Markus Wieser: O robotima, migrantima i poslu

0

Markus Wieser predsjednik je Radničke komore Donje Austrije. Popričali smo sa njim o izborima, o migrantima, radnim mjestima.

BUM: Izbori za Nacionalni parlament su završeni. Koje su moguće koalicije loše za Radničku komoru? WIESER: Radnička komora je uvijek tamo gdje su ljudi. Svaki euro koji naši članovi uplate kao doprinos vraća im se trostruko kroz naše usluge zastupanja i savjetovanja u oblasti radnog i socijalnog prava, zaštite potrošača ili u savjetovanju oko poreza. Mi sudimo o svakoj vladi na osnovu onoga što čini za zaposlene. To za nas, kao zastupništvo interesa, ima najveći prioritet. Moguće je da naš trud nekim neoliberalno nastrojenim političarima ne prija. To, međutim, nije ni čudo, kada se zna da je takvima stalo isključivo do maksimiziranja dobiti i smanjivanja plata na štetu zaposlenih. Ali to se nas sigurno ne dotiče. Naše i do sada efikasne usluge u oblasti savjetovanja za ljude kojima je ono potrebno, mi stalno poboljšavamo i dalje širimo. Svaka dosadašnja vlada koja se orijentisala prema rješenjima koje nude Radnička komora i socijalni partneri do sada je bila dobro savjetovana i uspješna.

BUM: Da li Austrija uvozi nezaposlenost iz inostranstva? WIESER: Broj radnih mjesta raste. Ali uprkos privrednom uzletu, raste i broj osoba koje traže posao, a to je posebno slučaj s onima preko 50 godina i sa osobama s hendikepom. Efekat potiskivanja s radnog tržišta jednako pogađa i Austrijance i strance koji ovdje žive.

BUM: Trenutno se mnogo diskutuje o robotima koji predstavljaju opasnost za radna mjesta. Da li bi naša djeca trebalo da se školuju za instalatere i njegovatelje kako bi u budućnosti imali manju konkurenciju na radnom tržištu? WIESER: Digitalizacija će donijeti promjene na radnom tržištu. Nastaće mnogo toga o čemu još ništa ne znamo. Mnogi zaposleni su zabrinuti i pitaju se hoće li njihova radna mjesta tada još postojati, ili će ih zamijeniti roboti. Ta nesigurnost proizvodi strah, a strah nije dobar savjetnik. Tamo gdje on vlada, razum se povlači. Ono što će biti odlučujuće je da zaista svi krenu na putovanje u budućnost, jer ne smijemo nikoga ostaviti. Najvažniji faktori su u tom smislu kvalifikacija i daljnje obrazovanje. Ovdje se od svih očekuje da daju svoj doprinos. Činjenica je, takođe, da će na osnovu rastuće dužine života ljudi, oblasti njege bolesnika i nepokretnih u budućnosti i na radnom tržištu igrati sve važniju ulogu.

BUM: Da li su migranti diskriminisani na radnom tržištu? Ako je tako, šta se protiv toga može preduzeti? WIESER: Principijelno imamo dobru koegzistenciju u preduzećima i kada je riječ o saradnji na radnom tržištu. Ukoliko dođe do konflikata, Zakonom je regulisano da se onima koji su diskriminisani iz određenih razloga (kao npr. etničke pripadnosti, religije ili pogleda na svijet) slijedi obeštećenje. Ono obuhvata kako pretrpljenu štetu kada je riječ o zaradi, tako i obeštećenje za preživljenu ličnu sputanost. Svi koji imaju pitanja u tom smislu mogu se naravno obratiti Radničkoj komori.

BUM: Da promijenimo malo perspektivu: Da li među migrantima postoji natprosječno mnogo onih koji ne žele da rade? WIESER: Zakonski propisi u vezi sa učestvovanjem na tržištu rada i uslugama koje se dobijaju na osnovu osiguranja za slučaj nezaposlenosti isti su za sve. Dobijanje pomoći za nezaposlene ili pomoći u slučaju nužde su, kao usluge na osnovu osiguranja za slučaj nezaposlenosti, povezane s određenim pravilima. Tako se u skladu sa Zakonom isplata pomoći za nezaposlene može uskratiti za četiri do osam sedmica, ukoliko na primjer neko odbije prihvatljiv posao. Ali jedno je sasvim jasno: pretežna većina nezaposlenih je motivisana i angažovana da što prije nađe novo radno mjesto. Ali za to je potrebno da radna mjesta postoje. Ako ljudi stalno iznova slušaju o tome kako treba što duže da rade do penzije, onda za njih mora postojati i mogućnost za to.

BUM: Kako izgleda budućnost Austrije kao socijalne države? WIESER: Posjećuju nas predstavnici vlada i privrede iz cijelog svijeta kako bi učili na osnovu našeg primjera. Možemo biti ponosni na naš socijalni i zdravstveni sistem i moramo paziti da ga i održimo. Naravno da je socijalna država izložena stalnoj dinamici kako bi se prilagodila izazovima budućnosti. Nama je prvenstveno stalo do daljnje izgradnje i poboljšanja u interesu ljudi. Tako je prije kratkog vremena, na primjer, uspjelo da se značajno skrati vrijeme čekanja na CT- i MRT-snimanje.

BUM: Nezaposlenost se posljednjih mjeseci nešto smanjila, ali je kod osoba starijih od 50 godina porasla za 4,2 posto. Koje su mjere neophodne kako bi se i ti ljudi integrisali na tržište rada? WIESER: Stanje na tržištu rada nije izričito loše samo za njih, već i za osobe s hendikepom i one sa niskim kvalifikacijama. Donja Austrija je u ovoj oblasti iznad prosjeka. Svaka treća nezaposlena osoba je starija od 50 godina. Akcija Christiana Kerna i ministra za socijalna pitanja Aloisa Stögera za zapošljavanje 20.000 takvih ljudi je vrlo značajna mjera. Socijalno- integrativna preduzeća i opštine igraju generalno značajnu ulogu prilikom uključivanja na tržište rada. Ali ni ostala preduzeća ne smiju izbjegavati odgovornost i tražimo od njih da daju svoj doprinos. Upravo stariji zaposleni na osnovu svog iskustva raspolažu znanjem i vještinama koje ne stoje ni u jednom udžbeniku.

BUM: Anketa RK Donje Austrije je pokazala da 74% zaposlenih čak i u slobodno vrijeme provjerava poslovne mailove? Da li je ravnoteža između posla i slobodnog vremena u opasnosti? Treba li nam čišćenje od digitalnog uticaja? WIESER: Ljudi koji moraju stalno biti dostupni za šefove trpe psihičko opterećenje koje ih čini bolesnima. Ako je 60 posto njih čak i na odmoru i bolovanju stalno dostupno za pretpostavljenog, potpuno je jasno koliko je to nezdravo. Zato su potrebni jasni propisi u vezi s tom važnom oblasti kada je riječ o plaćanju (dežurstvo za pozive).

 

INTERVIEW: DINO ŠOŠE
FOTO: AK NÖ

Podijeli:

O autoru

Ostavi komentar


4 − = 0