu, Marcelle Humbert – krhka, vitka mlada žena koju je nazvao Eva. Njihova veza bila je intenzivna, ali ga to nije spriječilo da nastavi sa udvaranjem drugim ženama.

Njena ličnost ostala je enigma, pošto postoje samo njene dvije fotografije. Pikaso je nikada nije naslikao, ali joj je odao počast na nekoliko slika riječima Ma Jolie. Kada je Eva oboljela od tuberkuloze 1915. godine, Pikaso je bio poražen. Međutim, to ga nije spriječilo da ima aferu sa izvjesnom mladom Gabi, koju je prikazao u seriji intimnih slika i skica.

Nakon Evine smrti, Pikaso se nastanio u Rimu, gdje je nastupao ruski balet.

Olga Khokhlova (1891–1955)

Ruska balerina Olga kojom je on bio očaran od prvog susreta, iako isprva nije željela da mu se podredi, na kraju je postala njegova žena 1918. godine i majka njegovog sina Paula.

Olga je prezirala Pikasov neugledni kubizam i tražila da bude prikazana na laskavi akademski način. Vodili su konfliktan život – Pikaso je bio nekonvencionalan i ravnodušan prema društvenom statusu, dok je ona pripadala buržoaziji, živjela na visokoj nozi i bila patološki ljubomorna. Svakako je imala razloga za to.

Neispunjena, ogorčena zbog gubitka svoje karijere, muževljevo nevjerstvo, prije svega, dovelo ju je do nervnog sloma.

A Pikasovo slikarstvo ubrzo je bilo ispunjeno grotesknim, ženama iskrivljenog izgleda.

Pikaso je već 1927. godine započeo aferu sa Marie-Thérèse Walter, za koju je Olga saznala tek kada je Mari zatrudnila. Olga je uzela sina i otišla u Francusku, podnoseći zahtjev za razvod. Međutim, Pikaso joj nikad nije dao razvod jer nije želio da pola svog bogatstva da njoj. Do kraja svog života ostala je opsjednuta njime, i trudila se da mu zagorča život koliko je to moguće.

Marie-Thérèse Walter (1909–1977)

Odlučan da pobegne iz Olginih kandži, Pikaso je na ulici upoznao prelijepu djevojku plave kose i ubrzo su postali ljubavnici. Kako je Marie imala tek 17 godina, a on 46, morali su da kriju svoju vezu do njenog punoljetstva.

Pored njegove druge žene, Marie je bila njegova najtrajnija veza, možda i jedina koja ga je zaista usrećila. Njen lik je poznat kao jedno od njegovih najslavnijih djela. Kako je bila idealnih proporcija za njega i potčinjena, Pikaso ju je lako manipulisao da odgovara njegovim slikarskim i skulpturalnim senzibilitetima.

Njene slike, iako vrlo senzualne, ispunjene su nježnošću, koja je odsutna kod slika drugih žena. Marie mu je rodila kćerku Maju 1935. godine, ali to nije bilo dovoljno da ga zadrži. Ostavila ga je nakon što je izgubila njegovu ljubav od Dore Maar. Ostala mu je vjerna, iako je odbila njegovu bračnu ponudu poslije Olgine smrti, a 1977. godine se objesila.

Njena statua se nalazi na Pikasovom grobu, kao simbol njegove vječne ljubavi prema njoj.

Marie Therese

Dora Maar (1907–1997)

Sa svojih 29 godina Jugoslovenka Dora Maar (rođena kao Henrite Teodora Marković) bila je skoro upola mlađa od Pikasa. Lijepa i nadarena intelektualka, fotografkinja, slikarka i pjesnikinja, bila je Pikasova privatna muza.

Svjedok je stvaranja njegove čuvene Gernike, a i sama inspiracija i motivator – njene karakteristike raštrkane su kroz rad o tragediji rata i patnjama koje takav haos donosi nevinim civilima. Umjetnik je naslikao desetine njenih portreta, prikazujući je uvijek kao tužnu i uplakanu. Razlog tome smatralo se da je u njenoj nemogućnosti da ima djecu.

Iako perspektivna fotografkinja, Dora se odrekla svoje karijere na insistiranje Pikasa i posvetila slikanju. Često je bila ismijavana od strane Pikasa za svoje slike, tvrdeći da ga ona kopira. Ipak, činjenica je da je ona uticala na umjetnikov rad i da je nesebično dijelila ideje sa njim, ali kako je sama kazala, rezultat je uvijek bio samo Pikaso.

Kada ju je zamijenio 40 godina mlađom ljubavnicom, Dora je doživjela mentalni slom i završila na psihijatriji. Napuštena od svih, u dubokoj depresiji, ostala mu je vjerna do kraja života. Iako je posjedovala njegove predmete velikog bogatstva (slika Žena koja plače nađena u njenoj zaostavštini prodata je kasnije za 37 miliona franaka), umrla je siromašna i otuđena.

Françoise Gilot (1921)

U vrijeme okupacije 1943. godine upoznaje 21-godišnjakinju, slikarku Françoise Gilot. Iako se nikada nisu vjenčali, imali su dvoje djece – sin Klod i kćerka Paloma. Za vrijeme njihove veze, zakonita žena Olga ju je često uznemiravala i fizički napadala.

Pikasove slike iz tog vremena najčešće su fokusirane na porodični život, a na mnogim ju je prikazivao kao nezainteresovanu majku za djecu koja se igraju oko nje.

Nakon raskida, i uprkos njegovim naporima da je spriječi, uspjela je da objavi memoare Život s Pikasom i doživjela veliki uspjeh. Pikaso, osjećajući da ga je izdala, do kraja života je odbijao da vidi svoju djecu. Ona se preudala, postigla uspješnu slikarsku karijeru, objavljivala romane i radila kao učiteljica.

Jacqueline Roque (1926–1986)

Pikasov omiljeni model nakon toga bila je 27-godišnja Jacqueline Roque koja ga je doživljavala kao božanstvo.

Poslije Olgine smrti, oženio je Jacqueline, i nastavio sa preljubama.

Za 20 godina njihove veze, stvorio je preko 200 njenih portreta, i to je bio period eksplozije njegove kreativnosti.

Posesivna Jacqueline uspjela je da ga otuđi od sijveta, zabranila njegovoj djeci da ga posjete, njegovala ga kada je dobio probleme sa prostatom, i bila kraj njega kada je umro. Nakon njegove smrti, aprila 1973. godine, ona se okrenula alkoholu, i uslijed nemogućnosti da podnese svijet bez njega, upucala se 1986. godine.

Pored obožavanja žena i njegove nesposobnosti da živi bez njih, Pikaso je uspio samo da donese bijedu onima koji su ga voljeli. Teško je onda ne složiti se sa Dorom Maar koja je jednom prilikom izjavila:

„Kao umjetnik možda si izvanredan, ali moralno govoreći, ti si bezvrijedan.“

 

Izvor: kultivisise.rs
Foto: Screenshot

Podijeli:

O autoru

Ostavi komentar


3 × 7 =