Christian Kern: „Ne želim da Austrija bude podijeljena zemlja“

0

„Jesmo li za kaficu?“, dočeka nas prvi čovjek države u svom, ne baš najprostranijem uredu na prvom spratu čuvenog Bundeskanzleramta. „Hvala vam, ali meni samo voda, nemamo puno vremena“, odgovorih ljubazno. „Sjedite gdje vam najviše odgovara“, domaćinski će naš trenutni lider i branilac titule „najveća politička faca Austrije“. Uhvatih mu srdačan pogled i krenuh sa prvim pitanjem.

BUM: Gospodine kancelare! Pred Vama sjedi doseljenik, privatni preduzetnik i otac troje djece. Šta možete da mi ponudite? KERN: (smije se) Najvažnije je da stvorimo zemlju koja je privredno uspješna, jer od toga zavisi socijalna sigurnost. Zalažemo se za ofanzivnu privrednu politiku i u posljednjih 15 mjeseci nam je pošlo za rukom da u Austriji zavlada novi polet u toj oblasti. Opada broj nezaposlenih, po stopi privrednog rasta smo među prvima u Evropi. To će se odraziti u sigurnim radnim mjestima i višem prihodu zaposlenih. Ništa, međutim, nije palo s neba, već predstavlja rezultat politike koja je snažno usmjerena na investicije, nova radna mjesta i inovaciju. Tim putem želimo i nastaviti, ne samo kada se radi o javnoj sigurnosti, već i kada zahtijevamo da svi u našoj zemlji moraju imati nešto od tog privrednog uspjeha. Mnoge naše teme su značajne upravo za gradove. U Beču je, na primjer, najveća zajednica ona koju čine ljudi sa prostora bivše Jugoslavije. Te ljude, baš kao i ostale građane, interesuju i kirije i visina „minimalca“ i politika zapošljavanja. Mnogi su pogođeni skupim stanovima, jer im plate već dugo ne rastu. Naš koncept je borba protiv svega toga, a posebno su nam važni pripadnici srednjeg sloja i oni s malim ili srednjim primanjima.

BUM: A kako bi bilo da mi ponudite pravo glasa? KERN: Biračko pravo je povezano s posjedovanjem austrijskog državljanstva, s izuzetkom mogućnosti glasanja na opštinskim izborima za državljane EU. To što ima mnogo ljudi bez državljanstva, koji decenijama žive u našoj zemlji a ne mogu da glasaju, tu i tamo pravi probleme. Moramo, međutim, ostati realni i reći: kako za sada stoje stvari s većinskim odnosima u našem Parlamentu, u dogledno vrijeme se u tom smislu neće ništa promijeniti.

BUM: SPÖ u raznim anketama prilično zaostaje iza ÖVP. Šta treba uraditi u narednim sedmicama, kako biste stigli konkurenciju? Ili da Vas pitam drugačije: kojim se slabim tačkama Sebastiana još nadate? KERN: Nadamo se da ćemo mi biti dovoljno jaki. Želimo da kreiramo pozitivnu politiku za našu zemlju. Od ÖVP nas razlikuje želja da ojačamo položaj srednjeg sloja. Smatramo da krupnim industrijalcima i super-bogatašima ne trebaju poreske povlastice. Jasno smo rekli i kako namjeravamo finansirati svoje planove: uvođenjem poreza na nasljedstva od preko milion eura i oporezivanjem internacionalnih koncerna, koji danas skoro ne plaćaju poreze…

BUM: Vratimo se kratko na porez na nasljedstvo: roditelji plate porez, poklone neto, a djeca onda moraju još jednom platiti porez na tu sumu. Ne zvuči baš pravedno… KERN: To je i te kako pravedno. Kada od svoje već oporezovane plate kupite cigarete, vi na njih ponovo plaćate porez na dodatnu vrijednost. Zašto bi to trebalo da važi samo za srednji sloj, a ne i za bogate? Taj porez bi i inače pogodio samo 1-2 posto najbogatijih ljudi u državi. Novac nam je potreban da bismo osigurali njegu za stare, jer postoji mnogo ljudi koji je sebi privatno ne mogu priuštiti. A mi hoćemo da svi dobiju ne samo njegu, već i mobilno zbrinjavanje u svoja četiri zida, ako ne žele u dom. Taj novac nećemo potrošiti na bilo šta, već uz njegovu pomoć želimo konkretno poboljšati medicinsko i zdravstveno zbrinjavanje stanovništva.

