Kad gornji uzjašu donje

1

U idealnom, čarobnom svijetu gomile austrijskih političara i dobrog dijela domorodačkog stanovništva, Austrija je zemlja u kojoj žive bića koja su mjestom rođenja vlastitog pradede stekla prava da vladaju i dresiraju novopristigle perače guzova, kopače kanala i druge vječno zahvalne građane drugog reda koji ima da slušaju i budu donji.

Taj čarobni svijet, milionima milja udaljen od stvarnog šarenila društva i sve većeg procenta migranata u njemu, sanjaju i pojedini austrijski novinari, koji svoje kolumne i pričice pune hvalospjevima političarima koji otvoreno zahtijevaju kažnjavanje „neintegrisanih“. Uvrijedljive članke, poput onih koje potpisuju   glavni i odgovorni urednici Kurier i Profila, obično krase fotografije na kojima su „zamotane“ žene, jer ukoliko bi se objavila fotka na kojoj su „odmotani“ migranti, neko bi, ne daj Bože, pomislio da oni liče na „prave“ Austrijance. A to nije dobro za ukus prosječnoga čitaoca dnevne novine poput Krone, koji voli kratkodlake jazavičare, ali mrzi azilante – a posebno tamo neke strašne muslimane, koji otimaju radna mjesta i žele da uvedu nekakav šerijat.

Nakon što su maskirani teroristi u Parizu izrešetali članove redakcije magazina Charlie Hebdo, stigla je reakcija velikana austrijske integracione misli – treba, vele, kažnjavati migrante koji bježe sa časova. I iako bi bilo logično da ovakvu populističku glupost čujemo iz usta političara FPÖ-a, nju su ipak iz usne šupljine izbacili Franz Voves (prva glava SPÖ-a Štajerske) i Hans Niessl (prvi čovjek SPÖ Burgenand). SPÖ političari iz drugih pokrajina se zgražavaju, plavi desničari podržavaju, kancelar mudro šuti, novinari, poput pomenutog glavnog i odgovornog urednika Kurier – hvale. O kažnjavanju onih koji migrantima zagorčavaju živote, donose diskriminirajuće zakone, lijepe rasističke plakate i pišu uvrijedljive tekstove po austrijskim dnevnim novinama – Niko.

I šta bi sad moglo da se desi? Populisti i mediji će širiti mržnju, mladi migranti će se osjećati sve odbačenijima, nezaposlenost istih će da raste i oni će – izgubljeni, bez jasnog identiteta i osjećaja pripadnosti ovom društvu, postati laka meta islamističkih ispirača mozga. Umjesto da se društvo pobrine za te ljude, da prestane pričati o njima kao o problemima, već da priča o njihovim problemima. Da stvori školski sistem koji će i njima pružiti jednake šanse (studije pokazuju da djeca Turaka u Austriji imaju poražavajuće manje šansi u obrazovanju nego što to, primjera radi, imaju u Švedskoj). Nažalost, populistička integraciona politika u Austriji nije politika koja rješava probleme, nego ona koja stvara nove.

I dok sanjivi integracioni velikani zahtijevaju kazne za školski nepodobne migrante, Hofburgom plešu desnodesni, prerušeni neonacisti i pokoji prikriveni simpatizer brke koji je u logorima pogušio milione nedužnih. Njima će, koliko god to paradoksalno zvučalo, mrtvi pariški teroristi podići popularnost, dodati poneki procenat na izborima i dati za pravo da se, sada javnije i uz veću podršku prepadnutog stanovništva, obruše na austrijske muslimane i ostale migrante, ne štedeći ni onu ogromnu većinu vječito zahvalnih „donjih“, koja radi naporne poslove i zarađuje mnogo manje od kolega „izgovorljivog“ prezimena. Kako god da okreneš, donji su gornjima uvijek krivi.

Autor: Dino Šoše

Podijeli:

O autoru

1 komentar

Ostavi komentar


9 − = 2