Kvadratura šahovnice

0

Naročita pažnja koju je godišnja komemoracija u Bleiburgu ovoga puta dobila u hrvatskim, austrijskim i njemačkim medijima navela nas je da se zaputimo u korušku nedođiju, na Loibacher Feld. Na sve spremni, reporteri BUM-a krenuli su na putovanje u srce austrijskog juga i balkanske tame.

Bijelo, crveno i crno

Putevi istorije i nacionalnih mitova su nepredvidivi. Kosovska bitka, jedna od stotinu takvih iz srednjeg vijeka, postala je simboličko jezgro srpskog nacionalizma. Sličan status za hrvatski nacionalizam ima zrinsko-frankopanska urota. U novijoj hrvatskoj istoriji godišnji skup u Bleiburgu sve više postaje kontroverzni nacionalni mit.

Zvanično se radi o crkveno-komemorativnoj manifestaciji koju organizuje u Austriji registrovana udruga Počasni bleiburški vod (Bleiburger Ehrenzug). Na skupu se odaje pošta ubijenim vojnicima fašističke Nezavisne države Hrvatske, koje su britanske snage izručile jugoslovenskim partizanima u maju 1945. Među ubijenima je bilo i hrvatskih civila, kao i slovenačkih domobranaca, ali i srpskih i crnogorskih vojnika iz četničkog pokreta.

Bleiburg je, međutim, s vremenom postao simboličko mjesto hrvatskog nacionalizma, prije svega nakon raspada SFRJ, jer je njegova uporišna tačka antikomunizam. Do početka devedesetih manifestacija je bila vezana isključivo za hrvatsku dijasporu. Bleiburg po završetku rata 1995. poprima status nacionalne manifestacije, skup uživa pokroviteljstvo državnih vlasti i direktno se prenosi na državnoj televiziji. Prvi hrvatski demokratski premijer Ivica Račan 2002. posjetio je prvo Jasenovac, a potom i Bleiburg. Kada je 2015. obilježavano 70 godina od masakra, skup je bio najmasovniji, izvještaji su govorili o pedeset hiljada posjetilaca. Pokrovitelj skupa bila je nedugo prije toga izabrana predsjednica Kolinda Grabar Kitarović.

U Bleiburg danas dolaze Hrvati iz Hrvatske i iz dijaspore, prije svega iz Austrije, Njemačke i Švajcarske. Oni taj skup doživljavaju kao nacionalni praznik, kao mjesto gdje se potvrđuje i slavi hrvatski nacionalizam, prije svega u perspektivi Domovinskog rata iz devedesetih. Stoga logično šatori, muzika i alkohol, gotovo pa kao u Guči. Bleiburg je istovremeno postao sastajalište ekstremno desnih i neonacističkih organizacija iz različitih krajeva Evrope. Godinama unazad tu dominiraju simboli NDH i ustaškog pokreta, prije svega šahovnica NDH, sa bijelim kvadratom u gornjem uglu, za razliku od crvenog u zvaničnoj šahovnici Republike Hrvatske. Kritičari manifestacije sve to nazivali „ustaškim dernekom“, a ne odavanjem pošte nevinim žrtvama komunizma.

Austrija protiv Bleiburga

Kao i prethodnih godina, o manifestaciji se i ovoga puta govorilo nedjeljama unaprijed. Pored već dobro poznatih balkanskih prepucavanja o pravim patriotima i izdajnicima nacije, skup u Bleiburgu ove godine postao je prvo austrijska, a onda i evropska politička tema. Na konferenciji za štampu održanoj 23. aprila predsjednik Dokumentacionog arhiva austrijskog pokreta otpora (DÖW) Rudolf Edlinger nazvao je manifestaciju „najvećim skupom fašista u Evropi“. Austrijski zastupnici u Evropskom parlamentu Otmar Karas (ÖVP), Josef Weidenholzer (SPÖ) i Angelika Mlinar (NEOS) takođe su javno govorili protiv skupa. Prvi čovjek savezne pokrajine Koruške Peter Kaiser (SPÖ), kritikovao je skup u Bleiburgu. Na platformi mein.aufstehn.at pokrenuta je peticija za zabranu skupa.

Uslijed pritiska javnosti, austrijska Katolička crkva postavila je hrvatskoj crkvi stroga pravila za održavanje skupa. Uslovi su bili da ne smije biti političkih govora, da se ne smiju isticati simboli NDH i ustaškog pokreta i da nema prodaje alkohola. Ukoliko ta pravila ne budu poštovani, zaprijećeno je zabranom skupa sljedeće godine.

