Kako se zdravo hraniti u Beču?

2

Gdje kupovati zdravu, kvalitetnu hranu? Šta je AMA, a šta BIO? Kako naručiti povrće i voće od seljaka i ko dostavlja bio hranu kući? Na sva ta pitanja, a i neka druga odgovore možete pronaći u specijalnoj temi broja zadnjeg BUM-a.

Meso nikada nije bilo jeftinije. Za kilogram svinjskog mesa austrijski seljak dobije tek jedan euro, a kupac u prodavnici kilo svinjskih šnicli na ponudi može kupiti za čak 2,99 eura. Upravo ovakve niske cijene i mala zarada od mesa, proizvođače tjeraju na masovno držanje miliona svinja, krava i pilića u neadekvatnim uslovima. Potrošač, koji meso nabavlja po izuzetno niskim cijenama, postaje saučesnik mesne industrije koja pati životinje, a ljudima servira „nešto“, nakljukano antibioticima i napumpano vodom.

Samo nek je jeftino
Jedan od razloga za ovakvo ponašanje proizvođača, trgovaca i potrošača leži u činjenici da građani Austrije ne mare za kvalitetom, kada je meso u pitanju, kao što to čine kada su u pitanju kafa ili vino. Iako mesožder u Austriji niz jednjak godišnje gurne 66,5 kilograma svinjetine, govedine ili peradi. Kod svake druge kupovine, pokazuje aktuelno istraživanje AMA-e (Agrarmarkt Austria), kupci gledaju isključivo na cijenu. Tome u prilog ide i činjenica da je od ukupnog mesa koje stiže na tanjire širom Austrije, samo 2,6% onog mesa koje ima BIO certifikat. Prodaja mesa koje ima AMA štembilj (životinja je rođena i zaklana u Austriji) je nešto veće – 13 posto od ukupne prodaje mesa u Austriji.

Dvije koke iz Hofera
Da se radi o sasvim realnim procentima, uvjerili smo se i sami dok smo u Hoferu „inspicirali“ frižider u kojem stoji meso. Kilogram piletine na kojem stoji AMA deklaracija i dodatak „proizvedeno bez genetske modifikacije“ košta 3,99 eura (cijelo pile oko 5,5 eura). Odmah pored njega stoji cijelo pile, umotano u najlon na kojem je deklaracija „BIO“, cijena – 7,99 eura po kilogramu (cijelo pile oko 14 eura). Sad, u čemu je razlika između piletine na kojoj stoji „bez genetske modifikacije“ i one „bio“ i zašto je „bio“ duplo skuplja? Na postavljeno pitanje prodavačica odgovara: „Ova jeftinija, to vam je normalna piletina“.

Konkretniji odgovor smo dobili sutradan, od AMA-e: „AMA-Gütesiegel i AMA-Biosiegel su oznake kvaliteta za namirnice koje se proizvode po kriterijumima koji su viši od onih propisanih zakonom. AMA-Biosiegel dodatno garantuje porijeklo iz biološke proizvodnje. Za obje oznake važi: crveno-bijelo-crveno i oznaka porijekla „AUSTRIA“ garantuju da su životinje rođene, živjele i zaklane u Austriji.

Tokom poljoprivredne proizvodnje, kao i prilikom klanja, tranžiranja i pakovanja poštuju se strogi kriterijumi higijene i kvaliteta. Oba aspekta – dakle porijeklo i kvalitet – kontrolišu nezavisne službe“. Iza AMA-e dodaju da na višu cijenu biološki proizvedene piletine utiču mnogi faktori: „Glavni faktori su gajenje, ishrana, trajanje tovljenja, te ponuda na tržištu. Za živinu je obavezno dovoljno kretanja na otvorenom prostoru. Na istoj površini se drži manje životinja nego u klasičnim živinarnicima. Što se ishrane tiče, živina se smije hraniti isključivo biološkom hranom, uglavnom žitom. Dalje, tovljenje traje prosječno jedanaest sedmica, dok se konvencionalna živina tovi oko četiri sedmice. Na kraju, iako raste, ponuda bio-živine je i dalje neuporedivo manja od konvencionalne, i to također utiče na višu cijenu proizvoda…“. No, da li je porijeklo životinje uopšte bitno? Da li je meso iz Njemačke istog kvaliteta kao ono iz Austrije? Jasan odgovor na ova pitanja daje sljedeći podatak – dok se u austrijskim štalama u prosjeku nalazi oko 600 životinja, u Njemačkoj je situacija potpuno drugačija – komšije u štalama u prosjeku drže čak 3.000 životinja. Kada je cijena mesa u pitanju, dodatan pritisak na austrijske proizvođače vrše i male satnice u drugim evropskim zemljama – u većini zemalja koje okružuju Austriju u štalama i klaonicama radi jeftina radna snaga iz Moldavije, Ukrajine ili Bjelorusije. Upravo iz tih razloga je uvozno meso jeftinije od austrijskog i ono diktira cijene na tržištu.

