Interview: Petra Gregorits

0

Petra Gregorits prva je žena u Predsjedništvu kluba Rapid. Pored toga, ona vodi odjel „Žena u privredi“ bečke Privredne komore. Dovoljno razloga za kafu i par pitanja.

BUM: Gospođo Gregorits, Vi ste prva žena u Predsjedništvu kluba Rapid. Nije li to nakon 116 godina postojanja malo prekasno?
PETRA GREGORITS: Jeste kasno, ali nije prekasno. Mislim da je to dobar početak. U društvu se događaju promjene koje se sada dotiču i fudbala.

BUM: Šta Vas povezuje s Rapidom?
GREGORITS: Kada se radi o fudbalu, otac me je još od malih nogu odgajao kao navijačicu zeleno-bijelih. U Beču me je dalje motivisao prije svega moj sin, koji je oduševljen fudbalom. Nije mi, dakle, trebalo mnogo da se aktiviram i u samom klubu. Tako mi je postalo savršeno jasno koliko je širok uticaj fudbala, koji se sve slojevi stanovništva preko tog sporta mogu dosegnuti i u kolikoj je mjeri moguća grupna dinamika, sposobnost za timsko takmičenje, oduševljenje i pozitivno ispoljavanje emocija. U Rapidu se to oduševljenja osjeća posebno jako.

BUM: Kako izgleda jedan običan radni dan u Rapidu?
GREGORITS: Prvo moram napomenuti da moj posao u Rapidu nije plaćen, već počasni. Predsjedništvo se sastoji od osam članova i svako ima svoju oblast. Moja oblast su porodica, žene i biznis-umrežavanje, kao i osiguravanje pristupa firmama u cilju razvijanja novih mogućnosti dostizanja tih ciljnih grupa.

BUM: Da pređemo na drugu temu: od stotinu osnivača Start-Up firmi, samo su dvije žene. Zbog čega tim područjem toliko dominiraju muškarci?
GREGORITS: Ja bih to posmatrala oslobođeno uticaja klišea. Start-Ups imaju korijene u oblasti tehnologije i tehničkim studijama kao što su informatika, tehnologija komunikacija ili elektro-tehnika. Sva su ta područja ranije bila dominantno muška, što se u posljednje vrijeme nešto malo promijenilo. Ali pošto Start-Ups dolaze sa te strane, to je i razlog dominacije muškaraca.

BUM: Nisu li samo dva osnivača Start-Up firmi ženskog pola ipak pretjerano mali broj?
GREGORITS: To je zaista neugodna činjenica. Jako se trudimo, međutim, da to prevaziđemo. U Silicon Valley 12 posto žena osniva Start-Ups, dok ih je u Austriji među osnivačima svih Start-Ups 7 procenata. U tom smislu organizujemo manifestacije ili inicijative, kakva je, na primjer, Women investing in Women. Riječ je o prvoj svjetskoj inicijativi te vrste, u čijem je okviru početkom maja održana manifestacija s preko 150 žena. Cilj je da se određenim mjerama postigne prodor u tom području, jer žene kao osnivači misle i djeluju drugačije.

BUM: Vi radite i u marketingu. Kako se osnivanje firmi u oblasti tehnike može učiniti atraktivnijim za žene?
GREGORITS: Tačno je da se bavim i marketinškim istraživanjima. Osnivanje firmi možemo učiniti privlačnijim za žene tako što ćemo pogledati više faktora, kao na primjer: koliko je Beč pogodan kao lokacija i eko-sistem za Start-Ups, kakva je preduzimačka kultura i koja je njena uloga, kakav joj je imidž, ali i kako žene postupaju i investiraju. Žene su svjesnije rizika, bolje kalkuliraju od muškaraca, obazrivije su, ne uzimaju olako kredite, a ni ne dobijaju ih toliko. Tim više je potrebno forsirati alternativne načine finansiranja. Potrebne su, dakle, brojne mjere, nekonvencionalni izvori finansija, mentorke i investitorke. I sada postoji dosta žena koje aktivno investiraju, tako da smo na dobrom putu.

BUM: Jeste li za uvođenje kvota za žene u Beču, na primjer, u nadzornim odborima?
GREGORITS: Postoje mnoge oblasti u kojima takve kvote već postoje, ali su one dobrovoljno prihvaćene. Kada je riječ o malim preduzećima, mislim da je to teško ostvariti. U Austriji skoro 85 posto firmi ima manje od petoro zaposlenih, tako da kvota nije ni moguća ni neophodna. Kvota je mjera u smislu podsticanja žena, ali u Austriji ne bismo smjeli sve posmatrati tako jednostavno. Ima dosta područja u kojima bi kvota bila potrebna, ali za male strukture ona jednostavno nije ostvarljiva.

