Beč u znaku slova B: Buñuel, Berlanga i Bardem

0

Retrospektiva Austrijske kinoteke u Beču prikazuje u martu 2020. godine filmove Luisa Buñuela (1900-1983), Juana Antonia Bardema (1922-2002) i Luis García Berlanga (1921-2010).

Posjetioci Austrijske kinoteke biće u prilici da uživaju u filmovima Luisa Buñuela kao i dva podjednako važna reditelja poslijeratne Španije – Berlange i Bardema. Početak njihovog rada označila je saradnja na crnoj komediji Ovaj sretni par (1953.). Nakon Drugog svjetskog rata i Buñuelovog egzila, oba režisera našla su se u središtu filmske obnove Španije i jasno se distancirala od zvanične kinematografije fašističke diktature.

Ozbiljni konflikti Bardema i Berlange sa španskom vlašću uslijediće tek kad budu dostigli kreativni vrhunac, a njihovi filmovi osvojili brojne nagrade na međunarodnim festivalima. Bardem će podržati produkciju Buñuelovog filma Viridijana (1961.) koji će, kao i mnogi njihovi projekti, biti zabranjen u Španiji. Komercijalni gubici, animozitet i antipatije filmske kritike ugroziće i gotovo zaustaviti karijere Berlange i Bardema sve do smrti Francisca Franca 1975. godine.

Bardemova angažovanost, kritičnost i esteticizam stoje nasuprot Berlanginom bizarnom humoru, gubitku slobode i filmskom „snajperisanju“ društva. U Dobrodošli, gospodine Maršal (1952.) Luis Berlanga ismijava isključenje Španije iz pružanja američke pomoći u poslijeratnom periodu dok u crnoj komediji Dželat (1963.) iskazuje svoje protivljenje smrtnoj kazni: ostarjeli krvnik Amadeo uspijeva da pronađe nasljednika u poslu, ali neiskusni zet-dželat tek treba da izvede svoju prvu egzekuciju. Bardem u istom periodu stvara svoje značajne filmove: Glumci – o nepokolebljivoj strasti prema glumačkom zanatu, Glavna ulica – o gorkom razočaranju jedne neudate provincijalke i Smrt jednog bicikliste koji postaje manifest realističkog filma.

Demokratske promjene donijeće rediteljima mogućnost za slobodu izraza. Bardem napušta simbolizam i aluzije u korist jasnih formi. Kao član španske Komunističke partije ostaće vjeran njenim parolama i u tom duhu snimiti filmove Most (1976.), Sedam dana u januaru (1978.) i Upozorenje (1982.). U posljednjoj stvaralačkoj fazi Berlanga usmjerava sarkazam ka dekadentnoj eliti i novonastalim strukturama moći. Tako u filmu Četvrtkom, čudo (1957.) lokalni moćnici šire lažne vijesti o prikazivanju sveca kako bi od svog sela napravili turističku atrakciju. U filmu Nacionalna puška (1978.) Berlanga ismijava odgovornost srednje klase u pospješivanju Francove diktature. Tako će 2002. godine ovaj reditelj posegnuti za neostvarenim projektom – scenom učiteljičinog sna iz filma Dobrodošli, gospodine Maršal koju 50 godina ranije nije mogao da snimi – i od nje napraviti kratki film Učiteljičin san.

Pored različitih oblika cenzure, izbor filmova u Austrijskoj kinoteci se bavi i temom ravnopravnosti polova. Bardem tematizuje žensko pitanje i katolički moral u filmovima Glavna ulica i Nikada se ništa ne dešava (1963.). Nasuprot tome, Berlangini filmovi su obilježeni strahom od prevlasti i dominacije žena, prije svega film Prirodna mjera (1974.).

Filmski program počinje 27. februara i traje do 2. aprila 2020. godine.

Izvor: Eurocomm-PR

Foto: Österreichisches Filmmuseum

Podijeli:

O autoru

Ostavi komentar


9 − = 3