U subotnjem obilasku
Kako bismo sami sebi (a kasnije i vama) odgovorili na pitanje koliko je skuplja zdrava, biološki proizvedena hrana, u odnosu na onu „normalnu“, obogaćenu kojekavnim hemikalijama, jedno subotnje prijepodne smo proveli razgledajući cijene. Prvo smo otišli na pijacu Kutschkermarkt, a onda produžili do Denn‘s Biomarkta, Bille i Hofera.

Paprene cijene mesa
Na bečkim pijacama ćete pronaći raznovrsne proizvode, od onih nešto skupljih, koje prodavači (u pravilu proizvođači) reklamiraju natpisima „bio“, do onih povoljnijih, koje nude preprodavači i na kojima nema dodatnih oznaka. Prošetali smo štandovima i usporedili cijene. Primjera radi: mrkva na kojoj stoji „bio“ košta između 1,80 i 2,50 eura, dok „obična“ u prosjeku košta 1,50. Najjeftiniji krompir na pijaci je „bio“ – 1,20 (obični košta 1,50), iako ima i skupljih (2,40). Salata košta 1,40 (i jedna i druga), Domaće jabuke od 2,20 do 3,40 (bio), dok „masovne“ koštaju oko 2,00. Grožđe smo našli za 2,90 (bio i „hemija“), dok je „bio“ luk samo 10 centi skuplji od običnog (1,90). Naš zaključak: ako odvojite malo vremena i usporedite cijene, na pijacama možete „dobro proći“, kupujući zdravo, regionalno voće i povrće iz biološke proizvodnje. U Denn‘s Biomarktu – iznenađenje. Ruku na srce, očekivali smo da su voće i povrće mnogo skuplji – kilogram mrkve košta 1,59, krompira 1,49, luka 1,49, jabuka 2,99, samo se za kilo paradajza mora odvojiti nešto više novca – 5,55. Prodavačica koja nam pomaže, baš kao i momak koji prodaje hljeb – naši. „Da, voće i povrće i nije tako skupo, ali je zato meso baš preskupo“, objašnjava nam simpatična djevojka sa kojom dijelimo porijeko. I zaista, pogled na frižider sa mesom širi zjenice. Kilo pilećih fileta skoro 30 eura, 300g faširanog mesa 4,60.

„Hemija“ na ponudi
U Billi nas dočekaše povoljnije cijene „bio“ mesa – kilogram pilećih fileta 12,99, kilo faširane govedine 9,99. Ipak, razlika u cijenama voća i povrća je više nego primjetna. Dok kilo „bio“ krompira košta 1,73 eura,  kilogram onog „na ponudi“ košta samo 0,20. Slično je i sa lukom – ponuda 0,26 eura, bio – 1,99.

Hofer – oaza „bio“ jaja i mesa
Naše malo „usporedno“ putovanje­ završavamo u Hoferu. Tamo „zdrava“ mrkva košta 1,38, krompir 133, jabuke 2,49 („običnih“ ima i za 0,58), luk 2,12. Deset „bio“ jaja košta 3,29 (u Denn‘su i Billi 4,19), kilogram faširanog mesa 9,58, cijela kokoš 7,99 (kg), pileći fileti 23,99.

Gdje je najjeftinija zdrava hrana?
Zaključak: ako želite da jedete zdravo, a da ste pri tom sigurni i da ste „prošli dobro“, preporučujemo vam slijedeće – kupujte u Hoferu (ovo je zaključak koji smo donijeli nakon jedne posjete pomenutih prodavnica, možda se u međuvremenu situacija promijenila). Ipak, ni pijaca nije „za baciti“ (jeftiniji luk i jabuke), naročito ako ste željni šetnje, komunikacije i friškoga zraka.

 

Kad seljak dostavlja
Ukoliko ste prezaposleni i većinu svojih obaveza ispunjavate pokretima plastičnog miša, i za vas imamo riješenje. Naime, postoje internet portali preko kojih možete naručiti zdravu hranu na kućnu adresu (ili skoknuti po nju).

Biohof ADAMAH je jedan od prvih proizvođača „paketa“ (Bio Kistl) bio namirnica (od 1997.) Ima ih u raznim varijantama: za vegetarijance i one koji vole i meso i sir. Po cijeni od 15 do 24 eura mogu se naručiti regionalni i sezonski proizvodi. Kvalitet je uvijek odličan, a kupci mogu navesti i dvije namirnice koje ne žele imati u izboru. Adresa za narudžbe: www.adamah.at.