Ali krenimo od početka. Veče pred komemoraciju stižemo iz Beča u Klagenfurt/Celovec. Uz koruške knedle sa sirom, čitamo Kärntner Heimatbuch poznatog lokalnog pisca Janka Messnera. Produbljujemo pogled u istoriju i politički kontekst Koruške. To donekle objašnjava kako je uopšte bilo moguće da takva jedna manifestacija uhvati korijenje baš u Koruškoj.

Sutradan ujutro, 12. maja, polazimo za Bleiburg, spremni da na sopstvenoj koži iskusimo duplu dozu zavičajne egzaltacije – koruške i balkanske. Prvo odredište nam je Unterloibach. Kasnimo. Komemoracija je počela u jedanaest sati, molitvom kod spomen ploče na lokalnom groblju. Od kolega novinara koji su na groblje stigli ranije saznajemo da je oko deset sati improvizovani govor održao čovjek koji se predstavio kao član hrvatske desnice. Zatražio je da se iz hrvatskog Ustava izbaci antifašizam i za to dobio aplauz. Neposredno prije toga, dok je predstavnik austrijske crkve čitao gorepomenute uslove za održavanje skupa, na nekoliko metara od njega stajali su ljudi sa simbolima Wermachta.

Policija trenira antifašizam

Od groblja procesija kreće prema Bleiburškom polju gdje u podne, ispred oltara sagrađenog na poljani, treba da počne službeni dio skupa. U prvom redu je nekoliko ministara hrvatske Vlade i vodeći političari desničarskih stranaka. Svetu misu predvodi zadarski nadbiskup Želimir Puljić, koji  je dočekan aplauzom. U svom govoru on izjednačava sve žrtve Drugog svjetskog rata, što je tipično za istorijski revizionizam.

Slijedi pozdravni govor predsjednika hrvatskog Sabora Gordana Jandrokovića. Za razliku od biskupa, Jandroković je glasno izviždan. Posjetiocima skupa zvanična politika hrvatske Vlade očigledno nije dovoljno „patriotska“. Podsjetimo da je početkom godine usvojena zabrana javnog isticanja ustaškog slogana „Za dom spremni“, osim u kontekstu hrvatskih vojnih jedinica HOS iz Domovinskog rata. Nekoliko visokih predstavnika crkve tada se založilo za upotrebu tog slogana kao zvaničnog pozdrava hrvatske vojske.

za-dom-spremni

Površan pogled navodi na zaključak da je ove godine skup u Bleiburgu bitno drugačiji. Među kolegama koji su ranije izvještavali o manifestaciji generalni je utisak da je sada upadljivo manje ustaških i fašističkih simbola i da je cijeli skup „civilizovaniji“ nego prethodnih godina. To potvrđuje i predstavnik austrijske policije. Prema procjeni organa reda na skupu se ovog puta okupilo oko deset hiljada ljudi, što je mnogo manje nego proteklih godina. Prošle godine je bilo dvanaest prijava zbog kršenja austrijskog Zakona o zabrani fašističkih simbola, koji su kasnije doveli do dva sudska procesa. Ove godine je sedmoro ljudi privedeno i napisano je devet prekršajnih prijava. Zvanični stav policije je da su prošlogodišnje prijave dovele do toga da sada bude manje fašističkih simbola.

Međutim, dobri poznavaoci prilika upozoravaju da nije sve tako jednostavno: „Ako se pažljivije pogleda, na skupu se može primijetiti više oblika relativizacije istorije i slavljenja ustaškog pokreta. Za to je i ovoga puta bilo više primjera. Organizatori vrlo dobro znaju da je to tako. To je godinama unazad čak bilo dobrodošlo. Ove godine oni su preduzeli ponešto da to spriječe, ali to je samo zamazivanje očiju“, kaže za BUM Danijel Majić, novinar Frankfurter Rundschau.

Protiv fašizma

Prava novina u odnosu na prethodne godine odvija se nekih četiri kilometra sjeverno, u centru Bleiburga. Tu je po prvi put organizovan kontramiting dvadesetak građanskih, antifašističkih i ljevičarskih organizacija iz Austrije, Hrvatske, Slovenije i Italije. Oko nas su transparenti na četiri jezika, poput „Za prepoved shoda ustašev in nacistov v Pliberku“ ili „Ustaše i četnici: Sieger waren die Nazis nie!“

Naš prvi sagovornik je Željko Cigler, član slovenačke partije Levica. On ističe da je neophodno da se zna ne samo ko je pobijedio u Drugom svjetskom ratu, nego i to ko je bio na strani nacionalsocijalizma i fašizma, a ko na strani antifašizma. Poklon žrtvama je normalna civilizacijska stvar, ali svakom pozitivnom odnosu prema NDH i slavljenju ustaške vojske, kao i slovenačkih domobranaca, treba odlučno reći ne, smatra Cigler.