Christian-Kern--_MG_4770-Bearbeitet--(C)MichaelMazohl

BUM: Da se pozabavimo malo integracijom: Da li su islam, Turci i izbjeglice zaista naši „problemi“, ili postoje drugi, koji su važniji? KERN: Radi se o velikom izazovu za naše društvo. Neki se, međutim, ponašaju tako kao da su svi problemi povezani s migracijom, što je čista glupost. ÖVP predlaže nerealno visoko poresko rasterećenje i tvrdi kako se ono može finansirati smanjivanjem pomoći za migrante, socijalne pomoći za one kojima je potrebna i svega ostalog. Ako saberemo sve te „uštede“, one i dalje čine samo jedan minimalni dio sume koja bi bila neophodna. Moramo, međutim, da pazimo da ljudi ne izgube perspektivu i ne dospiju na rub društva. Na taj način se ne može finansirati poreska reforma. Namjerno se, dakle, traže krivci za sve, što mi ne želimo. Ne želim da Austrija bude podijeljena zemlja u kojoj se ljudi huškaju jedni protiv drugih i stalno traže krivce, već država koja funkcioniše po principu da svako ima pravo na srećan život. To mi je posebno važno i zato ne volim kada se neki ponašaju kao da svi problemi ovog svijeta potiču samo od migracije.

BUM: Vaši politički konkurenti trenutno pokušavaju da sve usmjere na integraciju. Šta nam to govori o trenutnom stanju na austrijskoj političkoj sceni? KERN: Ništa dobro, nažalost. Na taj način se potpuno ignorišu problemi koji nas čekaju u budućnosti. Kako da ostanemo jedna od najuspješnijih i najinovativnijih nacija? Kako da poboljšamo obrazovni sistem? To su stvarno važna pitanja. Ali u njih spada i ovo: Kako da ispletemo tako gustu socijalnu mrežu koja će svakoga prihvatiti? Stranci danas u Austriji u socijalne fondove uplaćuju više novca nego što koštaju usluge koje im oni omogućavaju. Već ta činjenica čovjeka čini skeptičnim. Drugi se, međutim, bave polarizovanjem, ali poslije nisu spremni snositi posljedice. Njih trpe oni koji su nama važni. Za nas u predizbornoj kampanji radi jedna gospođa koja nosi maramu i koju svaki dan neko grdi i psuje. Stvorena je klima u kojoj su ljudi generalno osumnjičeni. Ona ima muža, troje djece, marljiva je, zaposlena i ne koristi socijalnu pomoć. Uprkos tome joj se dešavaju ružne stvari. Tako nešto bi trebalo sve da nas alarmira, jer će jednom doći trenutak kada možemo izgubiti kontrolu. Ja se zalažem za politiku koja naglašava zajedničko, a ne ono što nas dijeli. Za politiku nade, a ne za onu koja sije strah.

BUM: Da li je Sebastian Kurz populista? KERN: Da.

BUM: Sredina ili desno? KERN: Naravno desničar. U međuvremenu imamo dvije stranke koje se bave desničarskim populizmom.

BUM: Zašto ste Vi bolji kancelar? KERN: Zato što mi je cilj da u Austriji dobro živimo jedni s drugima, i zato što vjerujem da nikome na osnovu porijekla ne pripadaju posebna prava, niti je zato bolji čovjek. Želim da svi ljudi u našoj zemlji imaju iste šanse, bez obzira na to kako se zovu, u kojoj su opštini odrasli ili da li su im roditelji bogati ili siromašni. To je bio moj životni princip. Na osnovu mog porijekla nije baš bilo izvjesno da ću postati kancelar. Ja sam u životu dobio svoju šansu i želim se potruditi da je i svako drugi dobije.

BUM: O gospodinu Kurzu ste u jednom intervjuu izjavili da ste s njim dobro sarađivali kao s ministrom inostranih poslova. Kurz je skoro na ORF-u rekao kako „saradnja s Kernom nije bila uvijek jednostavna“. Koji od Vas sad govori istinu? KERN: (Smije se) Istinu je teško naći u takvim prilikama! Uvijek se radi o subjektivnim pitanjima. Ali ministar inostranih poslova kaže kako sam ga u Briselu spriječio da zastupa svoje mišljenje. Bilo mi je zanimljivo da to čujem. Mislim da je on bio prisutan na svakoj drugoj sjednici. Nisam ga ja, dakle, spriječio da putuje u Brisel.

