Lajk na odrubljenu glavu

0

Sjedimo neku veče u Talismanu, pijemo pivu, grickamo clever štapiće i skačemo sa šuplje na šuplju. U neka doba prekoputa se uparkira kombi, dvojica iz gepeka izvadiše limeni sanduk i zaputiše se prema vratima susjedne zgrade. Šuplja utihnu, pogledašmo se, neko šerlokovski zaključi: „Garant je umro onaj stari što je dolazio po cigare“. Ne prođe ni deset minuta, ona dvojica izađoše iz zgrade. Po blagom grču na licima im se moglo vidjeti da sanduk više nije prazan.

Neko vrijeme smo nagađali koga odnesoše, a onda smo drmnuli po jednu rakiju. Takav je običaj, znali ga, ne znali ga, red je da ga ispratimo, kad nam se već kraj njegovog života nametnuo u kasni sat.

Komšija nas je tu veče nakratko podsjetio na činjenicu da je smrt sastavni dio života i da je na svima nama utisnut nevidljivi rok trajanja. I mi smo, svjesni blizine kojom je prošla pored nas tu veče, i njemu i njoj odali poštovanje.

Par dana kasnije, u dalekoj Siriji je umro James Foley. On nije otišao u vlastitom krevetu, niti su po njega došla gospoda sa limenim kovčegom. On je brutalno pogubljen. Javno. Da javnije ne može biti.

Momenat kada mu umobolni dželat odrubljuje glavu, grupa kriminalaca sakrivenih iza vjere (sa kojom nemaju nikakve veze, jer da imalo vjeruju u boga u kojeg se kunu, ne bi radili to što rade) objavila je na internetu, u želji da mrskom američkom neprijatelju pokaže kako sa njima nema zajebancije. Da budem iskren, daleko sam od poštovaoca „igre svjetskog policajca“, koju igra američka administracija, ali sam beskonačno daleko od vjerskih fanatika koji kolju, siluju, pljačkaju i sanjaju o državi u kojoj će njihova bolesna biti jedina i zadnja.

James Foley je bio novinar koji je pet posljednjih godina života proveo u Siriji dokumentujući patnju tamošnjeg stanovništva. Njegovo svirepo ubistvo se ne može oprati nikakvim svetim vodicama, ni knjigama. Mnogi korisnici YouTube-a i društvenih mreža su, ne htijući, postali globalni svjedoci ovog zlodjela. Oni koju su na Facebooku podijelili (a bilo je i lajkača) ovaj video, taj su nepromišljni čin pokušali opravdati saosjećanjem sa žrtvom.

Istini za volju, strašne stvari kod običnih ljudi izazivaju znatiželju.

Ipak, svako širenje ovakvih i sličnih sadržaja, svako objavljivanje fotografija mrtve djece, odrubljenih glava, raskomadanih tijela je izraz nepoštovanja prema žrtvi i direktno učestvovanje u širenju propagande onih čiji je jedini cilj zastrašivanje planete najtežim zlodjelima.

Ljudsko dostojanstvo je pravo na poštovanje. Radilo se o prvom ili poslje­dnjem momentu života.

Nevinim žrtvama treba odati poštovanje tako što video zapise ili fotografije trenutka njihove patnje i smrti nećemo pogledati. Upravo to je ono što njihove ubice ne žele. Jamesa Foleya civilizovani svijet (tačnije, pošteni dio civilizovanog svijeta) treba pamtiti kao hrabrog čovjeka, profesionalca, a ne kao narandžasti plijen kukavički maskiranih ubica.

DINO ŠOŠE

Podijeli:

O autoru

Ostavi komentar


2 + = 10