Korona, laži i YouTube

0

Kako to obično biva među ljudima, sa pojavom novog virusa na površinu su izbili oni stari, koji nas prate otkad je svijeta i vijeka. Bespućima (a)socijalnih mreža zavladali su teoretičari zavjera, hobi virusolozi, kako bi nam, po ko zna koji put, pokazali da mi, ušuškani u neznanju, zabludi, sljepilu i naivnosti, jednostavno nemamo pojma. Gdje vladaju zavjere, nauka postaje tabu, a postavljanje dodatnih pitanja­ vrijeđanje.

Tajna uspjeha planetarnih mreža poput Instagrama i Facebooka leži u činjenici da one svakom pojedincu daju privid važnosti. Štovaoci teorija zavjere imaju sličan fetiš. Misleći kako je masa zaluđena fake vijestima koje plasiraju „kupljeni mainstream mediji“, lažima „moćnika iz sjene“, mi ustvari sami sebe guramo u grupu preosviještenih mudraca i samim tim sami ubrizgavamo onaj pomenuti privid važnosti.

Među par stotina hiljada, uvijek se nađe baš taj jedan naučnik, koji zbog svojih „alternativnih“ stavova u pravilu brzo mutira u youtube zvijezdu. U par sekundi, širom planete, njegove uratke na svoje profile gurnu silne samozvane sveznalice i onda cunami gluposti i mentalnoga jada krene da se kotrlja bespućima internetskih daljina.

Slično momentima u kojima se krene pretjerivati po nacionalnoj ili vjerskoj osnovi – na sve se ima odgovor. Ako se komentarom pod video javi kakav skeptik drugačijeg mišljenja, svjetlosnom ga se brzinom etiketira kao naivnog, nerazmišljajućeg jadnička.

Istini za volju, teorije zavjere su često ona lakša, slatka rješenja kojima težimo. One daju smisao nečemu što se može činiti besmislenim. Čine nas superjunacima u borbi protiv „tamne strane“.

Izmišljanjem zavjera oslobađamo sebe odgovornosti. Ako je kreator problema neko na koga ne možemo imati uticaj, neka mračna organizacija, neka golema korporacija, neki strašni moćnik, mi mali, obični, ne možemo ništa učiniti. Kreiranjem udobne nestvarnosti, ograđujemo se od neudobne stvarnosti. A stvarnost zaista prečesto zna biti neudobna. Baš kao i danonoćno sjedenje u izolaciji.

Kad sve sabereš, ispada da je ljubitelji­ma teorija zavjera često lijeno paliti mozak. A mozak, ipak, služi da ga se koristi.

Evo primjera. YouTube nije pouzdan izvor informacija. On nam, u najboljem slučaju, može biti polazna tačka, ali nipošto tačka na rečenici. Jer, prosto logično, svako, ama baš svako, na YouTube može objaviti šta hoće. Izjaviti, tvrditi, otkriti. Tako da YouTube klip može tek poslužiti kao prvi upitnik na prvoj rečenici. Moramo ići dalje. Ko je „naučnik“ koji tvrdi to i to? Šta još tvrdi? Šta kažu drugi o njemu? Da li postoji stranica koja se bavi njegovim izjavama? Šta piše tamo? Na osnovu kojih saznanj­a „naučnik“ tvrdi to što tvrdi? Na koja istraživanja, studije, podatke se poziva? Ima li istomišljenika među uglednim naučnicima?

Ukoliko krenete ovim putem a mislite da 5G mreže proizvode viruse, Gates vakcine i da će nas uskoro čipovati, brzo ćete se razočarati.

Dino Šoše
Izdavač

Podijeli:

O autoru

Ostavi komentar


6 − 5 =