Herbert Schweiger: Obrazovanje, bubnjevi i Alice Cooper

0

Herbert Schweiger direktor je Bečkog narodnog univerziteta. Popričali smo sa njim o obrazovanju, integraciji i bubnjevima.

BUM: U jednom od interviewa ste spomenuli da ste više puta prekidali školovanje… Kako je došlo do toga da se danas zalažete za školu i obrazovanje? SCHWEIGER: I ja sam se to dugo pitao… Godinu dana prije mature ispisao sam se iz škole, jer sam imao peticu i jednostavno nisam htio dalje da se školujem. Nakon toga se godinama nisam školovao, ali sam igrom slučaja, preko jednog savjetovališta, stigao do VHS. Tada sam primijetio da obrazovanje itekako može biti zabavno, to prije nisam mogao ni da zamislim. Škola mi, ruku na srce, nikada nije bila zabavna, bio sam čak i predsjednik odjeljenja, ali me učenje nije posebno privlačilo. VHS je tražio nekoga za odnose za javnošću, počeo sam da radim ovdje i ujedno sam ponovo počeo da se interesujem za obrazovanje. I tako sam odradio čak tri mastera. Razlog za to je, a to je, usput, tipično za Austriju, da ti jednostavno treba potvrda na kojoj piše da nešto znaš. Ali, oduševilo me učenje sa drugim ljudima, naučno bavljenje stvarima i njihovo preispitivanje… Tako da sam tek nakon četrdesete godine života otkrio učenje, usavršavanje. I zbog toga mi je jako bitno da moju priču podijelim sa velikim brojem onih koji dijele moju sudbinu. Ja sam lično profitirao od toga da možeš da nadoknadiš kompletno školovanje.

BUM: VHS želi da svima obrazovanje učini dostupnim. Kome je to obrazovanje nedostupno? SCHWEIGER: Vjerujem da u Austriji, a posebno u Beču, znanje možete steći na više načina. Ipak, obrazovanje je često povezano i sa troškovima. Upravo tu pokušavamo pomoći, imamo ponude za ljude koji iz finansijskih razloga sebi ne mogu da priušte usavršavanje ili nadoknađivanje osnovnog obrazovanja. Grad Beč izdvaja velika sredstva, kako bi pomogao tim ljudima. Sa druge strane, barijere su često u glavama ljudi, oni često ne mogu da zamisle da mogu još nešto da nauče, jer se, zbog loših životnih iskustava, ne osjećaju dovoljno sposobnim da rade na sebi. Naš je zadatak da sklonimo te barijere.

BUM: Vi ste godinu dana prvi čovjek VHS-a. Rezime? SCHWEIGER: Zabavno je (smije se), naporno je, to baš i nisam znao prije (smije se). Moram priznati da sam ponosan, jer je ovo jedna važna, velika organizacija, koja ima istoriju, ove smo godine proslavili 130 godina postojanja. Mislim da smo na dobrom putu, intenzivno se bavimo i digitalizacijom. Tu moram odmah da dodam da to ne znači da planiramo da ukinemo klasični, analogni čas, učenje jednih od drugih ili jednih sa drugima. Digitalizaciju shvatamo kao odličnu dopunu, kako bi učenje učinili još efikasnijim.

BUM: Koji VHS kurs ste oduvijek željeli da pohađate? SCHWEIGER: Moram da priznam da ja, otkako sam postao direktor, skoro pa i nemam slobodnog vremena. Ali, dok nisam bio na ovoj poziciji, uzimao sam časove bubnja (u njegovoj kancelariji stoji bubanj, o.a.). Kada malo razmislim, imam dva sna, kad je učenje u pitanju. Prvi je vezan za jezike, obožavam italijanski jezik, ali ga nažalost još ne govorim… Pored njega, volio bih da naučim i bugarski, zato što imam mnogo prijatelja koji su iz Bugarske. Dugo sam radio u Bugarskoj i toj zemlji dugujem mnogo u životu. Tamo sam upoznao divne ljude i pomalo me je sramota što još uvijek ne poznajem njihov jezik. To moram još da nadoknadim…

Igor_Ripak_DSC-4649

BUM: Da promijenimo temu, hajdemo malo do nelagodnijih stvari. FPÖ i ÖVP planiraju specijalna odjeljenja za djecu koja ne govore dobro njemački, učitelje treba plaćati po zaslugama, u školu treba vratiti ocjene. Kakvo je Vaše mišljenje o planiranim mjerama? SCHWEIGER: (smije se) Kao prvo, to nije završena stvar, to su tek prijedlozi. Mislim da se pretjeruje sa nekim stvarima… Ne želim da ulazim u diskusije, ali stvari nisu tako jednostavne. Ko će odlučivati o tome da li učitelji dobro rade svoj posao ili ne? Što se ocjena tiče, poznajem veliki broj roditelja kojima ocjene trebaju, kako bi znali na čemu je njihovo dijete… Ali, da li one utiču na uspjeh učenja, to je drugo pitanje . Prijedlog za koji nimalo nemam razumijevanje je da se roditeljima koji ne rade sa svojom djecom smanjuju socijalna primanja. Roditelje treba motivisati, a ne kažnjavati. Jer, kada kažnjavate roditelja, vi kažnjavate i dijete.

BUM: A kako stojite sa posebnim odjeljenjima za djecu koja slabije govore njemački jezik? Da li ona imaju smisla? SCHWEIGER: Nisam siguran da li moje mišljenje dijele svi u VHS-u, ali mislim da se tu radi o segregaciji. Naravno da je bitno da djeca nauče njemački, ali ne mislim da bi odvojena odjeljenja bila dobra ideja.

BUM: Šezdeset posto Bečlija stranog je porijekla. Da li među njima postoje mnogi koji vlastitoj djeci uskraćuju pravo na dobro obrazovanje? SCHWEIGER: Ne vjerujem. Na osnovu mog iskustva mogu reći da na putu dobrog obrazovanja djece često stoji loše obrazovanje roditelja. „Obrazovanje je nasljedno i zavisi od toga odakle dolaziš“, to važi za one koji su rođeni ovdje, podjednako kao i za one koji su došli. Naravno, ima i onih roditelj a koji kažu „ne treba ti škola, radićeš kod mene u radnji“. Ali, to nije generalno tako.

 

HERBERT PRIVATNO

BUM: Za kraj, par kratkih ličnih pitanja. Ako Vam se jedno od njih ne svidi, samo recite „dalje“? SCHWEIGER: (smije se) Ok.

BUM: Koji predmet Vam je bio posebno drag? SCHWEIGER: (smije se) Da li sam uopšte imao takav? Šalu na stranu – umjetnost.

BUM: Dio Beča u kojem se rado odmarate? SCHWEIGER: Granica Beča.

BUM: Sa kojom poznatom ličnosti, svejedno da li je živa ili mrtva, biste rado večerali? SCHWEIGER: Bruno Kreisky!

BUM: Zadnji koncert na kojem ste bili? SCHWEIGER: Alice Cooper.

BUM: Omiljena serija? SCHWEIGER: „Big Bang Theory “.

BUM: Gdje biste otputovali sutra? SCHWEIGER: Novi Zeland.

BUM: Tema zadnjeg trača? SCHWEIGER: Dalje (smije se).

 

Interview: DINO ŠOŠE
Foto: IGOR RIPAK

Podijeli:

O autoru

Ostavi komentar


7 × 7 =