BUM: Da li se Vaše mišljenje o ljudima promijenilo od kada ste na ovoj funkciji? KERN: Da, još jednom. To moram da kažem. Mnogo sam putovao po Austriji, a dolaze mi i mnogi ljudi koji mi pričaju svoje priče, zovu me, opisuju mi svoje probleme. To je sve ostavilo veliki utisak na mene. Zato što sam vidio sudbine koje stoje iza brojki. Iz tog razloga je i moja želja i moja volja ili – da to nazovem svojom osnovnom idejom – da svi ljudi budu isti. Boriću se za to da od privrednog uspjeha profitira svako, a ne samo malobrojni, koji mogu živjeti od svog imetka. To me još više motiviše.

BUM: A šta ste naučili o sebi? KERN: Da mi treba manje spavanja nego što sam pretpostavljao.

BUM: Postoji li nešto zbog čega se politički kajete? KERN: Tu i tamo sigurno, ali sve u svemu ne. Često su me pitali da li sam se pokajao što naša stranka nije izazvala prijevremene izbore u vrijeme dok nam je javno mnijenje bilo naklonjenije. Ali ja tako nešto ne radim. Moj cilj je poznat: razvio sam plan za Austriju, a ne za svoju stranku. Kada to znam, onda svoje tadašnje ponašanje ne bih nazvao greškom, već odgovornošću. Meni je bilo važno da riješim probleme Austrije, a ne one koje ima SPÖ.

Christian-Kern--_MG_4780--(C)MichaelMazohl

BUM: Naš čitatelj Vedran pita da li je za Vas opcija koalicija s plavima? I šta biste rekli kada biste na to pitanje mogli odgovoriti samo s da ili ne? KERN: Opcija s da ili ne? (Smije se) Teško mi je da odgovorim na to pitanje, ali mi ne isključujemo nikoga.

BUM: Šta bi bili Vaši konkretni preduslovi za ulazak u koaliciju? KERN: Mi imamo jasan katalog u kojem nabrajamo ono što očekujemo od partnera. To je, između ostalog, pravedno finansiranje socijalne države porezom na nasljedstva milionera. Rekao sam da želimo izmijeniti stambeno pravo u korist stanara, pošto su špekulanti nekretninama posljednjih godina zaradili nezamislive sume novca. Sada je vrijeme da se odnosi malo promijene. I ako pogledamo još par tačaka, među kojima je integracija, za koju FPÖ kaže da „nije neophodna“, onda se radi o totalnom razmimoilaženju. Integracija nam svima koristi, jer se tada zna koliko smo udaljeni jedni od drugih. Iz svega toga se može izvesti da je vrlo mala vjerovatnoća da bi se naše dvije stranke dobro slagale.

BUM: Mislite li da ćemo se čuditi šta će sve još biti moguće ako poslije 15. oktobra dobijemo tirkiznoplavu koaliciju? KERN: Čudićemo se prvenstveno kada shvatimo da će sve biti kao 2000. godine, kada su te dvije stranke obećavale med i mlijeko, a na kraju se ništa nije ostvarilo. Samo su smanjene penzije, uvedene takse na recepte i podsticana socijalna razgradnja. To je jedino što je ostalo od mnogih obećanja. Radna mjesta jesu stvorena, ali prije svega za zatvorske čuvare, državne tužioce i sudije.

BUM: Naš čitalac Neno pita zašto se ne zabrane nacističke zadušnice u Bleiburgu? KERN: Dozvole za održavanje javnih manifestacija dodjeljuju uprave okruga. Ja naravno očekujem od svih državnih činovnika da vode računa o tome o kakvoj se manifestaciji radi. Za tu vrstu ideologije nemam ni najmanje razumijevanja. S druge strane smo obavezni da ozbiljno shvatimo i svečanosti sjećanja na mrtve, i to ne zbog prošlosti, već zbog budućnosti. Način na koji se odnosimo prema prošlosti definiše budućnost u kojoj ćemo živjeti.

BUM: Imam još jedno pitanje. Našu čitateljku Siu zanima da li Vam se više sviđa pita sa mesom ili sa sirom? KERN: Ja dobro znam da se tu uvijek lome koplja. Zbog tog pitanja je već dolazilo i do razvoda. Ali ipak ću sasvim otvoreno reći šta mislim, jer čovjek mora podnijeti svaku istinu: više volim burek.

 

INTERVIEW: DINO ŠOŠE

FOTOS: MICHAEL MAZOHL

Podijeli:

O autoru

Ostavi komentar


+ 1 = 10