Jedan od govornika na skupu je Franjo Habulin, predsjednik Saveza antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske. On je istakao je da je bitno da se pokaže i drugo lice Hrvatske, da posjetioci skupa u Bleiburgu ne predstavljaju interese Hrvatske. Habulin je govorio o opasnom trendu oživljavanja neofašističkih ideja u jugoistočnoj Evropi i zaključio: „Nama ne trebaju nikakve maske, nikakve vjerske manifestacije da bismo sakrili ono što stvarno jesmo, mi se toga ne stidimo, niti to skrivamo. Mi smo antifašisti. Mi smo demokrati.“

Aleksandar Dolić, član hrvatske Radničke fronte i jedan od učesnika kontramitinga, za BUM je izjavio sljedeće: „Fašizam je gotovo legitimiran i institucionaliziran na najvišim državnim nivoima u Hrvatskoj. Predstavnici Sabora ili Vlade više ne idu na antifašističke komemoracije u Jasenovcu, ali se redovito pojavljuju u Bleiburgu. To je dovoljno jasna poruka. To je nacionalizam na n-tu potenciju. Po njihovoj logici, ako nisi Hrvat i katolik, onda nemaš tu kaj tražiti.“

Potpuna deluzija

Dok se učesnici kontramitinga polako razilaze, dopisnik BUM-a traži mjesto gdje će, prije povratka u Klagenfurt, popiti jedno pivo. Vrijeme se kvari, nad Bleiburgom se navlače oblaci, miriše na kišu. U centru koruškog gradića, kod čuvene pivnice Breznik, stižemo na još jednu manifestaciju. Riječ je o skupu ljubitelja Vespa motocikala.

Uz domaće pivo, započinjemo razgovor sa društvom za susjednim stolom. Po govoru je jasno da su iz Hrvatske, došli su na Vespa-Treffen. Nenametljivo pokušavamo da izmamimo njihovo mišljenje o komemoraciji. Marko kaže sljedeće: „Komplicirano je to. Bleiburg, tamo najčešće idu desničari. To po meni nije reprezentativno za Hrvatsku danas. Rekao bih da većina građana Hrvatske osuđuje ustašku ikonografiju. Problem je naravno što ustaška ikonografija manjine stvara loš image za cijelu Hrvatsku. Ti ljudi pate od potpune deluzije. To je vjerovanje u nešto nauštrb objektivnih činjenica.“

Napolju je već pljusak. Sjajan izgovor za sljedeću turu. Vraćamo se na pitanje koje nas cijeli dan prati: Treba li skup u Bleiburgu zabraniti? Koje bi bilo demokratsko rješenje? Ovogodišnji pokušaj zabrane fašističkih simbola svakako nije manifestaciju oslobodio od politizacije, revizije istorije i koketiranja sa fašističkim naslijeđem.

Ako rješenja ima, ono se očigledno mora tražiti unutar zajedničkog evropskog okvira. Tako bi se izbjegao paradoks da su u Hrvatskoj zabranjeni ustaški simboli, ali u Austriji nisu. Pravo rješenje bilo bi nesumnjivo zabrana svih nacističkih i fašističkih simbola i slogana na nivou čitave Evrope. Takvu inicijativu pokrenuo je protekle godine zastupnik Istarskog demokratskog sabora u Evropskom parlamentu Ivan Jakovčić, a na kontramitingu je to naglasila i slovenačka parlamentarka Violeta Tomić.

Jedna stvar je poslije izleta u srce balkanske tame na sunčanom jugu Koruške jasna. Političkim i javnim angažmanom treba dovesti barem do toga da se manifestacija oslobodi svih antidemokratskih i fašistoidnih elemenata kojima je obilovala. To treba da bude cilj demokratske javnosti u Hrvatskoj, Sloveniji i Austriji do narednog proljeća u Bleiburgu.

 

Piše: Goran Lazičić
Foto: no-ustasa.at

 

Podijeli:

O autoru

Ostavi komentar


3 × = 18