Gärtnerhof Ochsenherz: Ovdje možete kupiti i stare, skoro zaboravljene vrste povrća. Posebna ponuda je „zajednička poljoprivredna proizvodnja“: kupci uplaćuju u godišnji budžet i onda u sezoni (od maja do novembra) dobijaju plodove. Količina je u skladu sa uspješnošću žetve. Još jedna interesantna sitnica: na njihovoj stranici ćete pronaći i kalendar sa mjesecima u godini i povrćem koje se u tom periodu jede. Web: www.ochsenherz.at

Biohof Mitter nudi tzv. privatne i business-kiste sa životnim namirnicama. Regionalno i sezonalno voće, povrće, začini, hljeb, salama, jaja i ulja mogu se kupiti u Biomitter Shop-u  i koštaju između 16,50 i 25 eura. Pored toga, online možete kupiti i bio pivo, vino, hranu za djecu, začine, soseve, marmelade, domaći med i još mnogo toga. Web: www.biomitter.at

Biohof Mogg prodaje “Österreichkiste” u kojoj su isključivo domaće bio-namirnice. Kiste se isporučuju sedmično u tri veličine, i nešto su jeftiniji od do sada opisanih (od 12 do 22 eura).
Web: www.biohof-mogg.at

Kod Bio Wichtl-a kupac sadržaj kiste u Onlineshop-u određuje samostalno. Zbog toga nema fiksnih cijena, ali se za dostavu plaća 8 eura. Ko ne želi da plati, može napraviti grupnu narudžbu sa prijateljima ili kistu preuzeti lično u Liechtensteinerstraße u devetom becirku. Cijene: 1,80 eura za kilogram krompira, 10,90 eura za kilogram piletine, svinjski kotleti za 23,50/kg. Web: www.biowichtl.at

 

 

Riječ stručnjaka
Kako bismo saznali više o „bio“ proizvodima, bacili smo se u potragu za stručnjacima i na portalu Bio Austria (www.bio-austrija.at) pronašli sagovornika – Clausa Hollera. Evo naših pitanja i njegovih odgovora…

BUM: „Bio“- namirnice su u modi i mnogi ljudi su spremni platiti više za njih. Šta u stvari znači oznaka „Bio“ u Austriji?
Holler: Potrošači moraju biti sigurni da su bio-namirnice proizvedene u skladu sa propisanim dokumentima i smjernicama (EU-uredba 834/2007) i zato postoji strog sistem kontrole. Protok robe se kontroliše od izvorne proizvodnje preko prerade do trgovine.

BUM: Da li je istina da veliki trgovinski lanci pod oznakom “Bio” prodaju robu koja nije tako proizvedena?
Holler: Nezavisne, autorizovane i državno akreditovane službe kontrolišu bar jednom godišnje takve firme. Nakon savjesne kontrole dodjeljuje im se certifikat koji važi godinu dana. Bio-poljoprivreda je najbolje kontrolisani poljoprivredni sistem na svijetu. Odgovor na vaše pitanje je dakle definitivno ne.

BUM: Koje prave alternative postoje za ljude koji bi se u Beču rado hranili „Bio“, ali nemaju previše novca?
Holler: U gradu i okolini postoje Bio-imanja, od kojih se mnoga bave i direktnom prodajom. To znači da namirnice prodaju na licu mjesta. Kompletnu listu takvih ponuđača naći ćete pod: www.bio-austria.at. Među njima su i oni koji bio-produkte dopremaju direktno u stan. Veličinu gajbe i njen sadržaj određuje kupac. Najjeftinije se može kupovati tokom sezone. Tada su bio-životne namirnice zrele, imaju najbolji ukus i mogu se dobiti svaki dan po povoljnim cijenama.

BUM: Da li je Bio-ishrana stvarno zdravija i ako jeste, zašto?
Holler: Naučne studije potvrđuju da su biološki proizvedene životne namirnice zaista zdravije. Faktori koji posebno pogoduju zdravlju su: 1. manja količina materija koja smanjuju vrijednost namirnice (npr. sredstva za zaštitu biljaka) 2. više prirodnih sastojaka i probiotičkih bakterija 3. nepostojanje genske tehnike 4. zdrava životna okolina (bez pesticida u podzemnim vodama, manje stakleničkih plinova, minimalna upotreba antibiotika itd.) 5. Bio-namirnice kao društvena baza našeg zdravlja. Životna radost i uživanje imaju velikog uticaja na ishranu. To znači da se uprkos razumnom ponašanju kada se radi o zaštiti životne okoline, uživanje u jelu ne smije zapostaviti. Uživanje u biološki proizvedenim poljoprivrednim namirnicama najbolje odgovara zdravstvenim, ekološkim i društvenim potrebama ljudi!

Podijeli:

O autoru

2 komentara

Ostavi komentar


6 − = 2