Covid, gas, glas

0

I bi ljeto. Neko je uživao, neko preživljavao. Vrućine, loše vijesti sa istočnog fronta, iste iz domovine, prijeteće iz zapadne dijaspore. Ima gasa, nema gasa, biće hladno, biće skupo, struja gore, struja dole, eto covida nazad kad zahladi.

Ako na trenutno povuci-potegni u državama prvog i drugog svijeta, a hronično i kod nas „dole“, dodamo „pametne“ telefone, koji nas tjeraju da svaki dan upijamo gluposti asocijalnih mreža, loše vijesti na njemačkom i degutantne na maternjem, dolazimo do zaključka da će psiholozi narednih godina, kako to kod „nas“ pišu polupismeni novinari, „zadovoljno trljati ruke“.

Svijet je, kaže statistika, rijetko bio bolji i sigurniji. Ipak, mogućnost da vijesti čitamo pred spavanje i prije umivanja, čini ga opakim i opasnim.

I da si, kojim slučajem, nekog juna pred hrvatskom granicom, ugasio internet, i opet ga upalio početkom septembra, shvatio bi da ništa nisi propustio.

Putin i dalje roka, Vučić ponavlja istu patetiku, Bakirovica bez diplome još je šefica istog Kliničkog centra u Sarajevu, Milanović još uvijek pokušava da bude veći desničar od Thompsona, austrijski ultradesničar Kickl valja iste (opasne) gluposti, masa se zabavlja maskama, manje školovani se još uvijek igraju doktora i vakcina… Evropa se bavi Rusima, Austrija (i) autima ukrajinskih izbjeglica, Dodik sanja samostalnu Republiku, Kosovo je republika.

Elem, sve po starom.

Korona je još uvijek tu, u nešto manjem obimu, ali već na jesen stiže novi val. Cunami zaraženih, kako izgleda, u Austriji će na neka mjesta vratiti maske, ali ne i djecu iz škole. Velike mjere se ne najavljuju, mada se nikad ne zna.

Na „nikad se ne zna“, kao šlag na tortu, stiže i činjenica da baš nismo načisto sa tim da li ćemo ovu zimu grijati kao do sada, štedjeti, ili se povremeno pokriti i sa dvije deke. Ranjen međed, u obliku velikog vođe sitnog rasta, zavrnuo je pipu, nakon što mu je Zapad zavrnuo par onih kroz koje teče keš.

Gasotres se ovih dana osjetio i u Beču. „Wien Energie“, u vlasništvu Grada, zatražila je pomoć u vidu par milijardi, kako bi osigurala distribuciju struje i gasa za – pazi sad – dva miliona korisnika. Crveni je Beč neko vrijeme sakrivao loše vijesti, savezna vlada jedva dočekala da ga stavi pred streljački vod medija, a ružičasti koalicioni parner socijaldemokrata (čitaj NEOS) se – prvi put – ozbiljno naljutio na velikog brata.

Kao da nije dosta stresa, u oktobru nam u Autriju stižu predsjednički izbori. Kandidata je puno, ali među njima malo žena. Tačnije, nijedna. sjetih se Milke Planinc, predsjednice Saveznog izvršnog vijeća SFR Jugoslavije, i pomislih kako smo, iako iza, u nekim stvarima bili i ispred.

I kao da ni to nije dovoljno, izbori stižu i u BiH. Tamo je dinamično, odnosno dinamitčno. Odjednom se gradi, dok se poziva na rat. Iracionalne nacinalne vođe sigurne su u svoje ovčice. Red asfalta, red zveckanja automatskim puškama, recept je koji je palio trideset godina. A, nažalost sam siguran (na sigurnom), upaliti će i ovog puta.

 

Dino Šoše
Izdavač

Podijeli:

O autoru

Ostavi komentar


4 − 2 =