Dvije čarobne riječi: izvini i hvala

0

Svaki put kada smo ljubazni prema nekome, mozak nas nagradi osjećajem sreće. I to nije urbana legenda. Istraživanja nedvosmisleno pokazuju da je posljedica ljubaznosti pojačano lučenje serotonina – hormona sreće, ali i dopamina – koji “radi” samo kada smo zaljubljeni. Što više srdačnosti, to je rizik od depresije manji, a imunitet jači.

Ti slatki mali gestovi prijatnosti, te čarobne riječi “izvini” i “hvala“, čine nas i zadovoljnijim i ljepšim i uspješnijim. Ali, šta to biješe ljubaznost?

Sve je rjeđe “srećemo” u ljudskim riječima i djelima. Iznenadimo se kada je spazimo na licima komšija, kolega, prolaznika, ugostitelja. Kako smo zapali u taj ćorsokak? Jesmo li ljubaznost svjesno poslali u istoriju ili smo je nesvjesno zaboravili? Sociolog kulture dr Ratko Božović rezignirano konstatuje da je ona u našem društvu već dugo skrajnuta vrlina. Počeli smo od nje da se ograđujemo. Da je se stidimo.

„Dozvolili smo da nestane iz svakodnevnog života, pa čak joj nismo dopustili ni da se podrazumeva tamo gde joj je bilo mesto“, kaže Božović, prenose Novosti. „Dogodilo se to da sada na ulasku u lift svoje zgrade svakog dana viđamo iste ljude koji ne upućuju jedni drugima ni ljubazan osmeh, a kamoli pitanje: ‘Kako ste?’.“

Najviše što možemo da očekujemo je da nas neko mrzovoljno pozdravi, pokazujući da njemu, kao ni nama, nije ni dobro jutro ni dobro veče. Ili u najboljem slučaju ide pitanje u duhu aforizma: Doviđenja, kako ste? Dakle, ne zanima nas stvarno kako je neko, nego izražavamo distancu i ravnodušnost propraćenu ironijom, prenose Novosti.

 

Foto: Pixabay

Podijeli:

O autoru

Ostavi komentar


× 9 = 36