BUM: Žene i dalje za isti posao zarađuju manje od muškaraca i nose pretežni dio tereta kada je riječ o porodici i domaćinstvu. Šta se u društvu i privredi mora desiti da bi se takva situacija promijenila?
GREGORITS: Ono što bi sigurno pomoglo jeste fleksibilizacija modela radnog vremena, koja bi muškarcima omogućila da kraće rade, da biraju broj radnih sati, te da tako postignu ravnotežu između privatnih i poslovnih interesa. Treba nam novo shvatanje porodice i poziva, što se očekuje i od muškaraca. Mislim da je proces promjene razmišljanja kod njih već započeo. Tema se, međutim, ne tiče samo pojedinaca. I samim firmama koristi ukoliko reaguju na nove potrebe muškaraca i žena.

BUM: Kako bi to fleksibilno radno vrijeme trebalo izgledati?
GREGORITS: Poslodavac bi se mogao dogovoriti sa zaposlenom osobom koliko sati treba raditi u jednoj godini. Zaposleni bi onda imao mogućnost mjesečno mijenjati broj sati – jednog mjeseca bi mogao raditi 40, a drugog samo 20 sati. Tako bi se vremenom upravljalo fleksibilno, pa bi se ono moglo upotrijebiti i za daljnje školovanje ili za brigu o djeci tokom raspusta. U građevinarstvu je već moguće raditi 10 sati dnevno, tako da za dva dana možete odraditi punih 20 sati. Prednost u odnosu na naknadno korištenje zarađenih prekovremenih sati je u tome što zaposleni može samostalno određivati kako će odraditi ugovoreni broj sati. Tako bismo se razvili u pravcu radnog vremena „na povjerenje“ i kulture efikasnosti, u kojoj na kraju mora biti postignut dogovoreni rezultat. Koncerni kao što je Microsoft već rade po sličnom sistemu. Potpisuju se sporazumi o ciljevima koji se moraju postići, a zaposlenima se prepušta odluka o tome koliko sati moraju ili žele utrošiti da bi ih ostvarili.

BUM: Smatrate li da sadašnji sistem socijalnog osiguranja odgovara današnjem vremenu?
GREGORITS: Potrebna su mnoga prilagođavanja, o kojima se sada ne samo diskutuje već se i konkretno planiraju. Riječ je o smanjivanju doprinosa za socijalno osiguranje i do 10 posto. To se djelomično već ostvaruje u nekim mjerama zdravstvene zaštite. Ali se ipak radi o vrlo velikoj oblasti u kojoj se još mnogo toga mora promijeniti. Prvi korak je svakako redukovanje doprinosa.

BUM: Na temu diverziteta: koliko je raznoliko porijeklo zaposlenih u Bečkoj privrednoj komori?
GREGORITS: U našem referatu „Žene u privredi“ dvije od pet saradnica su doseljeničkog porijekla.

BUM: 50 % bečkog stanovništva ima takvo porijeklo. Sumnjam da taj procenat odgovara strukturi zaposlenih u čitavoj Privrednoj komori.
GREGORITS: Ne vjerujem da je uzrok što Privredna komora ne prima više takvih ljudi. Migranti moraju još bolje upoznati različite sisteme. Ako imam informaciju, onda mogu i odlučiti želim li se nečim baviti ili ne. Riječ je o obavezi za obje strane, ali i na tom polju imamo još neobavljenih zadataka.

BUM: Beč se trenutno mora boriti s visokom stopom nezaposlenosti. Kako se i gdje mogu stvoriti nova radna mjesta?
GREGORITS: Činjenica je da živimo u društvu u kojem je pružanje usluga glavna djelatnost, kao i da postoji sve više onih koji se osamostaljuju. To je slučaj i kod žena, kod kojih udio osnivača novih firmi već čini 43 posto. U nekim branšama žene osnivaju čak 50 posto svih firmi. Ono što nastaje su mala preduzeća, dok je za stvaranje radnih mjesta potrebno da kroz kooperacije dođe do ujedinjavanja više firmi. S jedne je strane samostalnost, a s druge atraktivnost malih preduzeća za saradnike. Ja u praksi doživljavam da mnogi mladi studenti rade, a onda kažu „Ovdje mi se sviđa, ali bih radije upoznao strukturu nekog većeg preduzeća.“ I svaki put mi je žao što je tako. Propadanjem velikih struktura postaju privlačne i male firme, tako da se i u tom području mogu stvoriti nova radna mjesta.

Foto: Igor Ripak / Bum Media

Podijeli:

O autoru

Ostavi komentar


6 + = 14