Josef Hader: Zašto šuti KURZ?

0

Na ovo, a i na slična pitanja, novinaru čuvenog Süddeutschezeitung nedavno je odgovorio Josef Hader, austrijski kabaretista, glumac, režiser i autor. Prenosimo vam najinteresantnije odlomke, iz kojih možete saznati mnogo o trenutnoj političkoj situaciji u Austriji.

Kažu da su Austrijanci umorni od velike koalicije. Šta je u Austriji drugačije nego u Njemačkoj? Kod nas je velika koalicija postojala još od 1945. godine, SPÖ i ÖVP su tada na izvjestan način podijelile državu i upravljale njome. Tako je decenijama izgledala politička bina, doduše s prekidima, to je dovelo do korupcije, ali i do stalnih kompromisa. Međutim, pristalice socijaldemokrata su bile podjednako nezadovoljne takvom situacijom, kao i pristalice ÖVP-a. Kada bi Schalke i Borussia Dortmund osnovale igračku zajednicu, stadion bi ostao prazan. Tako nešto se politički desilo u Austriji, i to u veoma dugom periodu. Mnoge pristalice su se radi toga otuđile od tradicionalno velikih partija i otišle su u FPÖ.

Sada FPÖ sjedi u austrijskom parlamentu, u vladi. Da li je to nešto loše? To svakako nije razlog za radost, ali kroz to sada moramo proći. Ova vlada nesumnjivo iza sebe ima većinu birača i oni sada mogu da posmatraju da li će ona ispuniti njihove velike nade koje su probuđene. A dugoročno je bolje što je sada ponovo otvorena konkurencija između dva društvena pravca: jedan je na vladi, a drugi u opoziciji. To dobro čini demokratiji. Austrijska demokratija je takoreći kod zubara. Boli, izlazi gnoj, neugodno miriše. Ali, dugoročno gledajući, ne ispadaju zubi.

Pređimo na kancelara Sebastiana Kurza. Možete li nam objasniti kako je on dobio izbore? Jer je uspješno kopirao bavarsku CSU.

Našu CSU? Da. Desno od Kurza su sada moguće samo ekstremno desne pozicije. On ovdje realizuje ono što je Franz Josef Strauß uvijek tražio od svoje partije. Na drugu stranu on želi da prosipa izvjesnu liberalnost. On pokušava da pokrije što je moguće više. On putuje kod Macrona, a zatim kod Orbána i sa obojicom nalazi zajedničke presjeke. Njegova argumentacija po pitanju izbjeglica je velike katoličke rafinese. To sve zvuči kao CSU, zar ne?

Nije li to uspjeh i za FPÖ, ako konzervativci zauzimaju njihove pozicije? Da, ali to nije uspjeh koji im čini zadovoljstvo. To je čak opasno po njih. Kurz je ugodniji desničarski populista. On ne psuje izbjeglice, već kaže da oni stvarno jadni uopšte ne uspijevaju da dođu do nas, jer si ne mogu priuštiti krijumčare. Njima se mora pomoći. Ustvari, niko ne pomaže jadnim izbjeglicama na licu mjesta, ali čini simpatičnijim onog koji zahtijeva ograđivanje svoje zemlje. Kurz ljudima omogućava da budu protiv stranaca, a da pri tome nemaju tako lošu savjest kao birači FPÖ. Dakle tipični CSU. Kurz je od početka kancelarstva upadlji vo povučen, kada se radi o skandalima i skandalčićima, vezanim za njegovog koalicionog partnera. To je bilo u aferi sa zbirkom pjesama i kod podrugivanja FPÖ usmjerenog na njegove partijske prijatelje. I to je slučaj i kod dubiozne racije kod Ustavne zaštite, prilikom koje su navodno zaplijenjeni i tajni dokumenti o ekstremno desnoj sceni.

Da li je to pametno od strane saveznog kancelara, da bude šutljiv? On to u svakom slučaju smatra pametnim. To ga košta simpatija, ali svakako kod onih koji ga i ne biraju. Puno bitnije mu je očigledno da njegova vlada ne daje posvađanu sliku kao prethodna. Austrijanci ne žele više svađa unutar vlade, on tome podvrgava sve. A to što se FPÖ valja u svojoj sopstvenoj smeđoj močvari možda i ne vidi kao nešto loše. To će eventualno pogurati birače FPÖ, kojima se to ne sviđa, njegovoj partiji. Ankete kažu da on trenutno profitira od ove situacije i dobija na popularnosti.

Kurzu se dakle radi o čistoj politici moći? Naravno da bi se od saveznog kancelara republike mogao tražiti jači stav. Moral u politici, međutim, u Austriji ima isto tako malo tradicije kao i u Bavarskoj. Obje su katoličke zemlje, tu se ne uzima sve baš tako tačno. Interesantno je da moral u politici ozbiljnije shvata protestantska pastorova kćerka iz Ukermarka nego dalje južno. Možda zato što protestanti ne mogu da se ispovjede. Stoga iz opreza manje griješe.

Zašto profitiraju AfD, FPÖ & Co? Desničarski populisti se pojave i kažu, ako se bacimo na nacionalni egoizam, sve će opet biti tako fino, kao nekad u stara dobra vremena. Desni populizam je kolateralna šteta našeg ekonomskog sistema u kojem je sve manje toga za podjelu, jer bogati dobijaju sve više. Najnoviji vic je da se, pošto nema više novca za podjelu, dijeli sloboda. Kaže se, ti si Start-uper, ti možeš da radiš samo za sebe, za svoj cilj. Ustvari su to praktikanti koji se ubijede da su poduzetnici. (SZ)

FOTO: UDO LEITNER

Podijeli:

O autoru

Ostavi komentar


+ 7 = 13