Kriza stida

0

Samo par stotina metara od mog biroa nalazi se bečka Berggasse. I baš kao što joj ime i govori (Berg znači brdo), ona na svom putu od Dunava prema mjestu na kojem je nekada bila stara bečka bolnica AKH, mutira u uzbrdicu. E baš tu negdje, u podnožju tog asfaltiranog brdašca, ordinaciju je u svoj vakat imao prečuveni Sigmund Freud, jedan od najvećih poznavalaca ljudskog uma.

Elem, moj nekadašnji komšija nekome je asocijacija na podsvjesno, nekom drugom na potiskivanje, onom malo narcisoidno ambicioznom na superego, nekom zatajno sramežljivom opet na onaj čuveni Edipov kompleks. Ipak meni, u momentu kad se iz obližnje Bille vraćam u office sa sendvičem u rukama i prolazim pored njegovog muzeja, na pamet uvijek padne jedna mala ali za naše živote, a naročito za naš vakat itekako značajna rečenica sina židovskog trgovca vunom: „Prvi znak gluposti je kompletno odsustvo stida.“

Iz ove velike misli mog komšije možemo zaključiti da živimo u vremenima sveprisutnog odsustva stida. Dakle, vremenima vladavine gluposti. I glupih. Jer upravo je kriza stida jedan od glavnih proizvođača desno-desnih populista, prominentnih primitivaca i kojekakvih influensera asocijalnih mreža.

Ne, više nije stid reći da su ljudi koji bježe od rata gomila kriminalaca i siledžija. Nije sramota izustiti da je plastikom futrovana spodoba kriminalne prošlosti – diva. Da je emisija u kojoj se neprekidno smjenjuju pljuvanje, psovanje, vrijeđanje i koja promiče „vrijednosti“ poput polupismenosti, kriminala, primitivizma, homofobije ili rasizma – najuspješniji televizijski format u regionu. Da je gomila sendvičara, bezočnih lažova, sitnih duša u tijelima botova lajkača, bezglavih glavurdi koje ponizno vire iz analnog otvora očigledno psihički poremećenog poludiktatora – pošteno lice države. Da su gigaego spodobe, koje na vlast dolaze uz pomoć bivših nacista i diplomiranih inlendera, pazi sad – mladi, uspješni lideri.

Ne, stid nećete pronaći ni na putu, kojim bradati zagovarači praistorijskih ideologija idu u obračun sa svima kojima bračna zajednica muškarca i žene, a nerijetko i ona u kojoj se on svakodnevno fizički obračunava sa njom, nije svetinja.

Nema ga ni u Bijeloj kući, odavno je pobjegao i iz Kremlja, uzalud ćete ga tražiti čak i među onima koji uporno podvlače da nisu za raspad mirovnog projekta EU, dok joj podapinju, sanjajući nebeske nacije i ratove.

Evo i detalja.

U vrijeme buktajuće Brexit kampanje, u javnost je plasirana informacija da Velika Britanija sedmično plaća 350 miliona funti (!) Evropskoj uniji i da će taj novac, u slučaju napuštanja Unije, biti investiran u zdravstvo. Par godina i triježnjenja kasnije znamo – Boris Johnson i Michael Gove su bezočno lagali vlastiti narod. Ipak, njihovo laganje nije rezultiralo ni najmanjim izvinjenjem. Poruka za naredne generacije? Bezočna laž ti pomaže u karijeri.

Donald Trump je u jeku predizborne kampanje izjavio kako čak može i ubiti nekoga u New Yorku, a da za to ne odgovara. Posljedice? Danas je isti umno poremećeni perverznjak u tijelu rasiste – predsjednik najmoćnije države na svijetu. Poruka sličnima? U životu se isplati biti umno poremećeni perverznjak u tijelu rasiste.

Idemo dalje. Za vrijeme predsjedničkih izbora u Austriji za današnjeg predsjednika su plavi desničari (veliki prijatelji Milorada Dodika) tvrdili da je teško bolestan i da su mu roditelji bili nacisti. Ni jedno, ni drugo nije istina. Tadašnja nada ultradesničara, Norbert Hofer, tvrdio je da je u Jerusalemu, blizu njega, ubijena teroristkinja, naoružana bombama i automatskom puškom. Kasnije su novinari ORF-a provalili da je Hofer kompletnu priču – jednostavno izmislio! Poruka za mlade naraštaje? Laž te može učiniti ministrom.

Laž na dnevnom nivou, uz permanentno odsustvo stida, trenutna je formula političkog uspjeha, od njihovog Trumpa do našeg Vučića. I dok veliki bestidno lupaju laži, gluposti, šireći mržnju i paleći sitne na još sitnije, mali ne propuštaju priliku da na (a)socijalnim mrežama svima oko sebe pokažu kako su im roditelji prespavali odgoj i vrane popile mozak.

Tek se pametan stidi. Onog čime se budala ponosi.

Dino Šoše
Izdavač

Podijeli:

O autoru

Ostavi komentar


5 × 6 =