Dajmo šansu jednoumlju: Protest protiv protesta

0

Imao sam ja i boljih naslova za ovo kratko javljanje. “Potonule laže Kapetana Borislava”, “Političko mokrenje potpredsjednika Mokranjca”, “Gluposti Stevana Raducića”. Moglo je, kako to kod nas, na pet, šest istih jezika, vole reći, i grđe. Ali eto, ne htjedoh da budem previše bezobrazan.

Elem, na putu od posla prema vrtiću, često svratim na kafu. Tamo gdje je pijem, gazda je, kako kažu u nacionalno manje opredjeljenim krugovima, normalan čovjek. Ipak, na šanku ćeš naći Krone, Večernji i Vesti. Jebi ga, veli mi moj omiljeni gastronom širokih pogleda, ima tu svakakvog svijeta, naiđe i poneko željan lake štampe i prilike da se, uz kafu, nekome poluglasno najebe majke.

Elem po drugi put, uzmem i ja te Vesti, čisto da vidim o kome se danas laže. I na koga se koga danas huška. Koji to odvratni naslov danas prodade jad od štampe.

Listam, dođoh do austrijske zastave, pod njom izvještaj o protestu bečkih studenata protiv strahovlade i medijskog mraka opetizabranog (a možda i dobrim dijelom samoizabranog) vožda Vučića. Maše srpska napredna inteligencija, poznatija kao “odliveni mozgovi”, transparentima na čuvenom Heldenplatzu, maše svojima u otadžbini kojima je, da to sad lijepo upakujem u pristojnu riječ, dosta mentalnoga općenja u zdrav mozak.

A iznad teksta o njima – “vrhovni” Srbi, ograđivači. Udružene fotografije Saše Božinovića, potpredsjednika KUD-a “Mokranjac” i Borislava Kapetanovića, predsjednika Zajednice srpskih klubova u Beču. Negdje u tekstu još jedan ograđivač – predsjednik Slovenske unije, Stevan Raducić. Sve predsjednik do potpredsjednika. Sami vrh.

I sva trojica žale, traže slogu, čude se, ograđuju, vele kako većina njihovih istomišljenika isto misli. I sva trojica argumentuju rečenicom koja je istovremeno čist dokaz jada od nepoznavanja osnova demokratije.

Pazi sad: “Ti koji sada protestuju imali su šanse da izađu na izbore!”. Pazi opet: “Naše mišljenje je da su svi, koji su želeli, imali mogućnost da svoju volju iskažu na izborima i na demokratski način”.

Dragi Sale, Borko i Stevo, dragi sugrađani, moji vrli sudijasporci: pravo na proteste imaju i oni koji ne glasaju za vladajuću partiju. Ako nisam za vožda, ne znači da treba da se poklopim po ušima i šutim. Zato, gle demokratskog čuda – i postoje demostracije. Ne samo kako bi vladajuća partija slavila samu sebe, nego i da oni koji ne misle da je supruga suparnika vođa mafije i oni koji baš i nisu zadovoljni činjenicom da jedan kandidat dobije 98% medijskog prostora u državi, malo prošetaju i u javnom prostoru pokažu vlastito nezadovoljstvo. I dok njima prebacujete kako bi trebali ići u Srbiju i šetati, vi istovremeno javno podržavate jednu opciju (Borko: “… u kontaktu sa ljudima stiče se utisak da je valiki broj onih koji podržavaju reforme premijera”).

Ovakvim izjavama vi se javno diskreditujete, svejedno da li namjerno, u svrhu dodvoravanja ili kao posljedica političke nepismenosti.

Možda mi, koji smo nosali šafete i ljubili jednu sliku, imamo malo iskustva sa takvim stvarima, ali čovjek se uči, pa makar i dok je u Austriji.

 

Vaš i njihov,

Dino Šoše

 

 

Podijeli:

O autoru

Ostavi komentar


3 − = 2